Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Zaleđenog srca, rastrganog u razne oblike i tako zaleđenog u apstraktne figurice, izmaknula sam otpadniku vremena i shvatila kako se moji otkucaji srca ne stapaju u pravilnom ritmu sa tvojim otkucajima. U tom kretanju između zvjezdanog kruga nepouzdanog vremena do spajanja noći života i smrti, tvoje plave oči zasjale su poput kristala na tamnom nebu i osvijetlile mi put. Između naša dva svijeta nema granice. To je sad jedna svjetlost, koja se grli s mojim sjenama i prosipa zlatni prah na naš put prema svijetu dubina ljubavi i potopljenog svijeta dubokoskrivenih tajni. U meni je iznikao drugi dio tebe, u tebi niče drugi dio mene. Na bolno mjesto Longinovog koplja stavila sam crvenu ružu, kako bi zarasle rane davno zadobivene od onih plavih očiju. Ti si ovdje za mene – ipak drugačiji od svih. Moja duša, toliko delikatna kao i tvoja, pronašla je tajni ključ i pružila ti ga na dlanu, kao mladu pticu. Svijet opsjenarstva, iluzija i ludih snova pokazao se kao loš putokaz… Bile su to samo priče.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

ah, "maxi...", tragovi će me već nekuda odvesti .... :)

nije me bilo nekoliko dana,no sad idem citati i .......ovim svojim pisanjem si napravila sebi mjesto u raju.sto ces tamo raditi......

tragovi, tragovi --- uvijek nekud vode

samo rijetki dotiću pogledom dubine za koje mnogi i ne znaju da u njima bivaju..da li je to blagoslov ili prokletstvo, još ne odgonetnuh...za sebe znam samo da sam ranjiva, da zasigurno postoji još neka "dubina" u koju, možda i ne želim "gledati"..a razotkrivanje opsjena, iluzijonista i snova bez sanja, uvijek ostavlja u nama trag... nadam se, tek površinski