Za naslov me strah....
Pitala sam se uvijek, zbog čega me nisu poljubile nebeske usne i ostavile onaj blaženi trag na čelu. Pitala sam se uvijek, zbog čega me mjesečev trak zaobilazi i sva pitanja su mi lomila srce poput duge, koja lomi nebo poslije kiše. Gledala sam tvoje oči u kojima sam čitala neka imena... neka davna... neka zaboravljena... neka sadašnja. Moje ime je bilo samo na vrhu trepavica... još nije zasjenilo sjaj tvojih očiju... još nije ušlo u tvoj rječnik, još nije dodirnulo tvoje srce. To je neispitan teren, a iza nas konkretne gluposti i dalje vitlaju svoj besmisleni ples mrtvaca. Prelazim preko neprolivene suze što je zasjala u oku ovog jutra. Prelazim put koji od jednog mozaika treba stvoriti sliku tebe i mene. Kako? Možda jedino tako, kada prijeđeš rijeku bola, shvatiš da se živi i umire od usana. Srce opet preskače svoje poznate ritmove. Oči duše su osjetljive.
29.10.2004. u 18:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:35 | opcije
hip-hop hura sad je ljubavna ura:))
Autor: VandaVampirica | 30.10.2004. u 1:57 | opcije
Tko se usana laća...lijep je i taj ples, neovisno o odluci o skoku :)
Autor: pike_TS | 29.10.2004. u 21:53 | opcije
Priželjkujem da mi srce ,ponovo,preskače..kao što si me učila...hop-hop..
Autor: calivita | 29.10.2004. u 18:55 | opcije