Za naslov me strah....

Pitala sam se uvijek, zbog čega me nisu poljubile nebeske usne i ostavile onaj blaženi trag na čelu. Pitala sam se uvijek, zbog čega me mjesečev trak zaobilazi i sva pitanja su mi lomila srce poput duge, koja lomi nebo poslije kiše. Gledala sam tvoje oči u kojima sam čitala neka imena... neka davna... neka zaboravljena... neka sadašnja. Moje ime je bilo samo na vrhu trepavica... još nije zasjenilo sjaj tvojih očiju... još nije ušlo u tvoj rječnik, još nije dodirnulo tvoje srce. To je neispitan teren, a iza nas konkretne gluposti i dalje vitlaju svoj besmisleni ples mrtvaca. Prelazim preko neprolivene suze što je zasjala u oku ovog jutra. Prelazim put koji od jednog mozaika treba stvoriti sliku tebe i mene. Kako? Možda jedino tako, kada prijeđeš rijeku bola, shvatiš da se živi i umire od usana. Srce opet preskače svoje poznate ritmove. Oči duše su osjetljive.

29.10.2004. u 18:24   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Priželjkujem da mi srce ,ponovo,preskače..kao što si me učila...hop-hop..

Autor: calivita   |   29.10.2004. u 18:55   |   opcije


Tko se usana laća...lijep je i taj ples, neovisno o odluci o skoku :)

Autor: pike_TS   |   29.10.2004. u 21:53   |   opcije


hip-hop hura sad je ljubavna ura:))

Autor: VandaVampirica   |   30.10.2004. u 1:57   |   opcije


ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

Autor: shadow-of-soul   |   17.10.2016. u 20:35   |   opcije


Dodaj komentar