Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Od mladih leptira nije ostalo tragova. Izgubila sam iz vida njihov let, njihove kretnje, jer na kamenom zidu nema praha s njihovih krila. U stupnju iznad boli duša u kasne sate ispraća ukus morske soli s tvojih usana. Kroz dlanove su prošle nečije ruke, kroz oči su neke svjetlosti probile svoj put i nestale u beskraju. Miris mladog proljeća uvlači se u blaženstvo ovog jutra i otvara vrata za nova hladnija prostranstva. Nebo sjevera sprema svoj plašt, kojim će prekriti moj grad u kojem dišem sama. Još uvijek dišem sama i silueta na zidu je samo moja. Na stolu se čežnja bori sa razumom i odvaja svijest od podsvijesti bez luči, koja bi bar na tren osvijetlila koridor kretanja. More svjetlosti, kao bezimeni ratnici, napada osjetljive oči duše. Ona se povlači sve više u svoju tamu, u tu zavjetrinu iz koje će opet gledati mirno, spokojno i nakon nekog dana izroniti svježa, kako bi nekog dočekala otvorenih očiju i srca.

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr

ne zavidim mu...

u pravu si, ali samo da su mi krila leptira, i životni vijek kornjače..

zivot je kratak .
polomi ljusturu i ...
voli iskreno, ljubi nesebicno, oprastaj brzo ...
radi kako treba, pomozi gdje treba, suti kad treba ...
razmisli uvijek, popusti katkada, ne kloni nikada ...
slusaj vise, suosjecaj vise, daruj se vise ....
smij se kad mozes i placi kad moras .
ne srami se ni svojega tijela ni svoje duse .
i .
zivi Zivot!

ajde kad ti kažeš da ti vjerujemo..

proletjet će za koji dan :)

gdje su sad mladi leptiri..

znam :) dobro jutro :)

oba oka sklopi dobri anđele, nek oproste mi tvoje nježne godine....znaš tu pjesmu.. jutro..

jutro:)))