za one od nikuda na putu za nigdje

Link

Link

Link



srest ćemo se opet


Sjedim na travi i gledam u spomenik.

Sunce proljeća kupa slova i presijava se po crnoj mermernoj ploči.

Postoje male neravnine. Kao da nije ravna skroz. Nervira me ono umjetno cvijeće što su stavili moji.

Najradije bih ga zavitlao i bacio, ali nemam snage da se prepirem i svađam.

Ružno je.

Mravi šetaju oko mojih cipela, miriše grobljansko cvijeće, otužno...

Tišina je.

Gledam u slike i razmišljam...

Sjećam se mnogih trenutaka provedenih sa djedom...

Začuh lelek u blizini. Ugledah stariju ženu u crnini, sa maramom na glavi, kako zapomaže i plače.

Za sinom...

Stara je i spominje sina koji je mlad nastradao.

Teško mi je.

Volio bih da je ne čujem, tišina mi više odgovara.

Čekam kada će prestati, ali ona nakon leleka nastavlja sa dugačkim i bolnim "jooj".

Palim cigaretu, a jednu stavljam na spomenik pokojniku, nezapaljenu...

Premještam 5 crvenih ruža iz jedne saksije u drugu.

Toplotu prekida lagani povjetarac, igrajući se sa lišćem obližnjeg bagrema.

Listovi šuškaju a žena leleče.

Pamtim kao dijete ovo groblje, nekad je bilo malo...

Onaj mađarski dio bio je lijepo sređen, sa skupim spomenicima i uređenim stazama i cvijećem oko stare kapele.

Na drugoj,srpskoj, strani, sve je nekako siromašnije, stariji spomenici su skromni, a noviji su skuplji,

ali nekako nakinđureni i neukusni.

Ima puno humki na kojima stoji samo stari drveni križ sa izbrisanim slovima od kiša.

Vjerojatno nema nikog ko bi ih posjećivao i brinuo se o njima.

Prekrižih se i spustih još jednu cigaretu.

Djed Vlado je bio strastveni pusač...

Ne sviđa mi se slika, izgleda mnogo mlađi.

Nedostaje mi i brzo brišem iznenadne suze...

Mrzim plač, a i ovo kukanje žene do mene. "Sine moj, rano majčina... đe ode tako mlad..."

Ustadoh da osmotrim ženu i spomenik.

Na slici je mladić, lijep...

Nikad nisam razmišljao o smrti. Interesantno, ali kad god neko umre, ja razmišljam o živima još više.

I ovaj moj pokojnik, kao da nije tu ukopan. Stalno mislim (kad se vratim kući) da će me čekati tamo,

da će zapaliti cigaru i ironično me gledati. Ponekad sebe uhvatim kako pričam sa njim kao da je tu,

negdje pored... Da li i ova žena ima takav osećaj ili neumitno zna da svog sina više nema.

Gledam je.

Crvena je u licu od plača, suze joj se zaustavljaju u borama.

Briše ih, s vremena na vrijeme, bijelom pamučnom maramicom.

Popravlja umjetno cvijeće i povremeno ljubi sliku na spomeniku.

Toplo je, a ona ima neki poludžemper na sebi.

Priđoh joj da joj ponudim malo vode, da se osviježi.

Ona me pogleda i još jače zaleleka.

Kosa mi se podiže od jeze.

Ipak uze vodu, i u dva tri gutljaja otpi.

Pogleda me zahvalno.

Ništa mi ne reče, samo zahuka umorno i poče da stenje kao da je u transu.





Pojavi se iznenada neki čovjek.

Lelujao se i zaplitao o travu i žbunje.

Pijan je - pomislih.

Preplanuo, vjerojatno radnik, zapušten i neobrijan. Nije nas ni opazio, samo je zastao i raskopčao pantalone.

Pripišalo mu se, i to je uradio baš kao da radi narnolmalnjiju stvar. Nije se ni osvrnuo da vidi ima li koga u blizini.

Žena u crnini ga je videla i prestala je da kuka...

Razrogačenih očiju gledala je, i odjednom je preblijedela.

Spala joj je marama i pokušavala je da se pridrži za moju ruku.

Zateturala se i pala...

Uzeh ostatak vode i počeo sam da je polijevam po licu, ne bi li došla sebi.

Neznanac nas je tek tada opazio, polupijano pogledao, zakopčao pantalone i nastavio svoj put teturajući se...


Sunce je i dalje peklo, iako je bio maj.

Pogledah u spomenik ženinog sina na kojem je pisalo:

"rođen 1955. - umro 1980“ srest ćemo se jednom opet-mama


Da..jednom ćemo se svi ponovo sresti u nekom drugom životu..





Link



Ps.

možda nekome bude čudno

Ali groblja su mi postala mjesta za razmišljanje i plakanje,omiljena...

nisu to mjesta tuge već mjesta velike ljubavi...

Tu dolazim da čujem samog sebe..kako dišem...

moja tišina mi govori zbog čega vrištim...najtiše...

Da gledam drugim očima i vidim koliko sve prolazno je..

A može se na miru i plakati..

A da nikom ,ako baš neko i naiđe,ne bude čudno ili neobično..niti onom što pušta teške suze...muške...

neće biti neugodno pokazati slabost...





Link