...tamo negdje, između......

Kompleksno pitanje a i odgovor onda mora biti takav. Svi mi imamo neke svoje istine, koje smo pažljivo mjerkali nekim svojim metrom, pa vjerojatno stoga i u narodu kažu, koliko očiju toliko i istina. Hm, ponekad i ja izbjegavam istinu da kažem, ponekad i nešto, onako bezazleno malo slažem. Da, tako je to, al' samo ponekad…
Ima li i u ljubavi istine? Ili laži? Zamislite, netko vam postaje sve bliskiji i draži, a jasno vam je da koristi neke male sitne laži, čak i kad kaže da vam je danas pogled, ili dodir nešto nježniji i blaži.
Što i kako dalje, odbiti ga ili mu se jednostavno prepustiti, pa «kud puklo da puklo». Život je kratak a ljubav se ne nudi svakoga trena, smije li čovjek popustiti ili prepustiti da sve ostane samo jedno lijepo sjećanje, jedna više uspomena?

ti to aludiraš na perkovića, jel

ili pička ima silikone?