*Babinjak*

Kako sam dospjela ovdje?
Ponekad imam osjećaj da mi svemir servira podjednako dobre i loše stvari odjednom. Kao Jin-Jang. Onako, kako kažu da bi trebalo biti.

Dakle..tog dana od jutra miješale su mi se emocije. Teško je bilo održati neutralnu sredinu između očaja zbog činjenica, koje nevjerojatno postanu stvarne i opipljive ..onda kad iskoče na površinu. Poput osvještavanja da čitav jedan život kakav poznajem, ostavljam iza sebe. Sav komfor , kakav-takav..ali moj, nestaje…Moje ulice, moje rute..omiljene police dućana ili šetnice kvarta….moji ljudi…sve to ostaje. Sav moj 'stari' život…probrano je potrpan u 2 prtljage i jednu žensku torbicu. To je 'prošlost i sadašnjost' koju prenosim u novi život.

Najbliži prijatelji su također bili napeti. Iako ..ohrabrujući me..mislim da ni sami nisu znali što je najbolje reći…ili kako se najbolje postaviti. No, iako sam sve ovo pomno pripremala mjesecima…srce se stezalo zbog moje naaaajbolje prijateljice, mace. Njene prekrasne žuto-zelene oke…mekano krzno i nježno privijanje uz moje tijelo…moram ostaviti na nekoliko mjeseci.
Jednostavno ne postoji način na koji možeš dovoljno izljubiti je, maziti..tepati joj..fotkati je….da pomisliš kako će ti to biti dovoljno na neko vrijeme. Nemoguće je. Pola mene ..iznutra..umire zbog ove razdvojenosti.

S druge strane…znaš da imaš vrlo izvedive planove..zaraditi, skrasiti se…dovesti ju što prije i živjeti jedan uređeniji život, dostojan čovjeka.
Čeka te nešto novo, uzbudljivo..nova životna avantura je pred tobom…i svjestan si da krećeš ispisivati neke nove stranice knjige svog života….a to prilično veseli čovjeka.

I tako…moja mala ekipica za ispraćaj i ja…krenusmo prema autobusnom kolodvoru. Zajednička cuga..puno fotkanja..smijeh i suze…ma dan za pamćenje. Smjestih se na dupla sjedala gornje razine double-deckera…i odbrojavah sekunda do polaska. Kroz pozor gledam svoju ekipu, koja mi maše…gledam okolinu…i intenzivno osvještavam pitanja kada ću opet sve ovo vidjeti. Kad je autobus krenuo..na trenutak pomislih da sam veći domoljub nego što sam mislila.

Čekala me cijelonoćna vožnja do Munchena..gdje sam imala let za uloviti. Naravno…očekuj neočekivano. Barem kad sam ja u igri.
Na našoj granici (sa Slovenijom) prošli smo ID provjeru…a potom se vratili u bus, čekajući nastavak vožnje.
Čekali smo 3 sata.
Dakle..neki je lik iz busa..pokušao prijeći granicu s krivotvorenom osobnom…i bus nije mogao dalje, dok ga murija nije pokupila. Eto..to smo čekali.
Vozač mi je rekao da ako sve bude brzo na ostalim graničnim prijelazima..da bih mogla stići na avion.
To je bila ona glupa situacija…u kojoj ne znaš da li da prebukiraš let..ili ne.
Naravno, sve dok ne bude prekasno.

Na svim prijelazima su nas ekstremno dugo zadržavali…i više nisam bila ziher hoću li stići ili ne. Zapravo, imala sam još jedan Lufthansin bus za uloviti do aerodroma…cca 45 min. Vožnje.
Od autobusnog kolodvora u Munchenu do Lufthansinog busa…trčala sam s koferima dobrih 10 minuta..i stigla minutu prije polaska.
Weee!!!....Odahnula sam misleći da mi se sreća osmijehnula.

Stižem na aerodrom…na karti ne piše ni koji check-in punkt..ni koji gate…ništa. No..zakaj taj aerodrom ne bi bio ooogroman…kad sam već tako na knap. I zakaj moj gate ne bi bio na skroz drugom kraju tog..omanjeg grada od aerodroma!?

Doklipsam ja nekako do tamo, obavim provjere…svašta nešto…i shvatim da do gate-a za ukrcaj imam još 5 min hodanja.
Jurim…vučem te kofere i psujem Švabe na pretjerano velikom aerodromu i pretjerano dugom zadržavanju na provjerama. Napokon…stižem do ukrcajne točke…još neka dva dečka i ja…kad teta stane na prolaz i veli – Sorry, no more!
Avion polijeće za 10 minuta..i ukrcaj je završio.

Nemoj me zezat!!! Zbilja sam zakasnila na let?

Nakon kraćeg sloma živaca…uzimam mob, kojem je baterija pri kraju i gledam kaj ima od novih letova. Snimim jedan za 200eura..par sati kasnije je let. No..ne mogu ga bukirati online jer mi je krepala baterija. Još jedan razlog zakaj sam opsovala švapski aerodrom – toliko jbno ogroman…a nigdje točke za punjenje moba. Mišamu..mi u kvartu imamo čak 2 klupe na kojima možeš napunit bateriju…!!??

Ok..naći ću pult agencije i kupiti kartu za keš.
Pult je, naravno, opet na drugom kraju.
Ispred mene dvoje ljudi. Neki Rusi..kojima nešt ne štima s putovnicama.
Oko njih se sjatili svi djelatnici tamo…trči se uokolo, telefonira..bla….a ja , sad već krepana..stojim u tom redu i molim boga (u kojeg ne vjerujem) da mi ne promakne i taj let.

Nakon cca sat vremena…dođem na red i velim tamnoputom dečku da želim kupiti kartu za let koji imaju po cijeni od 200 eura. Bulji on šutke u komp…bulji..tipka…pa najzad kaže da danas uopće nemaju letova u mom smjeru.
Kak nemaš…vidjela sam online!
Pruži mi žicu punjača za mob…kako bih mu dokazala da ima.
Upalim mob…listam..nađem i slavodobitno mu tutnem ekran moba pred facu..-aha!!
Kad lik vrlo nježnim tonom kaže: Da, u pravu ste..postoji taj let od 200 eura ali kod Lufthanse..a mi smo Eurowings.
Kaj??...Dakle, stajala sam toliko dugo redu za krivi šalter!? .. Nije ni čudo, bila sam totalno izbačena iz orbite onim propuštenim letom.

Ok, dolazim na Lufthansin šalter… ali sad je već 300 eura karta…a check in već za pol sata.
Issati – daj. Nemam više snage, volje..vremena.
Nakon još jedne podulje provjere..i milijun prolaznih točaka…napokon se ukrcam u ćošak malog chartera…i krenem na svoj 2,5-satni let.
Pored mene su sjedili neki brbljavi Švabe…koji nisu prestali fufljati onaj svoj ogavni njemački sve dok nismo sletjeli.

Ok..dočekalo me oblačno vrijeme mog novog grada…ali ubrzo se proljepšalo i ostatak dana je bio sjajan. Prijatelj me dočekao na aerodromu i provozao kroz grad do mog privremenog smještaja. Oduševila sam se.

Već nakon samo 3 dana zujanja i razgledavanja…oduševio me ovaj grad. Odličan je..i mislim da ga vrlo lako mogu zvati svojim domom.
Ono što na prvu osvaja je free wi-fi po cijelom gradu, u busevima, tramvajima…(s utičnicama za punjenje moba)
Sve što može ..ima svoju aplikaciju…i nema šanse da nešto ne možeš naći ili saznati. Kao i u Zagrebu..imam živopisni centar (samo ovdje prepun ljudi, uličnih svirača i ostalih zabavljača)..imam park poput Maksimira..i Zoo…imam prelijepo uređena predgrađa…imam rijeku kroz grad..a imam i more. Zato ovuda u simbiozi lete golubovi, galebovi, svrake (ne vrane) i neke male slatke ptičice…kojima ne znam naziv. Umjesto vrabaca. Vrapce nisam vidjela. Ali sam vidjela lisice. Ima ih dosta. Ono…u gradu. Nisu bijesne, zaštićene su…i skroz su kul.

Posao sam našla drugi dan po dolasku. Prije početka rada dobila sam 3 dopisa od firme u kojima mi se raduju, pozdravljaju me…vesele se što ću raditi S njima, ne ZA njih…bla. Uz to i neku knjižicu, u kojoj me obaviještavaju da imam pravo (besplatno) savjetovanje i usluge svih vrsta..ako mi bilo što zatreba..a tiče se potreba od raznih institucija, poreza, zdravlja, mirovinskog..i pravnog sustava. I još štošta..kaj mi se više nije dalo ni čitati. Npr. ako želim kupiti bicikl..da mi daju nazad pola love…ili ako imam auto..plaćaju pola parkinga…i tak.

Smještaj dijelim s par ljudi. Ispod mene su dvije gej curke. Jedna je Brazilka a druga Čehinja. Drage su i vrlo zabavne.
Pored mene su dvije curke, cimerice…studošice. Jedna iz Meksika a druga iz Španjolske. Začuđujuće..ali dobro funkcioniramo. Čak su me molile da ne tražim drugi smještaj…jer smo super tim. No..ipak moram..jer mi uskoro i deca dolaze…a želimo privatnost ipak.

Uglavnom..moj novi život je otpočeo…i ja ga još uvijek istražujem…gradim kako najbolje znam, sukladno ovdašnjim mogućnostima…i više mi se ne čini tako strašnim počinjati opet i opet…pa ako treba i opet. Jer..početci su uzbudljivi. Krajevi su tužni.

I tak…
Imajte se ..cmmok

https://m.youtube.com/watch?v=yGmtq92VN7E

Sretno! :)

Pam...čestitam na hrabrosti....sretno..:))

Bravo Pam...i puuuno, al' ono puuuuuuno radosti, snage i ljepote na tvom novom početku :)

pozdrav sve ti vjerujem .
I da si čekala u krivom redu , i da imaju trg , vrane, svrake , lisice , rijeku ...:)
ali da imaju more (more -prekokrasna plava slana tekućina ) to ti ne vjerujem ..u najboljem slučaju neki Ocean mix .
Pozdrav i drži se ..

Mozes ti to...kao i uvijek do sad. Good luck!