tko čeka....

Subota, rano maglovito jutro..pola sedam na satu, izlazim nečujno iz stana. Čini mi se da su u mom kvartu svi auti na parkiralištu. Kažem, čini mi se…jer ih ne raspoznajem, ne znam kome pripadaju…ni koliko ih je. Zaključak donosim odokativno…prema broju praznih parkirnih mjesta..i umišljajem da nitko ne radi subotom.

A radi. Znam da radi…jer upravo krećem po uslugu onih, koji rade subotom.
Znam ja da je ovih dana 'ludnica'…ali pretpostavila sam da ako dođem dovoljno rano, da ću prije biti gotova.

Stižem pred vulkanizersku radnju a tamo već tri kolone od po 15 vozila. Omg. A nisu još ni otvorili. Ok, već sam čula priče da se čeka i po 5 sati…ali svejedno stajem na začelje kolone, s namjerom da to danas obavim.

I tako sam čekala. Sjedeći u autu i malo buljila okolo. Ono..klasika, snimaš ljude oko sebe i pitaš se kakve su njihove životne priče. Konstruiraš scenarije u glavi na osnovu pretpostavki…i gradiš 'mišljenje'. Neki ti se ne sviđaju..neki su ti miliji. Tamo negdje ispred mene, vidjela sam 'dedu' u Škodi, nosio je šešir. Hahaha
Ne znam jeste li čuli za tu usmenu predaju : Čuvaj se deda sa šeširom u Škodi. To su najlošiji vozači. Nasmijala sam se sebi u bradu…oni zbilja postoje.

Neki tip iz plavog BMW terenca…s Momo felgama, nervozno je šetuckao oko vozila glasno razgovarajući na mobitel. Kasnije se nepristojno pregurao za tri mjesta.
Neki su odustajali i napuštali kolonu…a neki su međusobno čavrljali, pokazivali što imaju pod haubama…komentirali gume, ovjese..pogone, modele i iskustva. Neki su postavljali bezbroj pitanja djelatnicima, koji su bome ove demontaže radili na štopericu.

Ipak…koliko god se 'baviš' promatranjem..i razradom svakog detalja koji te okružuje…pa čak i da si turbo maštovit…shvatiš da si sve to aspolvirao unutar 20-ak minuta. I što dalje? A još si tu..i još čekaš.

Ubrzo sam posegnula za mobitelom.
Zovem.
Hej sine…kaj ima? –Mama..osam je sati…nema ništa, SPAVAM!!! …ah…ok, aj' bok!
Ovaj performans me malo zaskočio…jer zaista, kaj raditi tak rano. U subotu. Dok čekaš u autu…a ne smiješ otići, jer će se drugi pregurati na tvoje mjesto. Da, ljudi to rade. Takvi smo.

Srećom..sjetila sam se frenda koji radi subotom…sigurno je budan.
Hej..kaj ima? … Ok..s ovim pozivom sam saznala da je slomio nogu, seli u Irsku i da mu je umrla mama. Jbg…nismo se dugo čuli.

To me malo potreslo…pa sam mislila da bih se trebala okaniti zivkanja. Sjetih se da sam u jednom bircu bila oduševljena glazbom s radia Enter..i odlučim ga potražiti. Inače, već dugo ne slušam ništ dok vozim. I tražim ja tako. Nisam ni znala da ima pun kufer radio postaja…a bome ni da ona radio Marija još postoji..ehehhe.
Uglavnom, nađem ja Enter…al ga ne znam spremiti. Postiskala sve gumbiće..i ništa. Pa sam počela kopati po autu da nađem knjižicu s uputama. To je potrajalo.
Nisam je našla…ali sam skužila da imam skriveni pretinac u autu, za koji nisam znala. Otvara se iznad instrument ploče..i unutra stane dost sitnica. Fora.

Našla sam i karte za današnju rukometnu tekmu, na koje sam zaboravila.
Odmah sam ih uslikala i poslala na viber i wapp svima, za koje sam mislila da bi htjeli ići.
U međuvremenu sam zaboravila na spremanje radio postaje…kao i to da se upute mogu izguglati.

U nekom trenutku, nakon par pomicanja kolone, nazvao me kolega po struci.
Kaj ima? – Ništ' čekam u koloni na izmjenu guma. –hahaha Pam..i ja. Gdje si? .. Na kraju je ispalo da smo u istoj koloni…i da je iza mene svega par vozila.

To je zapravo bilo super…jer sam ja pazila na oba vozila, dok nam je on išao po kave.
Magla se u međuvremenu podigla…i gotovo su svi bili van svojih vozila i međusobno čavrljali.
Zaboravila sam reći da sam našla i nekakvu strugalicu..s kojom mi je kolega maknuo jedan okorjeli ptičji drekec s krova automobila.

Za sat vremena..počeli su stizati upiti za karte.
Miting je bio u koloni pred vulkanizerom…a svatko je zauzvrat trebao nešto donijeti. Tako smo kolega i ja imali peciva, sokove, grickalice i čokolade…a i društvo.

Komentirali smo dedu u Škodi…iz puno previše manevara je ušao u box, legenda je potvrđena. Tip iz BMW-a se posvađao s dvojicom, kojima je uzeo mjesto. Pale su teške uvrede i prijetnje. Mislili smo da će izbiti šora..ali nije. Tip se vratio u svoj BMW i poslije više nije izlazio. Jedna dugonoga crnka u minici je dobila prednost, pustili je kavaliri…i tako.

Kaj da velim…
Gotova sam bila u pola jedan. Cca šest sati za izmjenu seta guma.

Naravoučenje: Tko čeka, može se udebljati ili ostati gladan. Tko čeka, može izgubiti ili pronaći frenda. Tko čeka može saznati/pronaći nešto zanimljivo..ili zaboraviti nešto.

Zaključak : Čekanje nije ni dobro ni loše. Ljudi su ti, koji čekanju daju polaritet.

11.11.2017. u 16:43   |   Dodaj komentar

E da...ljubac svim curkama i dečkima za wb komentare na prošlom blogu. Čini se da nema nikog online..i da sam se danas dost napričala...ahahaha. Cmok

Autor: PAMELA_007   |   11.11.2017. u 17:01   |   opcije


Pozdrav Pami,sreća tvoja da je dan bio ugodan...hehe...nisi se ni smrznula,a ni pokisnula...a eto i društvo si imala....ovih dana sve nas to čeka...ono,mijenjanje guma...

Autor: zgpapilon   |   11.11.2017. u 20:41   |   opcije


hehe, obavila bez trunke čekanja .. dok je još lipo vrime mogla bi i do autopraone ;))

Autor: ema-emily   |   12.11.2017. u 12:07   |   opcije


svi vulkanizeri koje znam rade na naručivanje.
prošli tjedan nazvala, naručio me za dva dana u 13 sati i termin mi bio točan u minutu bez čekanja.

Autor: pognioci   |   12.11.2017. u 15:41   |   opcije


tko čeka ..taj se načeka...
https://www.youtube.com/watch?v=nxg4C365LbQ

Autor: djuro22000   |   12.11.2017. u 17:16   |   opcije


Dodaj komentar