Angie

Al pitam se da li ste bili uz te ljude , kad su bili u potrebi, bolesni, sami , napušteni, bačeni kao otpad u staračke domove?
Koliko puta ste ih posjećivali, brinuli ?Možda ste odlučili da ih zatvorite iako su mogli biti s Vama doma
Al jednostavnije je samo prijeć preko svega
Žrtvovanje ? Kaj je to ?
Obitelj ? Tko su oni ?
ahaha . Oni od kojih očekujem nasljedstvo

Ajmo svi . Imate zakaj palit svijeće. Al sve te svijeće neće sprat ljagu s onih koji su zaboravili one kojima sad hodočaste

I dok Vas je neko čekao. Kao Boga . Kao sunce. Vi ste bili zauzeti . Čime ? Kako ko........

Link

o da, uvijek sam govorila da treba ljude za života poštivati i pružiti im ono kaj možemo i kaj zaslužuju! glupo je pohoditi sva ta mjesta gdje smo ih zakopali, jer u stvari, oni nisu tamo. pohodimo groblja radi sebe i zato kaj žaleći njih, žalimo sebe. sve se odvija za života, barem meni koja ne vjerujem u onaj neki drugi, bolji život! pohodila sam svoju majku u domu (imala je moždani) a potom je zadnjih šest mjeseci života uzela k sebi. ne mislim da je imati bolesne roditelje kraj sebe skrb, jer često ih maltretiramo i nismo ok prema njima. mislim da bolju skrb imaju u domovima kada su stari i nemoćni. to jest okrutno, ali starost je orkutna. ne želim svojoj djeci priuštiti (a sigurna sam da to niti ona ne žele) da budu moj rob i bedinaju me u starosti. bolje da odem (eutanazija) u takvoj nekoj situaciji kad postajem biljka. dakle, da se vratim na početak, treba za života ljudima ne činiti zlo, počev od ovog virtualnog svijeta do onog stvarnog, vani. možemo biti bolji i šteta ako i kada to shvatimo tek kada neke ljude izgubimo? nemojte samo danas misliti na život na dan mrtvih, živite ga svaki dan dostojno i koliko možete, ne čineći zlo i ono što ne biste voljeli da drugi čine vama. tako je malo potrebno da budemo bolji i ništa ne košta, samo malo svjesnosti za života!

Sara. Da. Tako nekako ........
Teška tema. Možda i nije primjerena na ovaj Dan. Ali , meni je već dugo potpuno svejedno tko što misli o mojim objavama.....
Na žalost imala sam raznih dugotrajnih bolesti u obitelji. Tako da znam o čemu pišem.
Neki članovi su bili u domu. Ali stalno posjećivani. Neki su do zadnjeg ostali doma.
Bilo je izuzetno naporno psihički i fizički......
Maximum koliko sam mogla sam pružila, bilo institucionalno bilo osobno.....
Malo me to i "koštalo" psihički, ali ...........oporavljam se ..........
Laganini i ...mirne savjesti.......

Imala sam bolesnu majku,,,, živjela je u drugoj županiji,, svaki dan bi se čule telefonski,,, Koliko puta sam osjetila da joj je teško, no ona bi ti znala prikriti nekom šalom,,, i govorila bi "gledaj i misli na sebe '.
To vrijeme nakon razvoda, stvarno mi je bilo teško. Ostala sam sa dvoje djece u kući, sinom studentom i maloljetnom kćeri,,,, trebalo mi je dosta novaca za neku egzistenciju. Radila sam po 10 sati dnevno,,,, dolazila doma umorna i iscrpljena.
Eh sada znam koliko sam toga propustila.
Vikende bih gledala da napravim ono zaostalo preko tjedna,,, njoj nisam stigla ni otići. Govorila ni je da sve razumije,,, znala sam da je tako.
Ti naši razgovori iz dana u dan,, fale mi,, još više mi fali njen zagrljaj,, toplina,,, nešto što ne mogu vratiti.
Stigla sam dan prije nego li je umrla,,, u bolnici. Dan prije kada sam ušla u sobu,, rekla mi je,, "ne buš ne više imala' :(( na što sam joj samo rekla kroz suze,," imala te budem uvijek u svom srcu, tamo ćeš živjeti ",,,,
Bila sam tad uz nju koliko god su mi dozvoljavali,,, drugi dan nakon što sam otišla, prošlo je pola sata,, izdahnula je.
Godinama me je to proganjalo,,, jesam li mogla zaista više?,,,,,
Radila sam u firmi,,, stabilan posao,, redovna primanja.
,,, dok jednog dana nisam dala otkaz!!
Nisam imala drugi posao,,,,, ali sam točno znala što želim raditi.
Danas nakon par godina,,, da,,,, radim u staračkom domu. Svi ti divni starčeki,,, gledam ih kao svoje najmilije,,,, roditelje, bake, djedove. Grlim ih, ljubim,, tepam,,, volim,, obožavam.
Nemate pojma koliko su u stvari skromni,,, i tako im malo treba.
Nešto kaj me proganjalo godinama,,, ispunila sam pozivom, onim kaj kak velim,,, kada ti je posao više od posla.
Paliti svijeće,, kititi grobove,,, da Lea, nekad razmišljam da što veći aranžman donesu,, ili što više svijeća zapale,, da je to u biti samo veli osjećaj grižnje savjesti.
Budite uz njih dok su živi,,, što više možete. Drugo sve je manje bitno. Jer danas jesu,, sutra tko zna,, :((

Hvala Lea ta tekst napisan srcem,,, vjerujem da će bar nekog dotaći,,,,, navesti na razmišljanje.

Lasta, hvala Vam na iskazanoj iskrenosti na temu....
Mislim, da svi trebamo malo razmisliti o drugima koji nas trebaju, a ne samo o sebi samima...

Moj otac je čekao, ali je barem imao koga čekati! Nisu ljudi licemjeri! Napadaš ih da opravdaš svoje misli. Dan mrtvih je vjerski blagdan, a ja sam ateist. Ja obilježavam godišnjice! Obilježavaju živi! Mrtvima je svejedno.

Ti si vjerojatno članica vladajuće Partije, pa si tamo zaključila da su ljudi licemjeri! Homo homini lupus est!

I koji SVI? Ja nisam! Znači mene smatraš nečovjekom! Ajd kvragu!

https://youtu.be/XrDUTpeGW0A?si=YaLSJTkPcwtnys3k

Lip blog na ovi dan, primjeren

Svaki život ima svoju priču i svima je kraj isti, pokoj vičnji.

Skrbio san brinuo, njegova kod kuće koliko san kod bolje zna, bilo mi je te#ko ali opet ni#ta mi to ni bilo teško, i nadam se da sam im se tako bar minimum se oduzio za zivot i da san in bar malo smrtne muke ublazio

Ob

Obrni logiku i pitaj se ko im je dozvolio da nas rode!? Odgovor je jednostavan. Da bi se ko imao brinuti o njima kada ostare!

Ako je čovjek skroz OK onda gase i pozitivne vatre u mladima. Sapunaju dasku kojom se spremaš odskočiti u svijet... Djeeca služe kao alibi za vlastite promašaje i neuspjehe.

"olakšavaju" upoznavanje svijeta oko sebe nametanjem vlastitih spoznaja, logike i strahova. "Žrtvuju" se preko djece za sebe.

Promašeni slučajevi dođu na blog i ko papagaji ponavljaju da Hajduk živi vječno.

R. kao osoba koja nikad nije bila u braku, podizala djecu niti imala kontakt s tazbinom, jer ju aktom vjenčanja nije niti dobila kao dodatak, uz partnera, nisi kompetentan da daješ izjave za javnost. Odnosno. Lupetanje nije zabranjeno. Ne blokiram niti cenzuriram al je....promašen pokušaj promišljanja o stvarima koje nisi iskustveno doživio...

Nisam iskustvano, ali jesam umno! Što večina "vezanih" nije!

A ti fašo... Čim ti netko ne daje za pravo odmah prijetiš blokom! Sieg heile! :-I

Što je to tazbina? Punica? Vidim da si sa živom ili mrtvom na ratnoj nozi! I onda jaučeš za mrtvima!

Dijete kada se rodi treba ne plakati, nego prasnuti u smijeh

Ti si sina učlanila u vladajuću Partiju na putu izlaska ili kada je već izašao iz tebe?

I nemoj ti meni da "nemam prava"! Plačam porez i financiram kojekakve trudnoće! I grbavih, i maloljetnika, i onih koji se ne mogu brinuti o sebi...

Meni se tema dopala na današnji dan...
A onda je R zabrijao :(
Neću ni o roditeljima niti o deci, imala i jedne i druge no, to su moje intime

To je kao da je tebi kažem da nisi bila u komi i zato nemaš pravo ne biti vjernica.

Malo si me ispreskakao negacijama ;)
Meni nitko ništa ne može zabraniti :)

Da "sublimiramo" (remiziramo. Ne! rezimiramo). Ti si vječna nezadovoljnica (da se komentira bilo što) i profesionalna disidentica!

sova66 treba biti tuka66. dvije negacije daju pozitivu.

Meni nitko ništa ne može zabraniti :)
-pardon. To su 3 negacije.

A di je Lea Mačekovka!? "Kad se veliki tuku, mali pod stol!" :-)

Lea naginje nekrofiliji!

Lalea! Dok je bio živ si imala 100 planova, a sada kada je spolni organ tvog muža mrtav... Pišeš blogove!

Ne vadi trn iz oka brata svojega dok brvno iz oka svoga ne izvadiš!

R... U pravu si.... Minus i minus daju plus... Treći minus - upsss
Ali.....
Neke stvari ne možemo pojmiti dok ih ne doživimo

Večeras kada sam došao na blog "vidim" tvoj blog:"Svi ste sad Tomo!"

Iz Kvake 22:"Jedino dobro što se može reći u korist rata je to da odvaja djecu od pogubnog utjecaja roditelja!"