-vrbica-

Ne želim pričati priču.
Samo glasno razmišljam i pišem.
Kažu, da je jedno od božjih lica, lice žene. Možda zato što se rađamo iz vode.. Možda zato što je voda izvor života. Voda je i izvor ženske moči, one koju niti jedan muškarac ne može dokučiti.
Voljela bih biti u majčinoj utrobi, gdje vrijeme i misao ne postoje. Voda uvijek negdje navire, izvire, voda je život.
A ja se bojim vode. Ne volim vodu. Kažu da čovjek umire od onoga, čega se najviše boji.
E sad....nepotrebno je raspravljati, recimo o ljubavi, jer ona ima svoj vlastiti glas i govori samo za sebe.
Voljela bih intenzivno proživljavati svaki trenutak, piti tu vodu života. Vjerovati u snove, biti kadra boriti se za ono što želim.
Voljeti čovjeka, koji voli mene.
Takva želim biti. I jesam.
Kada nešto žarko želite, dogodi se.
Meni se dogodilo, da drugo "ja" napusti moje tijelo i sjedne u kut male sobe. Mogla sam izvana promatrati sebe, svoje tijelo u kojem nisam ja.
Takvo stanje ne traje dugo. Ali pamti se. I baš zahvaljujući tome, tom iskustvu, zbog to malo prave mene, ljubav me pronašla.
Našla me je, iako je drugo "ja" podiglo zid od predrasuda, tvrdoglavih uvjerenja. Otvorila sam prozor. Istovremeno, nisam zatvorila vrata. Ušlo je sunce, preplavilo mi dušu.
Ima izvor vode u jednom gradiću, a na izvoru skulptura zmije i golubice, stopljene u jedno biće. Muško i žensko, objedinjeno u jednom liku.
Promatrala sam ih i šutjela. Volim šutjeti. Šutnja mi donosi mir, smirenje, uravnoteženost.
Drugo "ja", pratilo me cijelo vrijeme. Pokušavalo mi se ponovo približiti. Ipak je u svakom trenutku bivalo sve manje i tiše dok se nije rastopilo.
Sjetila sam se filmova o vampirima u kojima se, na kraju, nakaza pretvori u prah. Dakako, legenda kaže, da ih se mora probosti kroz srce.U tom času, srce se raspadne, oslobađa energiju i uništi zlo. Meni izgleda logično.
Ja sam uspjela zabosti kolac u pravo mjesto. Srce, oslobođeno prokletstva, preuzelo je vlast.
Drugo "ja, više nije imalo gdje boraviti.

Link

I tko je sad u kutu?;)

nema nikoga...pretvoreno u prah..:)

Dobar zapis.
Zbilja si izvana promatrala sebe?

ranga, imala sam više puta takvo iskustvo.
Ne zezam se.

I ja imam našto slično za vrijeme meditacije ali nikad nisam imala osjećaj da se promatram izvana. Zanima me kako dođeš u to stanje...

neočekivano.
Obično kad isključim sva druga čula u sebi.
Naročito ako sam smirena i zadovoljna. Dok ležim.
I dok sam dugo sama, bez vanjskih glasova. Dok dugo šutim.

Aaaaa,mislil sam da netko tamo kleči.:))
(Ne bum ti više smetal sam sam ti kratil vrijeme dok ne dojdu ozbiljni komentatori.)

Al ja baš neću da budem ozbiljna komentatorica! :-)

(CR,onda ćeš me dobro zamijeniti):))))

Hmm

Voljela bih da radije odledis ono:*

Iz moje e bi to bio paralelni svijet

Perspekive mi preskocilo
Ili hologram

Dok cekam sugavi zetovski tramvaj
razmisljam jesi li ti stvarno pomalo
okrutna ili treniras strogocu ha?

Znam da ne smijem se mjesati u neke stvari
ali ..

Iss cekam tramvaj vec pola sata.
Ledim se ,di si zlockica?:)))

Sutnja nista ne rjesava.
Samo jos vise udaljuju ljude.

Eto ,ugasit ce mi se jos i mob.

Gdje sam ja dok si ti tu..?
i gdje si ti dok sam ja tu...?

Nisam zločesta..:))
samo malo možda šutljiva...

ajoj
i ovaj što mu se neki dan sudilo tvrdi da to nije bio on, nego njegovo drugo ja

kad mi netko počne o drugom ja, moje jedno ja se zabrine

a gle pogni...
Da si ikad u životu zavirila u sebe možda bi i pronašla ono svoje drugo "ja", pa ne bi bila tako ogorčena, kad netko drugi, u ovom slučaju JA, ima nešto za reći o tome.
Znaš, ljudi koji živo samo "sebe" u samo realnom svijetu, propuštaju mnogo toga u životu.
Fikcija ili stvarnost. Nije bitno. Neki ljudi su sposobni da to dožive, neki ne.
Moje drugo "ja" može biti mjesto za razmišljanje i razvijanje svijesti.
Možeš sve ovo strpati u "muzej naivne umjetnosti", ali vjerojatno nikada nećeš razumjeti.
Šteta. Život bi ti bio puno ispunjeniji i zanimljiviji.

Kaj velis?
Da se vugnem nekam? :))

vrbice, ljudi maštaju, žive u svom svijetu, muljaju da su netko tko nisu, eksperimentiraju sa astralnim i bla..bla..
sve razumljivo
ali kad netko piše o podvojenoj osobnosti, kad se u jednom tijelu smjesti više duša pa vlada malo jedna malo druga, onda to tima stručan medicinski naziv.

a da sam kamenjar, jesam, kamenje mi pomaže da ne levitiram

Pogni draga , ti nikako da blogovo i komentare, počneš čitati sa razumijevanjem.
Znaš, "čitanje sa razumijevanjem" uči se u osnovnoj školi.
A tamo se uči i razlika između stvarnosti i mašte, poezije i proze pisanja romana.
Tamo se uči i kako voditi konverzaciju. I još puno lijepih stvari.
Nigdje nisam pročitala da u mom zapisu, pa tako nitko nije niti komentirao da pišem o
Dr. Jekyll i Mr. Hyde.
Ako si ti to isčitala, trebala bi se obrati doktoru. Znaš, onom koji ne liječi srce, nego mozak.

Većina nas, ako ne i svi imamo svoje dugo Ja. Neki iza dobrote, velikodušnosti.... prvog Ja skrivaju okrutnost, podlost...zloću drugog Ja...... neki su svoju ranjivost, nježnost, dobrohotnost maskiraju odbojnošću, nepovjerenjem, čak i agresijom drugog Ja.
........takvima smo postali prolazeći kroz životna iskustva....nije nam urođeno....

Postoji kategorija ljudi koji nisu svjesni postojanja svog drugog identiteta..... no to već spada u sferu disocijativnog poremećaja ličnosti.....

Ovaj zapis lirski, opisuje stanje osobe, poimanje i promatranje sebe u nekom trenutku nadahnuća....

Zato pogni tvoja usporedba "ovaj što mu se neki dan sudilo tvrdi da to nije bio on, nego njegovo drugo ja" jeste područje psihologije.....tako da si se možda nehotice dotaknula svog načina razmišljanja o postojanju tvog drugog Ja......

Jaromil

https://www.youtube.com/watch?v=8RVJ6yWolfQ

jaromile, meni se ne događa da moje drugo "ja" odlazi u kut sobe i odatle me promatra.
Istom tako ne fuknkcioniram tako da nešto kažem ili napišem kao ozbiljno, a poslije, kad vidim da sam ukakila, uvjeravam ljude oko sebe da je sve bila samo šala ili mašta i da oni ne znaju čitati.

moj naklon

svijet ne postoji zbog jedne pogni...koja svoja uvjerenja i frustriranost
prokakava točno po određenim ljudima.
Zanimljivo.
Pogni ti buljiš u blogove ko kobac i želiš da tvoje uvjerenje i tvoja misao bude zadnja.
Usput, kakaš po drugima ne razmišljajući da si možda usamljena i razočarana.
Ja sam premium, pa mogu biti ovdje uvijek, a da sam pošteđena poruka na pvt-u,
ali ti očito blog pratiš preko Googla, pa upadaš kad želiš kakiti po nekome.
Ajde, uozbilji se, promisli što se to događa s tobom i zašto zapinješ za nick "vrbica".

Pogni tvoje drugo ili prvo ja ??? evidento je već u tvom profilu....104 godine promatra nas i želi nas uvjeriti da si to uistinu ti...
...ukakila si se ......tvoj naklon

Jaromil

no možda i griješim....prelistavajući tvoje zapise mišljenja sam da ti uopće nemaš svoje ja :(
.....i neću ti dirati u Milu Hrnića...

Jaromil

Većina nas, ako ne i svi imamo svoje dugo Ja. Neki iza dobrote, velikodušnosti.... prvog Ja skrivaju okrutnost, podlost...zloću drugog Ja...... neki su svoju ranjivost, nježnost, dobrohotnost maskiraju odbojnošću, nepovjerenjem, čak i agresijom drugog Ja.
........takvima smo postali prolazeći kroz životna iskustva....nije nam urođeno....

bravo Jaro!

moje treće ja kaže onoj dvojici da se nose.;)

:-)))Pelpe

Hvala Biserna......
Jaro :))

....lako tebi Pelpe sa tri Ja....što misliš kako je cajssiji....h'bte koliko ona ima brige sa svojima ja, mi , vi.....oni... ????
:)))

hehehehe,ne zajebaj....svi smo mi cassia:))

jimi-sroljo je pametno zaključio da sam to ja.:))))

...biće mu ne'ko dojavio :))

Tkogod bio nije baš pametan.:))