preko vode do slobode

Ne idem glasati. Tako sam odlucila. Nemam za koga. I do sad sam dosta cesto, dajuci nekom svoj glas, zapravo glasala protiv a ne za, ali danas niti taj izbor nemam. Znam da rijec demokracija dolazi od grrckih rijeci demos kratein koje znace ljudi i moc, i znam da je moc data narodu obaveza, a ne samo pravo, ali eto, ja tu svoju malu moc uzimam u svoje ruke tako sto pribjegavam gradjanskom neposluhu i oglusujem se na obvezu koja mi je data zajedno s pravom.
I znam da ce u gradu u kojem placam poreze i prirez jos neki broj godina prvi covjek biti netko nepodoban, netko od onakvih kakve u privatnom zivotu ne poznajem jer ih zaobilazim u sirokom luku, ali protukandidat je netko od onakvih kakve poznajem i zaobilazim u jos sirem luku.
Moj glas nece faliti nikome; ja cu, evo, kao jedna smjerna hrvatska zena, majka i domacica, pristaviti govedju juhicu i uvaiti telecu koljenicu pod peku, a gradjanska savjest ce mi pritom biti mirna i cista.
Ugodna vam izborna nedjelja.

Tako sam nekako i ja razmišljala... A onda pomislih da su lopuže sigurno smislile kako će iskoristiti moj listić za svoju korist. Zato sam ipak otišla na biračko mjesto. Prekrižila sam sve kandidate. Više se ne čudim zašto ima tako puno nevažećih listića :-)

Gadno je kad covjek zna premalo...ili previse