Tebi u čast :*

Link
http://www.dailymotion.com/video/x2z4rb_elisa-ligabue-gli-ostacoli-del-cuor
_music


U moru svilenih, kamiličara, oportunista, koji su se pogubili u koketiranju sa sivim zonama i dvojbenim trampama i udovoljavanjima u želji za biti privaćen pod svaku cijenu, ističu se povremeno ljudi poput tebe koji su slobodni od svega osim od svog unutarnjeg poriva biti ispravni u postupanju. Premda ne odobravam uvijek metodu, prepoznajem namjeru, a ona je zaštititi, ne zato što je komotno, nego zato što je to ispravno i u takve se ljude pouzdajem i mislim da bi bio jako kvalitetan suprug, a ti kako hoćeš :)))), Alane.

P.S.:
Ljubav je stanje privrženosti visokorafiniranom prepoznavanju svih onih kvaliteta (unutar i van bića) koje nas čine bližima idealu vrlina koje možemo posjedovati pojedinačno i zajedno.

11.09.2015. u 9:38   |   Editirano: 11.09.2015. u 10:17   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Sviđa mi se taj snimak vatrometa, jer na njemu je dobra atmosfera, ljudi se dive i vriskaju bez ustezanja od oduševljenja.

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:43   |   opcije


hvala, nisi trebala

Autor: krelec   |   11.09.2015. u 9:45   |   opcije


Jesi li inrervenirala? ( reminiscencija na '91 )

Autor: MedoDebeli   |   11.09.2015. u 9:47   |   opcije


Koje, Medo?

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:48   |   opcije


Kre, šteta što nisi žensko.
To bi bio cirkus.

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:49   |   opcije


Svaki trač, jednom te netko "nategne".

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:50   |   opcije


I to ne zato što dobro izgledaš. Nego, jer si jeftin.

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:50   |   opcije


VBR, dušo!

Autor: MedoDebeli   |   11.09.2015. u 9:50   |   opcije


Jeftin čovjek- sića od čovjeka.

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:50   |   opcije


Ne, Medo. Bez intervencija.
Ja sam tu promatrač.

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 9:51   |   opcije


DOZRIJEVANJE LJEPOTE

Javila se rano, poslije jedne zore,
s pozivom, da djeca obustave suzu,
i s molbom da oci svrše razgovore.
I bilo je sporno: kako krstit Muzu?

Javila se kada kosa mijenja boju,
i kada u tijelu skrućuju se kosti.
U čas, kada miris prožima svu hvoju,
smiješila se s praga bez goropadnosti.

Ali dugo nisu trpjeli joj ime.
Kao šaka praha, zlatni trak u zraku,
bezgranični trepet vladala je svime
i zgažena bila na svakom koraku.

Njeno mlado meso, sedef Nejasnoće,
duša amalgame, biser što se cakli,
dvostruko je cvalo, kao stidno voće,
dvostruko je sjalo, i nisu ga takli.

Jednog dana preliv otiđe po svijetu
da bere značenja teška kao breme.
S tim je došla nježna Ljepota svom dlijetu,
ko pečat se na nju urezalo vrijeme.

Nekada bez vijeka, kasno istom mlada
prešla je u kristal, sad već crta čista.
Nije dala, da je poznaju sred grada
govoreći rulji: Nisam Ona Ista.

Imala je pravo. Bila je čeznuće,
san o zori, vjetar, bijes što steže gušu.
Samo s putovanjem stekla je pregnuće,
godinama zrijenja dobila je dušu.

Ovako se pjesma rodila dva puta.
I dva razna bića ne treba da miješa.
Veliko iskustvo nosi s prahom puta,
no s težine sreće sad nju nije preša.

Tin Ujević

Autor: Herod   |   11.09.2015. u 10:27   |   opcije


"Masivna" poezija :)

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 10:29   |   opcije


Tin Ujević

P o b r a t i m s t v o l i c a u s v e m i r u


Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 10:31   |   opcije


J.S.Bach Concert No.5 piano:

https://www.youtube.com/watch?v=JrcV-ihbWO8

Idem malo do grada, tipkamo se...
Drago mi je da se raduju našoj sreći na blogu...:)))

Autor: Herod   |   11.09.2015. u 10:36   |   opcije


Prvi tjedan travnja imam godišnji, pa navratim, da možemo utanačit svatove za rujan :D

Autor: pasemi   |   11.09.2015. u 10:48   |   opcije


Dodaj komentar