Tebi u čast :*
Link
http://www.dailymotion.com/video/x2z4rb_elisa-ligabue-gli-ostacoli-del-cuor
_music
U moru svilenih, kamiličara, oportunista, koji su se pogubili u koketiranju sa sivim zonama i dvojbenim trampama i udovoljavanjima u želji za biti privaćen pod svaku cijenu, ističu se povremeno ljudi poput tebe koji su slobodni od svega osim od svog unutarnjeg poriva biti ispravni u postupanju. Premda ne odobravam uvijek metodu, prepoznajem namjeru, a ona je zaštititi, ne zato što je komotno, nego zato što je to ispravno i u takve se ljude pouzdajem i mislim da bi bio jako kvalitetan suprug, a ti kako hoćeš :)))), Alane.
P.S.:
Ljubav je stanje privrženosti visokorafiniranom prepoznavanju svih onih kvaliteta (unutar i van bića) koje nas čine bližima idealu vrlina koje možemo posjedovati pojedinačno i zajedno.
11.09.2015. u 9:38 | Editirano: 11.09.2015. u 10:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Sviđa mi se taj snimak vatrometa, jer na njemu je dobra atmosfera, ljudi se dive i vriskaju bez ustezanja od oduševljenja.
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:43 | opcije
hvala, nisi trebala
Autor: krelec | 11.09.2015. u 9:45 | opcije
Jesi li inrervenirala? ( reminiscencija na '91 )
Autor: MedoDebeli | 11.09.2015. u 9:47 | opcije
Koje, Medo?
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:48 | opcije
Kre, šteta što nisi žensko.
To bi bio cirkus.
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:49 | opcije
Svaki trač, jednom te netko "nategne".
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:50 | opcije
I to ne zato što dobro izgledaš. Nego, jer si jeftin.
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:50 | opcije
VBR, dušo!
Autor: MedoDebeli | 11.09.2015. u 9:50 | opcije
Jeftin čovjek- sića od čovjeka.
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:50 | opcije
Ne, Medo. Bez intervencija.
Ja sam tu promatrač.
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 9:51 | opcije
DOZRIJEVANJE LJEPOTE
Javila se rano, poslije jedne zore,
s pozivom, da djeca obustave suzu,
i s molbom da oci svrše razgovore.
I bilo je sporno: kako krstit Muzu?
Javila se kada kosa mijenja boju,
i kada u tijelu skrućuju se kosti.
U čas, kada miris prožima svu hvoju,
smiješila se s praga bez goropadnosti.
Ali dugo nisu trpjeli joj ime.
Kao šaka praha, zlatni trak u zraku,
bezgranični trepet vladala je svime
i zgažena bila na svakom koraku.
Njeno mlado meso, sedef Nejasnoće,
duša amalgame, biser što se cakli,
dvostruko je cvalo, kao stidno voće,
dvostruko je sjalo, i nisu ga takli.
Jednog dana preliv otiđe po svijetu
da bere značenja teška kao breme.
S tim je došla nježna Ljepota svom dlijetu,
ko pečat se na nju urezalo vrijeme.
Nekada bez vijeka, kasno istom mlada
prešla je u kristal, sad već crta čista.
Nije dala, da je poznaju sred grada
govoreći rulji: Nisam Ona Ista.
Imala je pravo. Bila je čeznuće,
san o zori, vjetar, bijes što steže gušu.
Samo s putovanjem stekla je pregnuće,
godinama zrijenja dobila je dušu.
Ovako se pjesma rodila dva puta.
I dva razna bića ne treba da miješa.
Veliko iskustvo nosi s prahom puta,
no s težine sreće sad nju nije preša.
Tin Ujević
Autor: Herod | 11.09.2015. u 10:27 | opcije
"Masivna" poezija :)
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 10:29 | opcije
Tin Ujević
P o b r a t i m s t v o l i c a u s v e m i r u
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 10:31 | opcije
J.S.Bach Concert No.5 piano:
https://www.youtube.com/watch?v=JrcV-ihbWO8
Idem malo do grada, tipkamo se...
Drago mi je da se raduju našoj sreći na blogu...:)))
Autor: Herod | 11.09.2015. u 10:36 | opcije
Prvi tjedan travnja imam godišnji, pa navratim, da možemo utanačit svatove za rujan :D
Autor: pasemi | 11.09.2015. u 10:48 | opcije