preko vode do slobode

pa ce draga osoba u cistom i urednom krevetu, netom pocesljane kose i sasvim laganim premazom maskare na trepavicama, polako otvoriti oci, okruziti pogledom sve u sobi, nasmijesiti se i izreci one znakovite i pateticne posljednje rijeci od kojih ce svima kanuti jedna suza olaksanja i srece
tipa - odlaziim sretna
ili - sve vas volim
i posljednji put zatvoriti oci s blagim smijeskom na usnama

pa ce se svi zagrliti i pomalo teskog (ali ne preteskog) koraka napustiti bolesnicku sobu, osvrnuvsi se posljednji put da bi u sebi rekli zbogom

a u pozadini muzika, morphing na ozelenjelo stablo pod prozorom, priroda buja, ciklus je zatvoren
fade out
the end

nije hollywood