Nisam vrag, ali nekako uvijek dođem po svoje

Ja želim s tobom gledati kako se bude zlatasta mora, da s tobom dišem i da te volim i vatrom noći i zore sjajem.
I zato ne dam, i zato neću, i zato rastanke ne priznajem.
Želim da živim tvojim dahom i da se smijem osmjehom tvojim,
želim bolovati tvoje boli i strahovati tvojim strahom,
dokle me ima, dok postojim...
Zato ću uvijek biti sa tobom, u dašku misli ili u snu.
Svi su rastanci tužne priče,
zato ja rastanke ne priznajem i nikad neću!

ni rastanak nije uvijek rastanak..možda nagovještaj novog susreta?
netko je nešto slično već rekao...neki pjesnik,valjda ima pravo :)