Nisam vrag, ali nekako uvijek dođem po svoje

Koliko god bila pametna i mene je srce jednom napravilo budalom... A znala sam od početka da ću izgubiti, da nije moja osoba života, nego lekcija života... pa ipak, hrabro, kao noćni leptir prišla sam opeći se... i sve je bilo kako sam očekivala... otišao je, hladan, prazan i bez duše, kakav je i došao... i dok sjedim u polutami sobe, pitam se kako ga baš ništa nije dotaklo, kako nije osjetio koliko ljubavi i dobrote imam za njega.... tako tupa, uplakana, beskrajno tužna, začuh pucanj... to me trgnulo... što sam uradila... spustim pogled na svoje ruke.... ajmeeee otvorila sam šampanjac...

dobro da čep nije u čelu završio..;) ;)

I to bi bilo zabavno

Ako nemaš što pametno za reći bolje šutiti...tako ću i ja sad...osim da sam nedugo nešto slično prošao...ali ona je imala puno duše i ljubavi...ali ipak je otišla...ali to je sad već jedna sasvim druga priča...