bespućima moždanih vijuga

Evo se i ja odlučija malo raspisat na blogu....I što sad.....? Milijun riječi i slova mi se vrti po glavi....idem počet....
Prije par godina jedan moj prijatelj mi se pohvalio preko moba kako je naišao na jedan dobar site za upoznavanje i odmah dotrčao do mene da mi pokaže kako sve to funkcionira. Bila je to iskrica. Pogledao sam malo kako sve to ide i odlučio napraviti svoj profil..ipak je duševna recesija u tom trenutku bila na vrhuncu. Prvog dana sam bio doslovno zalipljen za kompjuter...milijun i jedan zanimljivi profil, desetak ostvarenih kontakata porukama. Adrenalin je radio kao lud. Nakon par dana, izašao sam sa jednom osobom, koja mi se svidila na prvi pogled, iako je bila starija devet godina od mene. Odveo sam je u pizzeriju, pojeli smo pizzu, popili po pivo....Iskreno, nisam očekivao da će mi se javiti... Sutradan kada sam se probudio, iznenadila me njezina poruka. Skočio sam iz kreveta, uredio se i izletio sa njom na jutarnju kavu... Lijep i sunčan dan...more....sve se poklopilo...vrijeme je proletilo, bližio se rastanak. Na rastanku sam dobio kiss, srce mi je lupalo milijun na sat. Od tada smo se čuli na mobitel možda dvadesetak puta dnevno, dok se nebi vidjeli. Sve je bilo super. Imali smo ludilo vezu, doduše tajnu, ali mi je čak i ta tajnovitost davala dodatni začin ciloj toj priči. Nakon dvije godine idile, bezbroj izlazaka, milijun sati provedenih zajedno, nešto se promijenilo. Nečega je nestalo a mi nismo znali odgovor. I dan danas mislim da sam bio kriv ja, jer su me moje privatne obaveze sustizale. Sve manje i manje smo se čuli te je jednom ta komunikacija prestala. Užas...našao sam se u nekakvom vakuumu, pokušavao sam ispraviti svoje pogreške, ali nisam imao nikakvoga uporišta da bih se mogao odgurnuti....grozan osjećaj. Falila mi je ta osoba, iskreno, fale mi i dan danas naši razgovori i međusobna potpora... U ciloj toj priči bilo je svega, sex- nemjerljiv sa niti jednim sexom koji sam iskusio do tada, božanstven i prožet svim mogućim osjećajima strasti i uzvraćanja.... bilo je to čisto natjecanje tko će biti bolji. No, najviše me je upravo u toj štoriji zadržalo to međusobno razumijevanje i podrška, na koju nikada poslije nisam naišao. Ta veza mi je pomogla da budem to što danas jesam, u svakom slučaju razumniji, pažljiviji i osjećajniji čovjek. Shvatio sam da sex nije primarna stvar, jer nakon cijele te priče nisam poželio se vratiti u tu vezu zbog sexa, nego upravo zbog svega drugoga. Prije dva mjeseca, odlučio sam se vratiti na Iskricu, jer je duševna recesija opet uzela maha kod mene. Upoznao sam par zanimljivih osoba, sa nekima kontaktiram samo virtualno a sa nekima ću se i vidjeti. Iz svega želim samo da mi konačno krene, da usrećim neko usamljeno srce i da netko meni uzvrati ljubav....

Ganulo me ovo.

mene si usrićija, čim sam vidila da si iz splita :)))
a tek kad sam pročitala, potvrdija si tu sriću, još jedanput...
neka te tu...piši :))))))

ajme..... lijepo, jednostavno, čisto, tužno, a opet .... optimistično.
i ne ljuti se, al voljela bi zaista i misliš to što si napisao..... voljela bi i da te krene :-)

i srece i tuge....lijepo
sa uzitkom sam citala
samo dalje tako...