The Flying Dutchman

Primijetio sam da sve češće i češće volimo ono što nam se događa sagledavati kao dio nekakvog šireg koncepta, neke generalne strategije. Kao, sve je to dogovoreno negdje na višim razinama, van našeg utjecaja, pa što sad mi tu možemo, nego se pomiriti s time. Ionako nemamo šansi protiv jačeg neprijatelja. Protiv više sile. Pa i protiv zvijezda koje su se krivo poklopile. To nas često sputava i sprječava da se pokrenemo, da učinimo nešto, da promijenimo stvari, da pokušamo ostvariti svoje želje, živjeti svoje snove...

Ja tvrdim da ne postoji nikakav koncept, ni na obiteljskoj, ni na državnoj, ni na globalnoj razini. Svi žive više-manje od danas do sutra, jedino što imaju razne ambicije, želje i komplekse, koje onda pretaču u više ili manje održive, a često i potpuno neodržive planove i onda prosljedično propisuju kojekakve provedbene procedure, pravila i normative. Kojima nas onda trpaju u svoje ladice... jer je to kao dio nekakvog jebenog generalnog koncepta. Ma vraga...

Sve oko nas puno je kojekakvih planova, manjih i većih, kratkoročnih i dugoročnih, globalnih i lokalnih... kao i kojekakvih provedbenih procedura, pravila, normativa... zato jer ih je svatko osmislio isključivo za sebe, svoju sferu djelovanja i svoju korist. Svi smo svrstani u neke ladice...tipa ako si ovakav onda si ovo, ako si onakav onda pak spadaš tamo....

Sad ću se na istu stvar osvrnuti iz drugog kuta gledanja. Jesmo li primijetili tko oko nas uspijeva? Ne mislim na poslušnike i dupelisce koji plutaju u matrici, nego one prave ... koji dođu ni od kuda i razvale. Tko pobijeđuje? U poslu, muzici, sportu, ratu... ? Tko je „Bolja Hrvatska“? "Bolji svijet"?

Onaj tko otkrije NIŠU. Onaj tko nađe PROCIJEP ili PUKOTINU. Kroz koju se provuče i onda rasturi. Provuče se kroz propuste u tim silnim planovima i procedurama... i digne lovu. Ili slavu. Ili oboje.

Pa zar je moguće da onda postoji generalni koncept? Da li stvarno sve konce vuče neki lik koji sijedi zavaljen u fotelji i kojemu se ne vidi glava, nego samo ruka sa zlatnim pečatnjakom, kojom gladi onu bijelu dugodlaku mačketinu?
Ako je tako, kako to onda na najspektakularniji način uspjevaju samo oni koji se provuku kroz pukotine? Koji zajebu sustav, izmisle nešto novo... koji nešto rade drugačije od drugih.

Mnogi od nas ovdje isto su svojevrsne niše, procjepi... devijacije od uvriježenih provedbenih procedura, ljudi koji su odlučili nešto raditi drugačije. Ali samim tim i velike prilike... i veliki izazovi. Doduše samo za mudre i hrabre, koji se usude prihvatiti, vjerovati i istrajati.

Poanta svega slijedi ... muzikom po običaju :-)

Link

što je pjesnik htio reći?

My way, slip :-)
Uvijek

pukotine..procjepi u crvotočinama?

Anthony Hopkins kaže :
It's none of my business what people say of me and think of me. I am what I am and I do what I do. I expect nothing and accept everything. And it makes life so much easier.

Kralj.

Tekst nije pogled iz drugog kuta, već gleda na stvari prilično klasično ... gledaš stvari iz ladice kompetitivnosti i želje za uspjehom kao odobrenog obrasca ponašanja.

tuff, zajebi sve te sheme koje si pobrojio i koje se vrte oko u svijetu,
tvoj um, tvoje srce, tvoja volja jača je i od zvijezda

bože dragi
tuff engleski
đole neki albanski
a petra romantičarka :-)))

ma ko bi vas razumio....

George... vraga odobrenog. To još uvijek izaziva najviše reakcija tipa "pa zašto ne možeš kao i svi drugi...", ili "daj pogledaj sad njega... što izvodi"

Petra... u to se pokušavam uvjeriti :-)

Slip :-) Na istoku je ljepše svitanje....

Unë gjithmonë të duket si një shqiptar ... kështu, për sa kohë shumë?

tako reci đole....sad te razumijem.....
koliko god dugo treba.....albanci su beuvremenski :-)

tuff....to smo jučer već konstatirali....

Slip... unë të dua :-)))

sleep, hvala, hvala :)

Pa nek sve ode u .... ;-)))

tuff, to je jedino ispravno, sve drugo je linija manjeg otpora, često nedostatno i nedostojno ljudskog života.
Daj sve od sebe u datom momentu, prema svojim mogućnostima, uspjeh će doći ili neće, ali nema gorkog okusa

Petra... pokojna nikad prežaljena Whitney je pjevala:

I decided long ago, never to walk in anyone's shadow
If I fail, if I succeed
At least I live as I believe
No matter what they take from me
They can't take away my dignity ...

:-)

i nakon svega...pjesma :-)))

ako gledam ovako: da jednoj mladoj dami nije kasnio vlak pa nije došla na razgovor za posao, ja nebih dobila posao. Nebih upoznala jednog starog gospodina koji me od prvog dana posjeo i počeo učiti- da se nisu opet u mom životu dogodile čudne podudarnosti, život mi bi tekao posve drugačije.
Dogodile su se mimo mog utjecaja..
Pa sad..

Pogni... ali to su slučajnosti. Pisao sam ranije ljetos kako sam propustio vlak....
Nema koncepta.

Slip... uvijek pjesma. Kao da sam Slavonac ;-)

tuff...tako se mi slavonci rješavamo stresa
pjesmom....kulenom i šljivovicom....

I mi purgeri isto... osim kulenom :-)