The Flying Dutchman

S vremena na vrijeme kad gledam sa svog prozora, pažnju mi privuče zeleni automobil, ili nečija zelena jakna. S mog se prozora ne vidi baš ništa drugo, što bi bilo zelene boje. Gledam svoju ulicu, ljude, promet, promatram tko sjedi u četiri birtije preko puta i tako mi nekad prođe dosta vremena. Gledam, jer mi je zanimljivo i lijepo. Nikad se ne bih mijenjao ni za kakav drugačiji pogled, bilo zelen, bilo plav, bilo kakav.

Svako jutro budi me poseban cvrkut i pijev. Nema mi ništa ljepše od cvrkuta one stare dvojke kad ulazi u onaj "S-zavoj" iz Mihanovićeve na Glavni kolodvor. Neki dan sam baš slušao, ovi novi niskopodni tramvaji uopće ne cvrkuću, pa mlade generacije neće imati priliku odrasti uz cvrkut, kao ja. Ali zato će ih i dalje buditi pijev truba nervoznih vozača kad im ujutro dostava zakrči prolaz. Ja se sjećam kako su trubili fićeki, peglice, stojadini, šajkače, četvorkice, spačeki, tristaći ... i ostale limuzine koje su nekad ovuda krstarile. Ni to ne bih mijenjao za neku drugu muziku, ni ptičice, ni vjetar u krošnjama, niti išta drugo.

Kad izađeš van, pogotovo za lijepog vremena, terase svih četiriju birtija preko puta pune su ko šipak. Dobro su se uskladili, imaju različitu ponudu i ujednačene cijene. Svatko može naći ono što mu odgovara, pa tu uvijek mogu nekoga sresti i popiti piće. Malo dalje je frizerka Mira kod koje isto uvijek ima ekipe, što na šišanju, što na kavici i partiji spike. Tu se možeš najbolje informirati o stanju u politici i nogometu. Mira je muška frizerka i sve to kuži, a ima i živaca za izvoz. I to mi je draže od bilo koje plaže, rive, šume ili čega već.

To je moj kvart i moja Amerika. Tu nikad nisam sam, tu sam siguran i tu mi je dobro. Ne bih imao ništa protiv da ovdje ostanem do kraja.

''Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!''

lijepo je to imati, nemaju to svi ljudi

zvuči sasvim dobro...
biti zadovoljan s onim što imaš :)

Hehe, imam prijatelja s mora koji tuguje za šumom valova, burom u krošnjama.... pa me inspirirao :-)

tuguje se za svačim ili ničim, kako si posložiš stvari

tuff...nisi ti ni bedast
mijenjati centar zagreba za nekaj drugo

još jedan lijep osvrt...

normalno, i Mrs Šlaping /mudra/ je tu?

Meni je važna zelena boja klorofila, i plava boja neba. Kroz prozor.

Baš zato jer sam živjela u centru.

Evo da dodam još jedan doživljaj.
Kad je ovakvo vruće vrijeme, upali se sve - asfalt, fasade, parkirani automobili... grije i isijava sa svih strana. Pa onda popiješ jednu pivu naglo, pa odmah drugu, pa onda jednu lozu i onda treću pivu polaaako ... prvo se ohladiš, a onda počne grijati i iznutra. Uživaš u toplini koja dolazi sa svih strana ;-)

dobro je znati da je puno toga ok