Iskričarije

"Možemo li roditelje smatrati ljudima? Uvijek sam sumnjao u to. Roditelji su razvijeni negativi. Od svih ljudi koje u životu susrećemo, najslabije poznajemo vlastite roditelje i to upravo zato što ih uopće ne susrećemo, od samo početka inicijativa dolazi od *predaka*: oni susreću nas.
Pupčana vrpca nije prerezana - mi smo dio njih u istoj meri u kojoj ih ne možemo razumjeti. Kolaps znanja je tako zajamčen. Ostalo su nagađanja. Bojimo se ugledati njihovo tijelo i zagledati im se u dušu. Na taj način oni nikada ne postaju ljudi, ostaju zauvijek samo gomila dojmova, bez ikakva početka, tek nestalne prikaze-strašila.
Oni su nedodirljiva bića. Naši su sudovi o njima bespomoćni, isisani iz prsta, izgrađeni na predrasudama, neiživljenim dječjim strahovima, na borbi savršenstva sa stvarnošću, na opravdanju onoga što je nemoguće opravdati. No roditelji su također nemoćni pred našim ocjenjivanjem. Naša međusobna ljubav ne pripada ni nama ni njima, nego nagonu koji se gubi u zagrljaju majke isto kao i u zagrljaju civilzacije. U tom nagonu silovito tragamo za svijetlim ljudskim početkom i ne možemo a da se pomoću svojih pronicavih nagađanja ne osvetimo nagonu za njegovo sljepilo. Ljubav koja nam je poznata pod imenom *očevi i djeca* nema zajednički nazivnik zahvalnosti, ona je puna beskonačnih uvreda i nesporazuma, iz kojih se rađa gorak okus zakasnjela žaljenja."

Iz knjige "Dobri Staljin" Viktora Jerofejeva.


O da, pogotovo zadnja rečenica.

ne mislim da roditelje nikako ne možemo smatrati ljudovima
sad idem čitati dalje ako nije dugačko
zapravo niš nije dugačko ako se dobro skrati

tko kod to napisao ..rekao bih jednokratno sranje

Vidim da si pažljivo čitao.
Pogotovo dio gdje piše točno tko je to i gdje napisao. :))

a šta ćeš )))

Bečki i pomfri.
Kad već pitaš. :))

Da ih ne poznajemo, to je apsolutna istina. Prebacimo se u situaciju gdje smo mi roditelji..pa pogledajmo šprancu.
Vaše dijete zna manje o vama nego o svojem školskom kolegi...Ne razgovaramo sa njima, kao što nisu niti naši sa nama, niti dijelimo ..uglavnom dociramo :), podučavamo, pokušavamo prošvercati svoja iskustva u njihove glavice
sublimalnim porukama da ne bi mislili da ih samo ograničavamo..i tak dalje..

jebate ..bečki ...
nemoj mi špilat te fore
ak jedeš bečki onda se moraš ponašati kao da si upravo izašao iz bečke škole
ane zatvarat komentare , da ne možemo kakati po blogu
a kad smo već kod mesa ...zagrebački i pomfri ..gostilna .."ribič" ne možeš ga pojesti

Ni u bečkoj školi ne dopuštaju kakanje gdje god se kome svidi, ako nisi znao.

A što se Ribiča tiče, vidio si me... želiš okladu? Da maznem onaj njihov i to ne bečki nego čak zagrebački, plus sav pomfri, plus idemo sad nekamo na desert? :)
Jednom sam tako tamo dobio gratis večeru, nije čovjek vjerovao da ću to uništit samo tako. :)))

da mi to nisi sad rekao , bome bih se kladio ...

Mimsy, oni nas ionako kopiraju, s naglaskom na kopitranje točno onoga što NE želimo da usvoje. :))
Ali da. Dopalo mi se kako je V.J. to opisao. Čak i bez nekog dugog promišljanja, pronašao sam se u nekim dijelovima i kao sin, i kao otac.

Vuki, pa kladi se. Šta znaš, možda sam izvan forme. :))

Odoh malo off, snađite se sami.

ok..tnx na preporuci:)