Iskričarije

Jedno je neupitno - tko je došao na Iskricu upoznati ljude, taj je gadno zalutao.
Kamo se god okreneš - laž i mutavost. Ako to vodi nekakvim upoznavanjima, onda nazdravlje. Mogu se kladiti naslijepo da bi tisuću puta iskrenija bila neka afganistanska kontaktna stranica. Tamo bi na slikama barem bilo ono što prvenstveno i treba biti - oči.
Iako, poznajući žensku fuzzy logic, lako moguće da bi i tamo nabile polametarske sunčane naočale, pa se potom natjecale koja ima ljepšu burku.

Ne, ne razumijem.
Na stranu šizofrene psihopatologije kakvih je prepun net, te na stranu praznoglave amebe kakvih je također prepun net - svejedno bi po čistom zakonu vjerovatnosti čak i ovdje, na Iskrici, trebalo biti poprilično normalnih ljudi.
No ovdje taj zakon ne funkcionira.

Dođe se na kontaktne stranice - KONTAKTNE! - i onda se niti odgovara na poruke, niti se išta iskreno veli o sebi, niti se usuđuje čak ni pogled pokazati.
Igre skrivača, prenemaganja i jebanja u zdrav mozak.

Toliko vas je strah da vam se ne bi što vidjelo u očima?
Ili vas je, naprotiv, strah da vam se u očima ne bi vidjelo baš - ništa?
Pa, taj se zaključak sam nameće.

Iskrica je skup najustrašenijih i najlažljivih ljudi kojeg se igdje može naći. O mentalnim sklopovima koji naprosto nisu u stanju uopće pojmiti ljude na ikoji drugi način osim u iznosima godina, kila i centimetara, bolje da šutim.
Ovdje se ljudi dijele na one koji bi se jebali a da im ne uđe, te na one koji bi da im uđe, ali bez jebanja.
I ah, da, one koji su tu "samo zbog bloganja".
Činjenica da je ovdje weblog servis tek rudimentaran te da samo u Hrvatskoj postoji sedam specijaliziranih blog stranica (a odlične međunarodne servise ala Wordpress da i ne spominjem) - to je bolje ne spominjati, mogao bi se tko osjetiti prozvanim. Osjetljive su tu dušice, nego što. Kad ih god uhvatiš u laži, silno se uvrijede.

Nah, čemu ponavljati jedno te isto, a i kome? Ovaj mali, lažljivi svijet se histerično tvrdoglavo trudi ostati takav kakav jest - besmisao ponašanja po nepisanim iskričarskim pravilima je očito slamka spasa od stvarnosti za koju se svi silno grčevito drže.
Ovdje se čovjek može jedino lobotomirati i time uklopiti u kaljužu. Lijepiti sličice i linkiće, cmonjavo se rastapati na coelhanske kvazi-romantoidne mudrosti i blentavo se smijuljiti na vulgarnosti šačice lokalnih ameba.

Moram početi vježbati lokalni dijalekt i običaje.
Daj pičke, znam da imaš.


Pet riječi - vrhunac intelektualnog dometa Iskrice.