Iskričarije

Sjećam se kad za boravak na plaži nije trebalo nikakvih kremica zaštitnog faktora snage armiranog betona.
Sjećam se kad sam provodio zamalo čitav dan verući se po stijenama virećim iz plićaka i gulio školjke s kamenja, jedući ih s okusom mora.
I sjećam se kad je sunce bilo nešto ugodno i toplo, a ne podmukli ubojica.

Bože, što smo to učinili?

Sjećam se kad su dečki iz pijane noći u kupleraju u najgorem slučaju izvukli seriju penicilinskih injekcija, na zlobno veselje svog društva.
Za još par desetaka godina, čak i za obično rukovanje s nekim prvo ćeš morati predočiti liječničku potvrdu da si prošao testiranje na zilijun smrtonosnih bolesti.

Što smo si to učinili?

Sjećam se kad si mogao nečije dijete bezbrižno pomaziti po kosi jer ti je bilo baš drago.
Danas više ne smiješ ni pogledati ničije dijete, jer će te neka budala napasti da si pedofil.

Što si to činimo?

Sjećam se doba bez mobitela i računala, doba kad su se ljudi uistinu družili.
A sad, okruženi tipkama i tipkovnicama, pogleda kvadratiranih zaslonima, ljudi druženje samo glume.
Iz daljine.
Podozrivo.

Što su nam to učinili?

Pred točno tristo godina, Thomas Newcomen je stvarajući prvi parni stroj potpisao smrtnu kaznu ovoj planeti ne jednom, nego stotine puta i na stotine načina. Mora li baš sve što čovjek izmisli, na kraju uvijek biti toliko razorno?
Veli se da svako tehničko dostignuće čovjeka stavlja pred nove izbore.
Koje izbore?
Da odluči hoće li umrijeti od raka, AIDSa, ruke nekog primitivca ili naprosto - samoće?

Užasavajuća istina - jedini način da se spasi što se još spasiti može jest globalna kemoterapija u obliku apsolutnog, naglog, atomskog uništenja. Pa da ona šačica koja to preživi, dobije novu priliku - priliku ne izmišljati nove načine samoubojstva, priliku ne zajebati opet sve ispočetka.
Nah, fućka mi se, u stvari. Živio sam u doba kad je život bio jednostavno život, bez kataklizmičkih strahova. Jedino mi je žao djece, ove koja će odrasti u anemičnom svijetu nikad dostatne infuzije i koja će izvan sigurnosti svojih zidova uskoro moći izaći samo u svemirskim odijelima i skafandrima.
Pitam se kako će Dolce & Gabbana zarađivati lovu na tome. Ili Victoria's secret. Jer, dodira više naprosto - neće biti. Nikakvog. Sve će se rješavati 3D video-vezom, od predigre do poskoitalne elektroničke nicotin-free cigarete.

Sva sreća, imam se čega sjećati.
A ovi koji dolaze sutra, oni će se sjećati da su živjeli oni koji su se imali čega sjećati.
Oni od prekosutra, neće se više sjećati ničeg.


Ako prekosutra uopće još ikog i bude.