Iskričarije

Da nije za ispovraćat se, bilo bi čak i zabavno gledati krhku ravnotežu Iskričarskog detanta.
Za one koji malo sporije shvaćaju: "ja tebi neću reć da si glupača ako ti meni ne veliš da sam drolja" - i tome slično u svim verzijama i nijansama.

Pa se s brižljivom pažnjom obilaze u širokom luku blogovi prijetljičine prijateljice od ONE TAMO, e da se ne bi izazvala akcija i pitajboga koliko onda potom reakcija i kontrareakcija. I obavezno se redovno komentatorski svraća na blogove prijateljice od prijateljičine prijateljice koja je neprijateljica ONOJ TAMO - nikad ne znaš gdje će ti zatrebat prijateljica, jel'da?

Bože mili.

No dakako, obzirom da je pretpostavka svih zajeba, katkad se nožicom (kokošjom) stane na krivo mjesto i eto belaja u čas posla - perje poleti samo tako. A krugovi prijateljica prijateljičinih prijateljica se nervozno uskomešaju, sumnjičavo provjeravajući tko je sad tu kome prijateljica i stoje li vlastite nožice (kokošje) u možda pogrešnom dvorištu... nikad ne znaš. Prajvati rade svuda uokolo, a ne možeš ih sve pohvatat dok prijateljici zlurado pričaš o neprijateljičinoj novoj prijateljici, iščekujući nazad nove informacije.

Digresija - kad bih ovamo zalijepio sve informacije koje su mi "dobronamjerne" dušice istovarile u inbox, pola bi vas mahnito tražilo tipku za brisanje profila. Ne brinite, neću. Legalist sam. I prezirem lijepljenje privatnih poruka u javnost, ičijih. Čak i kad su od nekog poput Ame, koja me jednom sočnom svojedobno počastila.

Nu da.
Ne spominji mi na blogu riječ ameba, veli mi matilda (koja nije kokoš). Pa rekoh, a zašto, zar te strah da bi nekome mogla postati neomiljena?

Jer, that is what is all about here. Iskričarski san - biti svima omiljen. Toliko se trsite jedni drugima titrat perom po guzici da čovjeku stvarno bude zlo od gledanja, a istovremeno strepite jedni od drugih toliko da vam se sve prsti tresu kad neka bitanga poput mene, ne mareći nimalo kome se mili a kome ne, malo uzburka žabokrečinu u kojoj blaženo plutate - jer nikad ne znaš tko će tu potom na kojoj strani isplivati... danas prijateljica istitrane guze, sutra već okrutna krvnica samo tako!
Koga će vega oprat na svom klonskom blogu, ili kome će omiljeni mužjak sad posvetit sličice i linkiće, a kome više neće... kome će blogić osvanut s nulom, a kome sa 100+ komentara? Panika! Što sad komentirati a što ne ni u ludilu, kome se prikloniti a na koga se zgroziti (ok, ovo je lako, zgražanje na mene nikoga ništ' ne košta), kome dupe lizat', a pred kime gmizat'?!?

No naravno, sad će se i opet dizati fiškuši (to vam je, za neupućene, kokošja trtica) i kljunovi u zrak, nadureno, ne bi li se moglo svisoka kljucnut - svisoka za kokošja mjerila, jer sirote ipak ne lete. Nikad nisu, nikad ni neće. A i bolje, jer tko leti, taj može i - pasti. A padne li, ma koliko pazio pritom, mogao bi pasti ravno u tuđe dvorište i tamo ostati bez perja.
Što bi bilo strašno, doista. Bez perja se zaista teško izboriti za sveopću omiljenost.


Ne talasaj, ne diži glavu, uvijek se složi s većinom, ne zaboravi se hihotati na što više mjesta.
Čuvaj detant, toliki su krvarili stvarajući ga!
I nikako, ali nikako nemoj, ni u kom slučaju, ni iz kog razloga - zaključati komentare.


Ta kako bi tada svima mogao pokazati koliko si silno omiljen?!?



Post scriptum:
... znate već.

U potpisu: općeomrznuti, s guštom, kao i uvijek.