Iskričarije

Prvi frižiderski magnet kojeg sam bio donio doma, imao je natpis - woman without a man is like fish without a bicycle.
Ja sam mislio da je to baš duhovito.
Moja tada zakonita je mislila da - sam shvatio.

Zajebanciju na stranu, to s magnetićima mi je bilo baš zabavno. Sa svakog putovanja, iz svake zemlje i grada, sa svakog događaja, dolazili su magnetići. Plus, brdo duhovitih - barem po mom shvaćanju humora, koji je, kao što spomenuh, bio malo naivan po pitanju životnih istina.
Sva sreća da se imalo ogroman frižider, jer je magneta bilo od vrha do poda, sve gušće naguranih.

Problem je nastao kad sam svoju sistematičnost jednom primijenio i na magnete. Pa sam grupirao gradove, zemlje, događaje, razmicao velike i miješao s malima hvatajući vizualnu estetiku... da bi na sve to tada zakonita rekla - aha, a onaj s biciklom si sad gurnuo na dno, ha?
Nekako si mislim da zajeb i nije bio u biciklu, nego u činjenici da su na vrhu stajala tri magneta s tematikom debljine.
Ja, naime, već preko 30 godina mogu nositi jedne te iste traperice. Ćemo pogađat tko nije mogao?
Činjenica da su ta tri na vrhu bila samo zato što ih još nisam zalijepio negdje drugdje (uhvatilo me u pola posla), naravno, bila je sasvim nebitna. Da sam ih stavio na dno, to bi se također tumačilo ne jednak način. Život je poput Iskrice - svatko čita ono što želi da piše.

Između svih stvari koje sam ostavio iza sebe i za koje mi je žao što sam ih ostavio, magnetići su na trećem mjestu, odmah nakon knjiga i stola za računalo kojeg sam sam napravio.
Al' što sad - sve se da skupit' iznova.
I posložiti iznova.


Bitno je imati dovoljno velik frižider.

već sam ih skupila 3

E, a da magnete staviti u muzej izbubljenih ljubavi (zaista se muzej nalazi u Zagrebu)
paq ste kvit. Nemaš ih ni ti ni ona.

vrbica, ostavljeno, nema se više, a ko bi o magnetićima svojevremeno :))

Vrbi, neka joj ih. Čuvala, bacila, svejedno. Nisam od onih "ako nemam ja nećeš imat ni ti", ne čini me sretnim radit nekog nesretnim.

Petra, bok.
Ja bi ih uzela, da su mi bili dragi.
Pa nek ih traži natrag sudom, (ak, joj je stalo do njih).

A uz to, eventualno bi mi trebao muzej glupih odluka i naivnih zajeba, a ne ljubavi. :)

Indi, muzej se tak zove i nalazi se na
Gornjem gradu. Niam mu ja birala ime.

Znam. Navodno unutra ima čak i jedna sjekira. Pitam se koja priča je iza toga... :))

Muzej nema neku umjetničku vrijednost, ali zgodno je
pogledati, što sve ljudi nakon raspada ljubavi,
smatraju suvišnim.

Sjekiru! :))))
E da mi je tog lika upoznat i platit mu cugu. :)))

Indi, možda je bila njezina,
otkud znaš?

Razlog više da mu čovjek plati cugu. Preživio je! :)))

hm.
pokušavam dodat nešt misaono na ovo.
ne ide:)

može sjekira?:)

st, imam je ja u podrumu, posudim ti.
Al indi bi ju moral imat.
Jeb... poglavicu bez tomahavka.

Nemojte vi meni moj tomahawk. :)

Pa buš posudil, indi,
nebu upotrbljen u
nedopustive svrhe, samo da nekom
odrežem prstić. Niš drugo.

Pa da me poslije neke tamo desetke ganjaju prek suda zbog sudjelovanja u zavjeri odsijecanja... prstića. :))

Dragi, desetki se ne odsjecaju prstići.
Trebaju mu. Eventualno ona stvar,
ak te prevari.

Pa upravo ti zato i nedam tomahawk. :))

Indi, daj taj tomahavk, il buš stradal od njega... kad ti velim.

Nedam.

Trebala bi znat da obožavam ženama reć nedam. >:-))

Ja ne vjerujem u to. Nakon prvo, drugog
nedam, i ti buš dal.

Jbg, pa kolko kava moram popit onda....

Ovisi o kvaliteti štrudla s trešnjama. Svatko ima svoju cijenu... :))

Onda može tomahawk, za protvanj,
provjerene štrudle od trešanja?

Dok ne probam, nema dogovora.

Bum ti poslala busom do Rijeke.
Idu svaki čas, nebu se ni ohladila.
Daš vozaču 10 kuna i sve Ok.