Svaštara

Danas me jedna osoba u porukama podsjetila na ovu priču. Nije to samo priča o meni, iako puno govori. Često me pitaju zašto nick Plahha. Danas bi svi htjeli nešto na brzinu. Konzumerizam se proširio i na veze i na seks. Meni se nikud ne žuri. Ako treba, ostat ću ovdje još neko vrijeme.


…Tada se pojavi lisica: “Dobar dan”, reče lisica.
“Dobar dan”, pristojno odgovori mali princ koji se okrene, ali ugleda ništa.
“Evo me ovdje”, reče jedan glas, “pod jabukom”.
“Tko si ti?” upita mali princ. “Vrlo si lijepa…”
“Ja sam lisica”, reče lisica.
“Dođi da se igramo”, predloži joj mali princ. “Tako sam tužan…”
“Ne mogu se igrati s tobom”, reče lisica. “Nisam pripitomljena.”
“Ah! oprosti”, reče mali princ. A onda, razmislivši, doda: “Što znači to »pripitomljena«?”
“Ti nisi odavde”, reče lisica, “što tražiš?”
“Tražim ljude”, reče mali princ. “Što znači to »pripitomiti«?”
“Ljudi imaju puške”, reče lisica, “i oni love. To je prilično nezgodno! Ali oni uzgajaju i kokoši. Po tome su zanimljivi. Tražiš li kokoši?”
“Ne”, reče mali princ. “Tražim prijatelje. Što znači to »pripitomiti«?”
“To je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To znači »stvoriti veze«…”
“Stvoriti veze?”
“Naravno”, reče lisica. “Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama tisuća drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama tisuća lisica. Ali, ako me pripitomiš, biti ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu…”
“Počinjem shvaćati”, reče mali princ. “Postoji jedna ruža… mislim da me pripitomila…”
“To je moguće”, reče lisica. “Čega sve nema na Zemlji…”
“Ah! to nije na Zemlji”, reče mali princ.
Lisica je izgledala vrlo radoznala: “Na nekoj drugoj planeti?”
“Da.”
“Ima li lovaca na toj planeti?”
“Ne.”
“Gle, pa to je zanimljivo! A kokoši?”
“Ne.”3
“Ništa nije savršeno”, uzdahnu lisica. Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao: “Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću par koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao glazba pozivati da iziđem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole, polje puno žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na što. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu…” Lisica ušuti i dugo gledaše malog princa: “Molim te… pripitomi me”, reče ona.
“Vrlo rado”, reče mali princ, “ali nemam mnogo vremena. Trebam pronaći prijatelje i upoznati se s mnogim stvarima.”
“Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi”, reče lisica. “Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca koji prodaju prijatelje nema, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!”
“Što trebam učiniti?” upita mali princ.
“Trebaš biti jako strpljiv”, odgovori lisica. “Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledat ću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakoga dana sjest ćeš malo bliže…” “Sutradan mali princ ponovo dođe. “Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme”, reče lisica. “Ako dolaziš, na primjer, u četiri sata popodne, ja ću biti sretna već od tri sata. Ukoliko vrijeme bude odmicalo bit ću sve sretnija. U četiri sata bit ću uzbuđena i uznemirena; upoznat ću cijenu sreće! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji sat da spremim svoje srce… Potrebni su čitavi obredi za to.”
“Što je to obred?” upita mali princ.
“I to je nešto što se davno zaboravilo”, reče lisica. “To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan sat od drugih sati. Kod mojih lovaca, na primjer, postoji jedan obred. Oni četvrtkom plešu sa seoskim djevojkama. Četvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju čak do vinograda. Kad bi lovci plesali kad im padne na pamet, svi bi dani sličili jedan na drugi, i ja ne bih uopće imala odmora.” Tako mali princ pripitomi lisicu. A kada se dan rastanka približi reče: “Ah!” reče lisica… “Plakat ću”.
“Sama si kriva”, reče mali princ, “nisam ti želio nikakva zla, ali ti si željela da te pripitomim…”
“Naravno”, reče lisica.
“Ali ti ćeš plakati!” reče mali princ.
“Naravno”, reče lisica.
“Znači, time ništa ne dobivaš!”
“Dobivam”, reče lisica, “zbog boje žita”. Zatim doda: “Idi pogledaj ponovo ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Onda se vrati kazati mi zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.”
Mali princ ode ponovo vidjeti ruže. “Vi uopće ne sličite na moju ružu, vi još ništa ne značite”, reče im on. “Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama tisuća drugih. Ali ja sam od nje napravio svoga prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.” Ruže su se osjećale veoma nelagodno. “Lijepe ste, ali ste prazne”, reče im još. “Čovjek ne može umrijeti za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža sliči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam je stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam joj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (osim one dvije-tri radi leptira). Zato što sam je slušao kako se žali, hvali ili kako ponekad šuti. Zato što je to moja ruža.”
I vrati se lisici: “Zbogom, reče joj…”
“Zbogom”, odgovori lisica. “Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo…”
“Bitno je očima nevidljivo”, ponovi mali princ da bi zapamtio.
“Vrijeme koje si uložio u svoju ružu učinilo ju je tako dragocjenom.”
“Vrijeme koje sam uložio u svoju ružu…” reče mali princ da bi zapamtio.
“Ljudi su zaboravili tu istinu”, reče lisica. “Ali ti ne bi trebao zaboraviti. Ti si zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu…”
“Ja sam odgovoran za svoju ružu”, ponovi mali princ da bi zapamtio…

Antoine de Saint-Exupéry

Kad ono, znakovi inteligentnih ljudi. Vrlo često sumnjam u svoju inteligenciju, pa sam naravno išla provjeriti. Jer ako web novine pišu tako, onda mora da je Istina! Yay! Super inteligentna sam! Molim da se to uzme u obzir prilikom komunikacije: O kvocijentu inteligencije stalno se vode polemike, jedni ovim pokazateljima ne vjeruju jer ih praksa demantira, drugi se svojim IQ-jem hvale iako sami za njega nisu zaslužni.
No, iako toga nismo svjesni, znanstvenici su otkrili jednostavne znakove koji doista pokazuju da je netko vrlo pametna osoba, pa čak i kada nije formalni član udruga najpametnijih.

Devet je stvari koje se tumače kao odlike osoba s visokim koeficijentom inteligencije.
1. Biti najstariji. Najstarije dijete je obično ono koje pokazuje najviše odgovornosti i liderskih kvaliteta, u odnosu na ostalu djecu u obitelji. To bi mogla biti posljedica načina na koji su tretirani kao još nerođena beba u maternici. Naime, studija objavljena u časopisu The Journal of Human Resources došla je do zaključka da su majke mnogo pažljivije i mnogo više vode brigu tijekom svoje prve trudnoće i tijekom formativnih godina prvog djeteta.
2. Imati mačku. Ako ste ljubitelj mačaka, to može biti dobro i za vašu inteligenciju. Studija Sveučilišta Carol iz Wisconsina došla je do zaključka da su, u grupi od 600 studenata, oni koji su ljubitelji mačaka u većini slučajeva imali bolje ocjene od onih koji nisu. Iako ovo može biti čista koincidencija, povijest je pokazala da su neki od najpametnijih ljudi u povijesti imali za kućne ljubimce upravo mačku.
3. Dojenje. Poznato je da je dojenje vrlo korisno za zdravlje djeteta. Anketa koju je proveo Science Daily na uzorku od 3000 ispitane djece pokazala je da su ona djeca koja su kao bebe redovito dojena imala za sedam bodova viši IQ od ostalih.

4. Visina. Osim za košarku, visina je dobra i za mozak. Analiza podataka djece iz Velike Britanije i SAD-a pokazala je da su viši ljudi često i inteligentniji. Istraživanje Sveučilišta Princeton pokazalo je da su oni koji rade na menadžerskim pozicijama i oni koji su ostvarivali dobre profesionalne rezultate, u prosjeku viši od ostalih.

5. Čitanje u ranom djetinjstvu. Što ranije učenje čitanja pomaže širenju znanja i rječnika i uopće priprema djecu da ranije zakorače u život. Štoviše, onaj tko je među prvima u svom razredu naučio čitati najvjerojatnije ima i više talenta za učenje i usvajanje novih znanja.

6. Stres. Čak i stres može biti važan znak inteligencije. Veliko znanje o različitim stvarima pokazuje da je osoba zaintresirana za veliki broj stvari, što može biti od pomoći u različitim stresnim situacijama.

7. Humor. Inteligentni ljudi su u najvećem broju slučajeva mnogo zabavniji od ostalih. Studenti University of New Mexico dobili su zadatak da napišu šaljivi kometar na karikaturu koja im je ponuđena. Najduhovitiji su bili oni koji inače imaju najbolje ocjene.

8. Noćne ptice. Ostajanje budnim do duboko u noć također je znak inteligencije. Djeca koja su bila aktivnija tijekom noći imala su bolje rezultate na testovima, piše Psychology Today. Njihovo istraživanje pokazalo je da ljudi kojima je u djetinjstvu izmjeren IQ 125 na spavanje odlaze oko 30 minuta poslije ponoći.

9. Introvertiranost. Nečija introvertnost može biti teška u različitim društvenim odnosima. Međutim, introvertni ljudi bolje uočavaju detalje, donose bolje odluke i nisu konformisti. Osobe sposobne da same sebi nađu zanimaciju imaju i razvijeniji mozak, piše Indy100 a prenosi Slobodna Dalmacija.

Dobro, kaj nikome ne smeta kaj se Iskra 20 godina nije znatno promijenila? Ja sam mislila kad uplatim premium da ću dobiti više toga. Recimo da uploadam slike barem od 300 kb. Pa pretraživanje po ključnoj riječi, pa to svi imaju.... Pa ubaciti neke druge reference. Evo recimo, ja nisam tipična žena, nešto sam oblija od standarda :Đ ( ok, u još jako puno točaka nisam ni malo tipična :)))) i sad mi fali da pretražujem po ključu gdje se muškarcima baš to sviđa. Halo, admini? Hoće'l to biti? Trebate vanjskog suradnika? Javljam se volonterski, samo da se malo pomaknemo s mrtve točke. ;)

Objasnite mi molim vas pravila igre ovdje. Došla sam se družiti, jer sam zbog posla odvojena od ljudi i nije mi lako naći nekog novog za druženje. E sad.... što znači dopisivanje? Ako se dopisujem sa jednom osobom, ne smijem s nikim drugim, jer onda ispadam lažljiva dvolična kučka koja drži ljude na rezervnoj klupi? Družimo li se u životu sa jednom osobom? Znači, ako se dogovorom s nekim za kavu, ne smijem s nikim drugim? Ako puno radim i ne stignem odgovarati na poruke, onda se odmah predmnijeva da sam zauzeta dopisivanjem sa "obožavateljima"? Ajme meni. Kako napraviti selekciju i naći ljude neopterećene seksom? Koliko dugo moram biti Ovdje? Hoće li godišnja premium pretplata biti dovoljna ili ću pobjeći i ranije?

Za uvod, jako volim Stephena Kinga. Prvenstveno ga volim čitati. Unutarnji život likova iz njegovih knjiga, niti jedan film ne može tako zorno dočarati. Uvijek sam se divila njegovim opisima razmišljanja djece. Nevjerojatno je kako se realno može staviti u njihove glave... danas sam gledala ekranizaciju romana "Ono". Nekada sam obožavala sve horrore, dok danas volim pogledati dobre. Naročito one napravljene po Kingovim knjigama. Inteligentne zaplete sa pomakom.

Zabavno je danas bilo i to, što smo došli na blagajnu ženi koja je tek počela raditi, i uspjela sam joj zakomplicirati život. Strpljivo sam čekala dok je raspetljala situaciju blagajna, novci, Cinestar kartica.... sve dok nije došla šefica. I htjela nam izdati konačno kartu, ali nije bilo mjesta koje sam rezervirala. Savršeno centrirana sredina kina u gornjoj polovici. Rekla sam da neću mjesta koja munje nudila uz desni rub. Napravila sam razočaranu facu i žena je rekla da se vratim 5 minuta prije početka filma i da će nam naći najbolja mjesta i da je moramo platiti ništa, jer smo strpljivo čekale da se razriješi problem. Prvi puta sam dobila nešto besplatno. Lastane, jel to znači da me krenulo? Kolo sreće i ovo ono..... Bumo vidli.