Nisam vrag, ali nekako uvijek dođem po svoje

In life, you will realize there is a role
for everyone you meet. Some will
test you, some will use you, some will
love you, and some will teach you.
But the ones who are truly important
are the ones who bring out the best
in you. They are the rare and
amazing people who remind you
why it's worth it.

Ja želim s tobom gledati kako se bude zlatasta mora, da s tobom dišem i da te volim i vatrom noći i zore sjajem.
I zato ne dam, i zato neću, i zato rastanke ne priznajem.
Želim da živim tvojim dahom i da se smijem osmjehom tvojim,
želim bolovati tvoje boli i strahovati tvojim strahom,
dokle me ima, dok postojim...
Zato ću uvijek biti sa tobom, u dašku misli ili u snu.
Svi su rastanci tužne priče,
zato ja rastanke ne priznajem i nikad neću!

Oduvijek sam ja bila ta koja odlazi. Ispraćali su me bez pozdrava i uživala sam dok sam ih ostavljala, poklanjajući im jedino lažnu nadu da ću se nekad vratiti. Znala sam istinu. Kada odem ja se nikada ne vraćam, i do tada nitko nije učinio da se osjećam kao da želim ostati. Da je zapravo tu moje mjesto, tu u jednom toplom zagrljaju. Samo jednom sam poželjela ostati i baš tada to je bilo nemoguće.....

Jedna žena sjedi u avionu pored svećenika.
- "Oče", reče ona, "mogu li vas zamoliti za uslugu?"
- "Rado, ako ću biti u mogućnosti, kćeri moja."
- "Znate, kupila sam jedan jako skup i posebno dobar aparat za depilaciju, ali on je još nov i sad se bojim da ću na carini morati puno platiti. Da li biste ga mogli sakriti ispod svoje odore?"
- "Mogao bih, kćeri, ali problem jer ja ne mogu lagati. Nego, dajte mi taj aparat, nešto ću već smisliti."
- Žena je pomislila: "Nekako će se već srediti", i dala mu je aparat. Na aerodromu upita carinik svećenika da li ima nešto za prijaviti?
- "Od glave do struka nemam ništa za carinjenje, sine moj!" uvereno reče svećenik..
Pomalo zbunjen carinik upita: "A od struka nadole?"
- "Tu dole", reče pop, "imam jedan aparat za žene, koji još nikada nije upotrebljen."
Carinik se glasno nasmije i viknu:
- "Slijedeći molim..."

....................

..................

Zadar, sunce, more, galebovi i ja... ništa više ne treba. Život je lijep ako svakom danu daš malu dozu smijeha.

Kamo odlazi ljubav kad dvoje ljudi više nisu zajedno? Postoji li neko lijepo mjesto kamo odu sve uspomene, šašavi nadimci, poruke one jutarnje snene i one večernje ispunjene željom i čežnjom...

Koliko god bila pametna i mene je srce jednom napravilo budalom... A znala sam od početka da ću izgubiti, da nije moja osoba života, nego lekcija života... pa ipak, hrabro, kao noćni leptir prišla sam opeći se... i sve je bilo kako sam očekivala... otišao je, hladan, prazan i bez duše, kakav je i došao... i dok sjedim u polutami sobe, pitam se kako ga baš ništa nije dotaklo, kako nije osjetio koliko ljubavi i dobrote imam za njega.... tako tupa, uplakana, beskrajno tužna, začuh pucanj... to me trgnulo... što sam uradila... spustim pogled na svoje ruke.... ajmeeee otvorila sam šampanjac...

Zašto ljudi ne vole samoću?
Ostavila te voljena osoba, zatvorio si srce, smrznuo ga i smrzavaš svakog tko ti se približi.
Ili...
U vezi si sa nekim zauzetim, kad nije s tobom, sam si i plaćeš u samoći.
Ili...
Razočarali su te prijatelji, nisu savršeni.
Da, tu je samoća ružna riječ, ali nepotrebno.
Uvijek možeš ponovo voljeti i biti voljen.
Možeš naći nekog slobodnog, ali prvo moraš voljeti sebe.
Prijateljstvo, nikad nije savršeno, ali ako se njeguje, ako prihvaćaš tuđe mane kao svoje, nećeš gubiti prijatelje.
Moja samoća? Savršena je, ugodna. Na kraju svakog dana,kad sve utihne, kad se sa cigaretom zavalim u fotelju i po mozgiću mi skaću svi oni sa kojima sam danas pričala, smijala se, popila kavu, rekla volim te...

Uhvatio vampir zlatnu ribicu i ona mu kaze da ako je pusti ispunice mu zelju.Vampir je pusti i kaze joj da ima zelju da cijeli zivot pije krv samo zenama...i ribica ga pretvori u Allways