SUCK MY BLISS :-)

Tu i tamo netko bi malo hopa cupa, ali u malo slucajeva nadju se dvoje koji bi se jedno drugome posvetili.
Vecinom bi nas u dijelovima, rastrancirane od naseg zivota, ili glumimo oboje da ne kuzimo sto si radimo u nekom nasem balonu- trecem mjestu koje nije ni moj zivot, ni njegov zivot, a pogotovo ne nas zivot, vec je kao otok na kojem ne vrijede pravila svijeta, na kojem se dvoje odraslih ljudi privremeno pravi da svijeta nema. I kad ti tko i bude bitan, ne mozes tako simpaticnoj osobi prodavati tu privremenost, ni ona tebi.
Onda se lijepo dogovorite da se previse uvazavate i da ste si u medjuvremenu postali cak i bliski, pa je upravo taj "stalo mi je-stalo ti je" eliminacijski faktor, jer se za tu svrhu ocekivalo nekog tko je manje drag i s kim manje suosjecamo.
Za nase zlatne mrvice medjusobnog dijeljenja, uzivanja i veselja, treba nam netko cija ce nam patnja manje smetati. Podje frfa od vezanosti, jer nama odgovara nas zivot, a ovo bi samo coknuli malo. U prolazu. A onda naleti osoba koju nas sramota coknut u prolazu, pa ju pustimo , vidi paradoksa, iz tople naklonosti koja se pocela mijesati u nase druzenje.
Rijetki tu mogu pobijediti. Valjda se nadju dvoje kojima ne smeta vezanost koja se stvara medju ljudima koji se dodiruju, ciji se zivoti dodiruju- nadju se dva tzv. naivna.
Razumniji ljudi u nasoj dobi, u nasim prilikama, ulaze zato u aranzmane, u kojima je o ljubavi nepristojno i glupo uopce i govoriti. Vezanost je nevidljiva granica gdje se pravima kace i odgovornosti, ljudima koji bi se od svojih odgovornosti odmorili povremeno s nekim razumnim i golim.
Tako da se meni cini da ne mozemo pobijediti. Mozemo si namjestiti da nam je ugodno povremeno, ali da ce netko s nama dijeliti zivot....tesko. Mozemo poci na koncert, izlet, malo se povaljati, ali integrirati nekoga u svoj zivot i netko nas u svoj, e tu stvarno treba bit kombinacija ucesnika carobnoludonaivna.
Izgubi covjek volju i za hopa cupa kad to tako pogleda. Tko ima volju za surogate?

.

Jedino na sto se mozemo u takvoj situaciji osloniti je:
a) razumijevanja ima/nema,
b) postovanja ima/nema,
c) povjerenja ima/nema,
d) volje ima/nema,
e) uvjerljivosti ima/nema

Osjecaja da smo voljeni u konacnici ima/nema.

More than this..Link

To bi si trebali nabaviti.

c/p: po sjecanju...cula sam negdje pa se "zalijepilo":
"Svi mi koji nešto vrijedimo, trošimo naše zrelo doba na odvikavanje od pjesama naše mladosti.".
Link

(Netko se najutio što ne može više "vedrit i oblačit" s 5 različitih nikova :D)

U to ime, repetitio est mater studiorum, jelte kako mi kažemo dok bauljamo bespućima besmisla po palanjačkim deponijima smeća :) ili ti, prosto seljački, ponovljeni c/p:

ja san govorio kako debelguzina nakupina piše....prvo napiše jedna zapis....pa dođe malo poslin druga.....pa se jave s dupkin nikon....pa dođe treća (jer su je nazvali)....pa se druga logira s drugin nickom...uff, postaje teško za pratit.....i stvori se rasprava u kojoj u vr glave pišu nji dvi sa par nickova.....ko ti i ja sad.....svi znaju da smo mi jedan čovik.....al' najsmišnije je šta svi znaju koji su njihovi dupli nikovi.....al babe ne odustaju.....Autor: nisandrme 01.05.2011. u 11:45 opcije

"NO VILLAINS, NO VICTIMS, NO BLOOD SWEAT AND TEARS ... WE'LL TAKE A LITTLE BREAK, WILLIE LOVE, JUST YOU AND ME."
Willie replies, "BEST BIT OF ALL, PRINCESS."

(ah :) oni se vole :)

Na takav način bi bilo super otići s Iskrice.

Link

-Što?

-Zašto mi radimo te stvari "emocije su iz misli, misli su iz uma, um to nisam ja"?

-Aha. To se zove DEIDENTIFIKACIJA. Tom tehnikom vježbamo nepoistovjećivanje sa svojim mislima i emocijama tj. promatramo ih odvojeno od sebe. To vježbamo dok ne postane automatizam. Podsjećamo se svaki dan. U raznim situacijama. Isto tako podvarijantom te tehnike vježbamo nepoistovjećivanje sa svojim identifikacijama kao što su ime, vjera, rasa, spol i tome slično. U principu, sve što smo naučili kroz život, sada učimo drugačije, jer je to korisno za kvalitetniji uvid u ono što nam se događa. Na taj način osvještavamo, reakcije su drugačije, drugačije baratamo situacijama koje nam se događaju, jer ih gledamo iz veće daljine, postajemo svjesni sebe, naših alata poput osjetila, senzacija, reakcija na senzacije, interpretatora tj. uma i tome slično. Učimo zapravo "emocija nisam ja, misao nisam ja, um nisam ja" i tako se oslobađamo uticaja svojih alata i dajemo si drugu perspektivu, ne dozvoljavamo se uvući u emotivne vrtloge, mentalne vrtloge, svjesni smo svega što se događa, a sudjelujemo iz pozicije koja nam daje više vremena i mirnoće.

-Ne znam zbog čega, ali naučio sam kroz život da su emocije najvrijednije što čovjek može doživjeti u životu...

-Emocije su senzacije. Senzacije mogu biti ugodne i neugodne. Preferiramo ugodne. Imamo široki spektar mogućih emocija za doživjeti, a one prate naše misli koje su rezultat umne ubrade neke specifične situacije. Senzacija je i vožnja u lunaparku, kušanje hrane, vina, poljupca, ali senzacija je i čekanje u redu u t-comu, otvaranje poštanskog sandučića iz kojeg dugo nije ispala razglednica nego samo računi, senzacija je i auto koji neće upaliti, a morate na vrijeme na posao. Senzacije trebaju poticati, a ne paralizirati. One su prijevod svijeta kroz naša čula i um.

I pričalo se još, ali ja ne mogu sve to tu napisati....uglavnom, ljudi su različito razvijeni. Netko plače kad otpuhne maslačak, jer je to simbol završetka i početka, a netko prolazi kroz zid i ne osjeti. Biti svjestan postojanja takvih ekstrema, ali i napipati poziciju promatranja u kojoj smo sposobni pravilno interpretirati tuđe misli i emocije, ali i svoje, a koje se u konačnici susreću tamo negdje na našim periferijama, dobro je znanje koje oplemenjuje čovjeka.

Ljudi su izuzetno sofisticirane biološke supermašine u koje je upuhnut život. Život je duša. Nema duše, nema života.
Učiti sebe je ogroman posao. Biti dosljedan u održavanju stanja koje je nepomično u razvojnom smislu potpuni je promašaj. Na sebi čovjek ima posla prije svega, jer dok shvati što mu je, od čega je, kakav je, što ga uvjetuje, kako se osloboditi uvjetovanosti, što ga identificira, kako se toga osloboditi...i onako umre djelomično nezavršenog posla, ali ovakvo promatranje i osvještavanje sebe daje i pozitivne nuspojavnosti poput sposobnost biti svjesni uvijek i stalno svega što se događa s nama i drugima dok nam se svjetovi dodiruju, tamo negdje u daljni, na periferiji naše senzorike koju interpretira um.

Pomalo je nesavjesno interpretirati druge ukoliko nismo sposobni interpretirati sebe.
U konačnici svaka razvijena osoba zna, pa tako i moja draga prijateljica, kako je bit u sljedećem:
Kritika je negacija osobe, a naučiti osobu nečemu umjesto kritizranja je ljubav.
Zato, moja draga prijateljica kaže: Nemoj me kritizirati, nauči me.
Taj dragulj od rečenice pamtiti ću cijeli život i nju koja mi ga je dala, u jednom od naših druženja koja ću isto pamtiti zauvijek.
Misli i emocije biramo mi. Neznanje ne oslobađa odgovornosti.
Ali, učimo....it's ok :)
Link

Link
Koliko su nam dugacke ruke, mozemo li opasati sve to!?
Bregu, hug :*
Link

Genijalno!

Eto, kako je to rafinirani konzument. Postavio čovjek jedan uvjet, pa veli "ako si za".
Taj može je*avat sve što mu se javi, pa ako je netko "za", vjerujem da prolazi i kroz vašu.....da, VAŠU županiju.
Zar to nije prekrasno?

Svjeza.
Mirisi na zimu.

Svjeza.
Reksi sandrca od jutra.

Svjeza.