The Flying Dutchman

Link

U kojem trenutku se je točno "dogodilo"... volimo reći i "kliknulo"?

Možemo li to odrediti? Da li je to bilo onda kad su se sreli pogledi? Da li je to bilo prije... ovdje u virtualnom svijetu? Ili možda poslije... kad su se srele usne?

Je li to uopće bitno?

Ne mogu vjerovati u kojoj mjeri nam se ova američka pizdarija uspjela nametnuti... gledam ekipu cijeli dan, pokušavam se ufurati... ali mi jednostavno ne dolazi.

Ja u ovome čak ne mogu naći niti valjani razlog da se nalijem... pa si mislim da ipak pogledam dnevnik. Ali bojim se da ću u tom slučaju po prečici doći u fazu povraćanja :-)

Sjetio sam se ovog filma jutros.

Ako netko nije gledao... glume Meg Ryan i Andy Garcia. Ukratko, radi se o sretnom braku u kojem je jedini problem ženina (??!!) sklonost alkoholu. To malo po malo eskalira do općeg kaosa...a naravno, muževa beskrajna ljubav, upornost i odricanje (??!!) na kraju spase stvar ;-).

Ako ikad redatelj i scenarist navrate ovamo, imaju janjetinu od mene... :-)).

Link

You are so beautiful... to me :-))

Link

Sve su žene lijepe, svaka je na svoj način posebna i jedinstvena. Jedan moj profesor (na tipično hard-core muškom faksu doduše), jednom je rekao: žene su kao i vino.

I bio je u pravu. Bar što se mene tiče. Jer svaka žena je posebna, svaka ima svoj miris, svoj okus i svoju boju. Ne postoje dvije jednake. Svaka opija na drugačiji način i ostavlja drugačije posljedice. Svaka te uzme na svoj način.

Žene su kao i vino... ili su dobre, ili su još bolje. Ali samo jedna je... najbolja. Samo jedna je ... ona... she :-)))

Link

Link

Prasanna vadanaaM saubhaagyadaaM bhaagyadaaM
hastaabhyaaM abhayapradaaM maNigaNair-
naanaavidhair-bhuushhitaaM who is of smiling face,

(Bestower of all fortunes,
whose hands are ready to rescue anyone from fear,
who is adorned by various ornaments with precious stones)

Puer natus est nobis,
et filius datus est nobis:
cujus emperium super humerum...

(For to us a child is born,
to us a son is given:
and the government will be upon his shoulder...)

Some day you came
And I knew you were the one
You were the rain, you were the sun
But I needed both, cause I needed you

You were the one
I was dreaming of all my life
When it is dark you are my light
But don't forget
Who's always our guide

It is the child in us.

Koliko je u nama ostalo od onog djeteta koje smo bili prije "xyz" godina ? Koliko smo još uvijek dobronamjerni, naivni i iskreni? Želimo li to zadržati u sebi? Želimo li da nam to uvijek bude vodič, kako kaže Enigma?

Ili se trudimo da odbacimo i zadnji tračak toga iz sebe.... ne bi li se zaštitili, jer vjerujemo da nas to čini slabima i ranjivima?

Uza sve svoje specifičnosti i nepredvidivosti, ovaj posao koji radim nekad me odvede na vrlo zanimljiva mjesta. Jedno od takvih je i ovo na slici.

S lijeve strane Mosor, ispred Kaštelanski zaljev, pa u daljini Split sa Marjanom... a desno srednjodalmatinski otoci. Sve kao na dlanu. Sve je izgledalo na dohvat ruke...

Nema tog ureda iz kojeg tijekom marende možeš gledati ovakav prizor. Ali s druge strane ... u uredu se marenda jede sjedeći i koristeći beštek, a ne žvače se burek "iz ruke" gledajući u daljinu.

Sve je dakle relativno...;-)

Jedna od jačih mudrosti koju s vremena na vrijeme čujem je upravo ova.
Sintagma "uzeo me zdravo za gotovo" iskorištena kao (opravdani !!!) razlog za prekid veze, ili za nevjeru. Koristi je u pravilu ženska strana.

Za mene je ovo toliko ingeniozna fora, da bih autoricu odmah predložio za Nobelovu nagradu iz psihologije. Pogotovo stoga što ta dubokoumna sintagma, koja na prvi pogled izgleda kao da se iza nje krije nešto beskrajno kompleksno i teško dokučivo, u stvari skriva elementarnu biologiju... nagon za održanje vrste. Točnije, kad taj nagon proradi kod žene i proizvede određenu nezgodnu situaciju, ta sintagma vrlo vješto uspije prebaciti krivnju na drugu stranu.

Da prevedemo na sirovi muški dijalekt. Kad mi napravimo nešto iz kategorije "uzimanja zdravo za gotovo", kada kod nas elementarna biologija prouzroči nezgodnu situaciju.... e tada se ta ista stvar opisuje malo drugačije, kao npr.:
a) "Svinja jedna, samo me iskoristio"
b) "Patetični jadnik, misli samo donjom glavom"
c) "Muškarci su toliko plitki, samo jedna stvar im je na pameti" (projekcija na cijeli muški rod - vrlo učestala pojava)
itd., itd....

I tako mi ispadamo prasci i kad ostavljamo ili varamo, ali i kad ostavljaju i varaju nas. Nama ne prolaze takvi argumenti. U stvari nijedan naš argument ne izazove ni približno takvo razumijevanje okoline kao to njihovo jebeno "uzimanje zdravo za gotovo".

Kaj da mi izmislimo da to uravnotežimo ???

Kako da žena ispadne kriva kad frajer prekine vezu, ili počne "uvaljivati majmuna" negdje sa strane, zato jer se npr. s njom ne može normalno razgovarati? Ili zato jer neka druga to bolje radi od nje?
Što sve spada u kategorije skrivene iza "uzimanja zdravo za gotovo"...

Mislim da je ovo pravo mjesto da dobijem neke odgovore glede iznesenog... ili?

Ili sam ja kako kaže Beyonce... "just a boy who doesn't understand" ... jebote al je pametna... ;-)

Link

Engleska glumica i pjevačica Julie Andrews (pravim imenom Julie Elisabeth Welles) rođena je na današnji dan, 1. listopada 1935.

Od djetinjstva uči pjevanje, a već u 12. godini prvi put javno nastupa u jednoj londonskoj reviji. Na Broadwayu je debitirala još kao tinejdžerka 1953. godine u mjuziklu The Boy Friend. Uslijedili su mjuzikli My Fair Lady i Camelot, za koje je primila brojne nagrade.

Julie Andrews je već bila legenda na Broadwayu kad je 1964. debitirala ulogom u filmu Mary Poppins, za koju je nagrađena Oscarom, Zlatnim globusom i nagradom BAFTA.

Nominaciju za drugog Oscara, kao i nagradu Zlatni globus, dobila je već godinu dana kasnije za nezaboravnu ulogu Marie Von Trapp u filmu Moje pjesme, moji snovi. Treću nominaciju za Oscara i treći Zlatni globus dobila je za ulogu u filmskom klasiku Victor/Victoria. Godine 1996. vratila se na Broadway pozorišnom adaptacijom filma Victor/Victoria.

Tko se ne sjeća ? Klinci ovo i danas obožavaju... kad se probije između ovih modernih pizdarija :-)

Link
Link

Eto, uspio sam spojiti business & pleasure i sutra pičimooo... na Oktoberfest !!
Navečer smo u Minkenu, a onda petak cijeli dan u svetištu. Pa molitva za molitvom ... :-)))

Link
Link
Link
Link

Eto, da se i ja pohvalim uspješno odrađenom utrkom Terry Fox Run 2012. Čak i nisam pretjerano crknut, što me obzirom na moju kondiciju ugodno iznenadilo. Moj skromni doprinos plemenitom cilju ogleda se u tri kupljene majice i nekoliko popijenih hmeljovitih proizvoda ;-)

Kako mi je eto, cijeli dan prošao u znaku tog mladog Kanađanina, večer bi mi mogla proći u znaku njegove zemljakinje Alanis...

Link
Link
Link
Link
Link
Link

Što mislite, koja bi mogla biti naša himna?
Evo nekoliko prijedloga, podijeljeno u 4 kategorije u kojima vjerujem da se svatko od nas može više-manje naći :-))

1. Pogled unatrag (uz škrgut zuba i poneku psovku ... ili možda uz uzdah olakšanja :-)) )

Link - Cee Lo Green "Fuck you"
Link - Arsen Dedić "Otkako te ne volim"

2. Pogled unaprijed (svakako optimistički,ali ipak uz malo melankolije jbga)

Link - Adele "Someone like you"
Link - Alanis Morisette "That I will be good"

3. Živimo aktualni trenutak (do daske)

Link - The Beautiful South "Don't merry her, fuck me"
Link - George Michael: "I want your sex"

4. Samo ljubav, i uvijek ljubav

Link - Oliver "Vjeruj u ljubav"
Link - John Lennon "Love"

Katie (Ketevan) Melua rođena je na današnji dan godine 1984. u gruzijskom gradu Kutaisi. Zbog građanskog rata bježi s obitelji u Veliku Britaniju i od 1998. godine živi u Londonu.
2000. godine Katie je kao 15 godišnjakinja nastupila u natjecanju mladih talenata na britanskoj televiziji ITV i pobijedila pjevajući pjesmu "Without You" velške rock grupe Badfinger. Tada je počela njena glazbena karijera.

Do sada je objavila 3 studijska albuma:
1. Call off the search
2. Piece by Piece
3. Pictures

E, pa sretan rođendan Katie...

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Baš ovih dana moja klinka i ja nešto prolazimo kroz te faze "što ću biti kad odrastem" i skroz slučajno naišao sam na ovo. Vrlo brzo sam shvatio koliko istine ima u tome.

Sjetio sam se nekoliko sretnih ljudi koje poznajem ... a i onih drugih. I stvarno, njihova sreća odnosno nesreća veze nema s njihovim zanimanjem.... eventualno jedino glede nekih okolnosti na poslu koje mogu biti dobre ili loše, ali to je već druga priča.

Uglavnom, od sada će moj odgovor glede tog pitanja "što ću biti kad odrastem", biti uvijek upravo ovakav. Be happy. A i ja ću ti se potruditi koliko god mogu u tom pravcu...

Ne znam koliko je John Lennon bio sretan, ali obzirom na sve što je ostalo iza njega... mislim da ipak je.

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Bobby Solo, Alice, Eros, Jovanotti... evo malo talijanske romantike za ovo tmurno jutro ;-)

Link
Link
Link
Link
Link