The Flying Dutchman

Jutros je svanulo jedno prosječno poluoblačno zagrebačko jutro. Ne moram na sreću ništa raditi, pa pijem kavu (ona muška, turska... neki bi rekli "kava z jajcima"), slušam si radio i baš mi je ok.

Razmišljam si kak meni ovo prilično odgovara. I kak mi je drago da sam se vratil na Iskricu. Nekakav dubokoumni, filozofski zaključak glede toga bi bio da je Iskrica kao plin. Zemni plin, CH4.... Ako je ispravno koristiš, možeš se zgrijati, smutiti nekaj finoga ... a ako je koristiš neispravno, možeš se ili ugušiti ili odletjeti u zrak.

A osim toga, ovdje ima tako lijepih i dobrih žena. Eto, ove "moje" su sve prekrasne i praaavo dobre. Ko milijun dolara ;-)

Prema tome, nema nikakve jebene logike da me ne bude tu :-)

Evo mali laganih za jutro... "Lijepi jug":

Link
Link
Link
Link

Link
Link
Link
Link

Postoji jedno mjesto na otoku Lastovu. Po logici stvari, to bi trebala biti istočna strana otoka. Tamo postoji jedan mali kamp, može se doći sa šatorom i ulogoriti se.

Ono što je specifično za to mjesto jesu spektakularni izlasci sunca. Sunce doslovce izlazi iz mora.

Nisam nikad bio tamo. U stvari, nisam nikad ni bio u kampu, niti u šatoru. Za ovo mjesto rekla mi je jedna dobra frendica, koja je prilično kvalificirana za te stvari i uvijek mi preporuči neko posebno mjesto.

E tamo bih te želio odvesti. Zamisli pogled na pučinu, gdje se najprije počinje pojavljivati plavičasta boja zore, pa sve jače i jače, sve dok sunce onako malo po malo ne izroni iz mora. To mora da je negdje između 4 i 5 ujutro po ljetu....

Zamisli da sjedimo tamo i gledamo zajedno taj izlazak sunca. Nakon noći... koju prepuštam tebi da zamisliš kakva je bila. Noć je tvoja. ;-)

A jutro je moje. Baš takvo kakvim sam si ga zamislio. Sa suncem koje izlazi iz mora i s tobom pored mene.

Obećao sam...
Malo sam down, pa će izostati tekst.
Just the music...

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Jacques Romain Georges Brel (Schaerbeek, Belgija, 8. travnja 1929. - Bobigny, Francuska, 9. listopada 1978.), belgijski šansonijer i glumac.
Često se uspoređuje s Rimbaudom: ista zemljopisna pripadnost, isto naglo napuštanje umjetničke karijere u jeku slave, isti bijeg preko mora, ista prerana smrt. Brel nije samo pjevao šansone, već ih je živio cijelim bićem. Svakoj pjesmi prethodio je stvarni život, vlastito iskustvo, gorčine, traume i ljubavi, o čemu govori bez uvijanja i srama, dajući sebe publici kojoj pjeva kao svom posljednjem spasu. Bez laži i obmana, obrušava se na malograđanštinu, laž, pomanjkanje ljubavi, za kojom čezne cijelog života.
Brelova sjajna, burna i neumorna karijera traje od 1957. do 1967. kad naglo napušta scenu da bi se teško bolestan vratio u javnost tek 1977. kad, godinu dana prije smrti, snima posljednju ploču.

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link

Kad sam odlazio, tu negdje se motala jedna tajanstvena ljepotica. Dijelili smo vilu na brijegu, iako sam je slabo viđao jer sam obično dolazio zorom. Sad je nema, ali mislim da će se kad tad pojaviti i parkirati svog Maseratti-ja iza mog Bentleya, tako da ću ujutro morati izvlačiti Royce-a iz garaže da bih mogao na posao.

Ja i dalje ne vjerujem da nam je riječ dana da sakrije misao, ne znam kako vrijeme može biti vertikalno, niti kako se može popušiti blaženstvo. Ne znam niti da li se čitatelji vještičjih kronika nazivaju vještim kronerima, ili se tako nazivaju oni koji loču, a da im se ne kuži.

Znam međutim kako se na hrvatskome kaže fashionable bachelorette i da pored Zagreba ne teče rijeka u kojoj se može naučiti roniti. Isto tako znam da je Mary Poppins bila u pravu, jer kad čovjek ne zna što bi rekao, ona čudovišna riječ stvarno pomaže.

Nisam još siguran zašto u nekim situacijama Herzovi ventili ne rade dobro i kako to da potrošnja plina raste unatoč tome što vanjska temperatura isto tako raste. Nisam ni siguran da li je pesimist onaj tko izgleda k'o pes, ili onaj tko ima malog pesa.

Bilo kako bilo, jedna moja frendica bi na mom mjestu pitala ... kajima?

(Btw. jel netko vidio slipi ovih dana ???)

Give my love to everyone...

Link

Puno puta mi se zna dogoditi da se zagledam u tebe dok nešto radiš. I svaki put primijetim nešto novo. Tako nisam mogao ne primijetiti pramen kose koji ti stalno pada na oči dok čitaš, ili pišeš nešto. I onda ga onako laganim, usporenim pokretom desne ruke pokušaš vratiti natrag. Ali prije toga ga uvijek bar jednom promašiš i onda napraviš taj lagani pokret rukom, ili nekoliko njih, uopće ne dodirnuvši pramen. Uvijek si jako koncentrirana na to što radiš i ništa te ne može omesti. Jednom si tek iz petog pokušaja uspjela maknuti pramen.

Taj isti pramen pada ti na oči i kad si bijesna i kad onako živo gestikuliraš s obje ruke. I isto ga ne uspiješ vratiti natrag od prve. Ali sad ti pokreti nisu usporeni, nego onako munjeviti, uklope ti se u gestikulaciju. Koliko god žućna bila rasprava, kad to napraviš jedva uspijem zadržati smijeh. Jednom mi nije uspjelo, pa sam pukao od smijeha usred tvog vrlo ozbiljnog i strastvenog monologa, što te totalno izbacilo iz takta. Htio sam ti kasnije reći, ali nisam.

Takvih sitnica ima jako puno. Mislim da mi cijeli život neće biti dovoljan da ih sve pohvatam. Uvijek ćeš mi ostati zanimljiva, neotkrivena i zagonetna. Kao nitko drugi.

Link

Nervozno vrtiš cigaretu po rukama, a upravo si ugasila prošlu. Znaš da ne bi baš odmah trebala zapaliti sljedeću... ali treba ti. Pasala bi ti. Pomaže.

Teško ti je pričati, najradije ne bi. A opet, došla si ovamo upravo zato što ne možeš to više držati u sebi i treba ti istovar. Poseban oblik istovara, jer zadnja stvar koju želiš je svojim dokonim kvazi-frendicama dati temu za narednih pola godine.

Ali nisi puno pričala. Razumio sam te odmah. Znam što se dogodilo i znam kako ti je. Osjećaš se nesigurno, sve ovo ti je novo. Ništa nije kao što je bilo, i to te izluđuje. Imala si rutinu, procedure, predvidivost, sigurnost. A sad se sve promijenilo i jednostavno se ne možeš naviknuti na to.

Treba nastaviti dalje, a kako ? Što se uopće dogodilo? Kako je došlo do ovoga? Pa, nikad nije bilo baš sve bajno, bilo je kojekakvih problema, ali uvijek ste se smijali onoj glupoj staroj pjesmi „I beg your pardon, I never promised you a rose garden“. Ali odjednom je nestalo strastvenih mirenja, fenomenalnih trenutaka nakon riješenih razmirica. Nestalo je čak i samih razmirica. Ostali su samo hladni pogledi, slijeganje ramenima i na kraju njegov odlazak. I to kakav. Bez osvrtanja, kao da ničeg nije ni bilo.

Što sad? Tako rado bi vratila vrijeme unazad, toliko bi željela da je sve kao prije. A s druge strane, to isto ti je nezamislivo. Jer osjećaš se iznevjereno, odbačeno, izdano.

Palo ti je na pamet naći surogat, „another him“. I to odmah. Ali nisu tamo vani romantični loveri, koji jedva čekaju ući u doživotnu kombinaciju s tobom. Više ima onih drugih, koji te doduše isto razumiju i znaju u kakvoj si situaciji, ali imaju potpuno drugačije vizije zajedničke budućnosti. Uostalom, brzo si se u to uvjerila i to te dodatno obeshrabrilo. Ne rade se te stvari kao prije dvadeset godina.

Palo ti je na pamet da ćeš ostati sama. Još gore, ostariti sama. I takav razvoj situacije izgleda ti zastrašujuće.

Što reći? Prvo i osnovno: povratka nema. Drugo i ništa manje bitno: nema brzog, a ni jednostavnog rješenja. Ali što učiniti? Ništa. Ama baš ništa. Pusti neka stvari idu svojim tokom. Dan po dan. Tjedan, mjesec ili godina ne znače ništa, a bit će ti sve puno jasnije.

Koncentriraj se na trenutak. I to odmah, od ovog trenutka. Odmah. Zapali tu jebenu cigaretu ako ti paše. A stiže ti i jebeni Bailey's. A taman su nam i Dylana pustili „...the answer my friend, is blowing in the wind..."

Bit će to sve OK...

:))))

Link

Ti spavaš na kauču, a ja sjedim u fotelji pred onim smješnim stolićem za laptop (mislim da se zove "Dave"), kojeg sam kupio u Ikei i radim. U ranu zoru mi je koncentracija na vrhuncu. Znam da voliš da sam tu, da ovdje sjedim i radim blizu tebe, iako mi dođe da odem u kuhinju, da te ne bih probudio kad mi nešto ispadne, ili kad ustanem da se malo protegnem. Radiš od 7, ustaješ u 6, a kasno si legla.

Kažeš da voliš moje prigušeno svjetlo i zvukove koje proizvodim dok pišem i povlačim miša po stoliću. Kad se nakratko probudiš, to te smiri i odmah nastaviš dalje spavati. A i ja volim biti tu, nekako mi je ugodnije dok te slušam kako dišeš i dok te gledam kako spavaš. A i uvijek kad se okreneš, otkriješ se. A nije baš toplo po noći kad stane grijanje. Pa te onda pokrijem. I uvijek se nasmijem kad vidim da si opet zaspala u čarapama. S Tweety-jem ovaj put.

Noći su još uvijek duge. Ljeti u ovo vrijeme već odavno svane, a sad je još uvijek mrak. U pola šest pekar otvara vrata, pa izlazim po pecivo. Hladno je, pa se brzo vraćam nazad. Ti spavaš, a vrijeme je da ustaneš. Stavljam vodu za kavu i vadim pecivo na stol. To je tvoja budilica, kombinaciju tih dvaju mirisa nikad ne uspiješ prespavati. Dižeš se i sjedaš na krevet. Uvijek kad to napraviš, učini mi se da ne znaš gdje se u stvari nalaziš. No, brzo se razbudiš i dođeš k meni za stol.

Pričaš mi o svom snu. Zanimljivo je kako uvijek nešto sanjaš i uvijek se toga sjećaš u detalje. A i onda kad slučajno ne sanjaš, pričaš o tome kako za divno čudo noćas nisi ništa sanjala. Tako da su uvijek jutarnja tema tvoji snovi. Ne smeta mi to. Volim te slušati ujutro i uvijek pomislim kako su rijetki ljudi koje je ugodno slušati rano ujutro, netom nakon što su se probudili. Ili je to možda jednostavno zato jer si to ti. Ne znam, a uostalom nije mi ni važno.

Moraš krenuti. Zatvaram vrata za tobom i izlazim na balkon. Gledam te kako ideš prema tramvajskoj stanici. Okreneš se i mahneš. Nikad to ne zaboraviš, pa čak i kad je kiša. Ulaziš u tramvaj.

Ostajem još malo i gledam kako sunce istjeruje tamu i iz zadnjeg kuta neba. Grad se budi. Bit će prekrasan dan.

Link

Danas mi nije baš neki dan... loše vijesti mi dolaze serijski, baš je zajebato. Nemam baš inspiracije, eto malo antologije prije spavanja... i uz ovo se čist fino može zatvoriti bar ;-)


Link
Link
Link
Link

Krenuo Mujo posuditi biciklo od Hase da trkne do grada. Tako hodajući razmišlja on kako će pitati Hasu za biciklo, pa razmišlja:

"Ja ću njemu reći da ću samo trknuti do grada, a Haso će meni odgovoriti da ću se negdje napiti uz put, pa će mi ga netko ukrasti.Ja ću na to reći da neću, jer ne pijem ima mjesec dana. On će meni onda reći da ću ga izgubiti negdje, a ja ću njemu "ma neću bolan,imam lanac pa ću ga vezat"...

I tako on razmišljajući stigne do Hase i pozvoni na vrata. Haso otvori vrata, a Mujo i ne pitajući za biciklo kaže Hasi:
- "Znaš šta Haso! Jebo ja i tebe i tvoje biciklo"

-------------------------------------------------------------------------

Tak se ja spremam pozvat jednu damu van... a toliko mudrujem da ću je izgleda na kraju nazvat i reć :"Znaš kaj, stara ! Jebo ja i tebe i tvoju kavu!"

Link

1. humor ≠ vrijeđanje
2. samouvjerenost ≠ bahatost
3. imati ≠ posjedovati
4. brižnost ≠ posesivnost
5. povjerenje ≠ naivnost
6. popustljivost ≠ slabost
7. prihvaćanje ≠ shvaćanje
8. razumijevanje ≠ prihvaćanje
9. principijelnost ≠ neinteligencija
10. ljubomora ≠ zabrinutost
11. sposobnost ≠ beskrupuloznost

I što još? Gdje još znak jednakosti stoji neopravdano?

Link

Rea Garvey je Irac koji je karijeru napravio u Njemačkoj. Sa svojim bendom "Reamonn" do sada je snimio 6 albuma. Kod nas nije nešto popularan, iako njegove stvari često možemo čuti na radiju.
Laganica, za nedjelju navečer...

Link
Link
Link
Link

Nemam veliki frižider. Kad sam ga kupovao, razmišljao sam o količini hrane koju ću unutra držati, šta i koliko ću zamrzavati i tak to. Međutim, zaboravio sam jednu vrlo bitnu stvar, a to je cuga. Sad imam problem.

Naročito je izražen ljeti, kad je vruće. Ne stane mi piva u frižider ! Kupujem one bavarske plave "Helge" od 2 litre i one mi ne stanu niti u vrata (u stvari samo jedna mi tamo stane), a niti na policu. Ajd', stane kad ju polegnem ukoso, al mi onda niš drugo ne stane na tu policu. A imam samo dvije police. Jedna je uska i na nju ne stane lonac. Tu držim sir i ove sitne pizdarije za mezu. Druga je šira i tu držim lonac, naravno ako tu već nije Helga. Ako je, onda imam problem. Ili lonac ili Helga mora van. Naravno, uvijek najebe Helga. Jadna...

Po zimi je problem manji. Imam balkon. I tu ja onda lijepo načuturim sav svoj arsenal i naizgled je sve ok. Jes' vraga. Kad me krene (a to je prilično često), onda svako malo izlazim i ulazim. I onda se redovito prehladim ko konj.

Razmišljao sam da nabavim veći frižider, ali to bi podrazumijevalo razvaljivanje pol kuhinje, jer je ugradbeni.... Uglavnom ta pizdarija oko frižidera me poprilično nervira. Ne vidim racionalno rješenje.

Al' ko ga jebe. let's r'n'r !!!

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Ove vremenske kombinacije kiše, snijega, magle i loše biometeorologije... u kombinaciji s mojim ustručavanjem od konzumacije alkohola, uzrokuju pregrijavanje mojih mentalnih sklopova i to "overdrajvanje" uzrokuje kojekakva razmišljanja, kojima se eto bavim, dok mi se ne počne spavati.

Trenutno se bavim razmišljanjem o tome, koja bi mogla biti najljepša riječ na svijetu? Palo mi nekoliko njih na pamet, ali ajde rekoh, da ja pitam vas...

Koja je ?

Link
Link