Iskričarije

We have pulled stats for you about iskrica.com to help your research.

Based on Alexa.com findings, iskrica.com has a global traffic rank of 102,381. iskrica.com also reaches roughly 8,053 unique users each month and has 131 backlinks according to Alexa. The estimated monthly ad revenue is $ 349.49.

We estimate the website value of iskrica.com is currently at $ 8,387.70. Traffic and Revenue of iskrica.com is estimated to be decreasing within the last 3 months. The Site was launched at Saturday, 06 July 2002 and is 9 years and 11 months old. The domain iskrica.com is a .com domain with the name iskrica preceding it.

The Server of iskrica.com is powered by the nginx webserver software and the server is physically located in Croatia and uses the IP address (xxx.xx.xxx.xx). The average loading time of iskrica.com is 674 milliseconds - this is faster than 86% of all other websites. At the DMOZ open directory project we found at least 1 listing for iskrica.com at this time.

Itd. itd. itd.

Brzina kojoj se analizator divi, logična je posljedica činjenice da server radi sa manje od 1 % kapaciteta.
Osam tisuća korisnika mjesečno, a realna vrijednost domene - nešto preko osam tisuća dolara i pada.
Toliko o grandioznih 380 ili koliko već tisuća korisnika kao i o silnoj vrijednosti ovih stranica. Kad bi upotrijebljeni analizator prometa još i znao čitati hrvatski pa da vidi što tih osam tisuća korisnika ovdje radi, ne bi za Iskricu dao ni centa.

Usput, i brojka od osam tisuća korisnika je monstruozno napuhana obzirom da praćenje prometa bilježi svaku novu IP adresu kao novog korisnika. Na primjer, kad se sa 30 klonova logirate svaki dan sa po jednim - brojani ste tog mjeseca 30 puta. U prijevodu, na Iskrici je osjetno manje od tisuću ljudi. Pardon, "ljudi".

I sad, obzirom da se od svega što se pojavljuje na weblogovima, ljude s kojima vrijedi išta pričati dade nabrojati na prste, a da se sve ono što se ne pojavljuje na weblogovima u 99% slučajeva svodi na mutavo klikanje koje ne zna ni na poruku odgovoriti - zaključak je?

Za lovu bačenu na premium, bilo bi pametnije da ju se bacilo na par jointova. A vrijeme potrošeno ovdje, bilo bi pametnije potrošiti na češkanje guzice.


Na taj bih način bio u dodiru sa mnogo više inteligencije negoli ovdje.


P.S. - čak kad za to i ne bi bilo boljih razloga, već sama činjenica da zaključavanje komentara silno frustrira ovdašnje amebe, dovoljna je da budu zaključani.

Mi muškarci smo, za razliku od žena - praktična bića.





I to uvijek možemo i dokazati.

Dabogda Euro trajao cijelo ljeto...
... a ovih par pristojnih kafića i nadalje nemalo televizore.


Mir božji. :)

Kad nešto pročitaš, čuješ, doživiš ili proživiš, možeš to shvatiti na tri načina:
- onakvim kakvo bi htio da bude;
- onakvim kakvog se bojiš da jest;
- onakvim kakvo jest.

Problem je što nitko ne želi da bude kakvo jest. Zezne ti konstrukciju do balčaka. Il' mora bit roza ili mora bit' crno, jer oboje daje - odgovore. To što nemaju previše veze sa istinom, nebitno je. Kome uopće treba istina? Em kvari predrasude, em uništava dogme, em lomi stavove, em - boli.
Kad su stvari takve kakve jest, isto je kao i da nisu uopće. Ne daju nikakav odgovor ninašto.

Kad se god postavi neko pitanje, postavlja se znajući (točnije - u uvjerenju da se zna) barem pola odgovora. Kad to ne bi bilo tako, ne bi pitanja ni bilo. Ni na pamet ti ne bi palo da ga trebaš postaviti.
A tih pola odgovora - to uvjerenje u u znanje pola odgovora - uvijek se gura da nekamo i vodi. U potvrdu očekivanja, dobrog ili lošeg. Pa stoga ostatak odgovora jednostavno mora biti dobar ili loš. Mora biti nekakve boje. Ne može biti naprosto - bezbojno realan. To je neprihvatljivo.

Sve je ljepše kad ima boju.
Pa tako laž više ne zaudara kad ju se oboji bijelo (u stvari tek tada zaudara, no postoji nepisana konvencija kojom svi čepe noseve, pa ne osjete ništa). I očekivanja više nisu bizarna kad ih se umoči u rozo. Pa čak ni kad ih se umoči u crno, jer nekima baš godi kad na kraju mazohistički uživajući vele - točno sam znao!
Bitno je ofarbati sve oko sebe, ne bi li se time dao smisao besmislu.

Istina je poput pijanstva.
Osjetiš se super samo ako su i svi oko tebe u jednakom stanju. Ako nisu, osjetiš se - blesavo. Obzirom da se takvim činiš i drugima, nije ni čudo.
Pijanci ne vole trijezne ljude oko sebe, zato i nutkaju pićem koga god vide (makar i mutno). Naime, trijezni im ljudi potiču grižnju savjesti. Ne'š ti bit bolji od mene, loči i ti!
Isto je i sa lažljivcima.
Ma daj, pa to su samo male, sitne, sićušne laži, nu ih, vidi kako su bijele, no daj, pa ne možeš govoriti istinu naglas uvijek i svima, ne možeš činiti ono što se ja ne usuđujem!
(palo mi je na pamet i da vjenčani ljudi deseterostrukom snagom pokušavaju natjerati sve nevjenčano oko sebe u brakove, a ponosne majke tlače sve žene koje znaju uvijek jednim te istim pitanjem - a kad ćeš ti? Čudna koincidencija, bit će.)
Netko će reći - ček malo, nije to uopće isto, pijanci opijaju sebe, a lažljivci lažu druge. Krivo. Svaka laž počinje laganjem sebe. Kad napraviš neko sranje pa o njemu lažeš (ma samo mala, bijela laž...), ne lažeš ti njoj ili njemu - nego lažeš sebi da sranje nije sranje, nego je samo mali prdac. Sićušan. Ma ni čuo ga nitko nije.
Mo'š si mislit' kako nije.


Jedno moram priznati.
Čitati, slušati, doživljavati i proživljavati stvari onakvima kakve jesu, malo je... fali nešto. Poput hrane bez dodanih okusa, mirisa i boja. No ako se već toliko fanatično svi bore protiv dodataka tome što jedu, zašto se onda još fanatičnije trude svome životu dodavati umjetne okuse, mirise i boje, tražeći i nalazeći značenja kojih jednostavno - nema?

Stvari su takove kakve jesu.
Možete se opijati, lagati, farbati sve oko sebe, no sve će u svojoj srži i nadalje biti kakvo jest, osim vas samih.


I tko se u tom društvu osjeća blesavo - sretan je.

... kh-khm.

'beš ljude koji slušaju glazbu napola glasno.
Jebeš ljude koji išta rade napola.


Link


Kao i obično - navinuti do daske.

(izvor: emisija Galileo na TV)

Mužjak krokodila se udvara ženki nježnim trljanjem brade o njenu glavu. Kad ona uzvrati, parenje može početi.
Parenje traje samo 12-ak minuta, no mužjak krokodila se dnevno pari i sa više od dvadeset ženki.

20.

DVADESET!



Svinja muška, samo mu je to na pameti.


EDIT:

A pande su, pak, prelijene za spolne odnose.
Pa im na uzgojnim farmama puštaju - panda-pornjavu. Filmove u kojima se pare pande. Onda pande to gledaju pa se ipak tu i tamo malo i potroše.
Ako im se da.

Ako je sad nekome palo na pamet pozivati Iskričarke na panda-porno filmove, samo hoću da se zna - NISAM to htio reći.

I tako, Hrvatska je još jednom potvrdila svoj već dobro znani ugled u Evropi, svijetu, pa i šire.
Stavilo 'rvacke huligane - pardon, navijače - na Euru pod istragu zbog rasističkog ponašanja. Bacanje baklji, razbijanje i standardne ulične nerede su im oprostili ovaj put, valjda. Zasad.

U zemlji čiji se mentalni sklop zasniva na nogometu, žuji i seksu (tridesetak minuta gledanja televizijske propagande suočit će vas sa 28 minuta lopte, pive i guzica, te dvije minute kojih se nitko neće sjetiti već pola minute kasnije o čemu su uopće bile), a ugled se gradi time tko može više popit i razbit - doista, nikakvo čudo, naprotiv.




Idemo, vatreniiiiii!
Šta će ko nas jebat.

Istražni zahtjev su ionako sigurno digle neke pederčine, čifuti, crnčuge i srbi.

Spuštam se danas prema Korzu i mislim si - hvala ti bože na onom tko je tamo smjestio Nestea reklamnu kampanju. Kad si žedan ko graba, samo svratiš, popiješ koliko te volja, ideš dalje.
Dođem do fontane - a čajeka nigdje.
Even better! Sad je tamo reklamna kampanja Coca-cole. :)
E da, i supotpisao sam Coca-cola navijačku zastavu. Nemam pojma gdje će visit.

No da.
Korzo je definitivno najbolji dio Rijeke. Sve živi.
A na jednom uglu, očito već redovno zaposjednutom, aktivisti društva za zaštitu životinja pokušavali su naći dobre ruke koje bi mazile ova dva šarmera:



Jest, ruku se našlo itekako (bilo je teško uhvatiti trenutke za slikanje kad su se psići od ručica uopće i vidjeli), no samo kroz kavez - mame su ostajale tvrda srca. No bilo je samo pitanje vremena da se male vlasnice ručica dosjete da je sa starim uvijek puno lakše, pa nimalo ne sumnjam da su oba čupavca već sretno udomljena.

I onda neki naivac ide lupetat da su muškarci jači spol. Jest, ma da baš.


A vozaju nas kako hoće praktički prije negoli i prohodaju.

Vješam robu na terasi i prisjećam se.
Prvi red - donji veš. Što više sunca u gaćama! Pa tako jedne moje, jedne njene. Pa opet moje, pa opet njene. A u drugom redu, uz moju majicu njena.
Imao sam potrebu biti prepleten njome. Mentalno, fizički, ispod kože, pa čak i rubljem. Iako, iz čiste praktičnosti, jedna je polica u ormaru bila samo za nju, jednako kao i polovica ormarića u kupaonici.
Da, naravno da je krala moje britvice. I naravno da sam to volio (i to je bio jedini razlog zašto sam joj kupovao sve ostalo, samo britvice ne). I naravno da me palilo obrijati se britvicom koju je dan ranije ona koristila.
Jebeš vas ako to ne razumijete.

I tako, vješam sad robu, hvatam sunce u gaće - moje, moje, moje pa opet moje. I majice isto tako, u drugom redu.
I mislim si...
... bih li opet?
Svaki put kad mi je u životu nešto bilo gadno puklo, nakon popriličnog razdoblja krpanja sebe, praktički sam jurio opet u isto. I tako opet, i opet i opet.
Sve do sunca u gaćama naizmjence.
A nakon što je i to sunce zašlo, gaće se posušile i bjehu uredno ispeglane i vraćene vlasnici, zajedno sa svim drugim stvarima koje su se pomalo nizom godina nakupljale u ormaru, kupaonskom ormariću, ormariću za cipele i pitaj boga gdje sve ne... te nakon krpanja samog sebe - ne znam više, stvarno.
Ljudi bi trebali započinjati zajednički život na rok od 2 tjedna. Ako se u ta dva tjedna (ili već i ranije) ne popnu jedan drugome na jetra - onda mogu pričat o nastavku. A ako se popnu, no hard feelings, rekli smo si dva tjedna, aj' bok. Nije da nismo probali, pa sad znamo.
Pošteno za oboje.

Nije da ti ne padne na pamet, dok te lupa fibra preko 39 a doma nemaš ni a od andola, bilo bi lijepo da ti sad netko napravi čaj. Ili, kad se strmopizdiš iz kade preko pola kupaonice usput pošteno istežući leđa, da te pita jesi li živ. Onak', da imaš kome pjevat "nije mi ništa, nije mi ništa!" dok ti sve zvijezde oblijeću oko glave sofisticirano te informirajući da bar tri dana nećeš moć' čupati hrastove iz korijena.
Padne ti na pamet, da.
Samo...
... kad me god iz bilo kog razloga počnu opsjedati takve misli, samo se sjetim bivše zakonite i namah mi bude dosta. Da sam se htio prodati za kuhanje čaja, nisam se morao onda ni razvodit'. Ako ni zbog čega drugog, ona je barem uspjela upamtiti koji čaj da kuha (pogađanje iz trećeg pokušaja nakon 20-ak godina braka sam otkrio da je poprilično dobro žensko poznavanje svog bračnog partnera).

Nah.
Nije čaj toga vrijedan.
A jesu li svake druge gaće toga vrijedne? I majica?
Ne toga u značenju "20 godina u kojima netko ne uspije zapamtiti ni koji čaj piješ", nego u značenju "ajmo probat na dva tjedna, pa što bude".
Ok, istina je, pomalo počinjem shvaćati onu teoriju o tome da čovjek, što je duže sam, to više počinje pomalo biti... divlji. I neparan. Iako ja to ne bih vezao uz samoću kao takvu, nego više uz razočarenja parnošću. No kako god, moguće je, možda - da mi se više baš i ne gledaju stvari koje su mi nekad značile sve. Dvije četkice u kupaonici, ispremiješane gaće na suncu...
I možda bi trebalo probati - tako, na dva tjedna, čisto da vidim koliko jesam ili nisam podivljao. Jedini je problem u tome što, žena koja bi mi se toliko svidjela da sam njome voljan to pokušati, definitivno ne može bit toliko blentava da se dade - isprobavati. Kad bi bila, ne bi mi se mogla ni svidjeti.
Je, znam, po pitanju kriterija sam poprilično... mda.

Whatever.
Hvala ti bože što je kiša stala i mogu opet normalno hvatat sunce u gaće.


U stvari sam samo to htio reć'.

Ti bokca.
Ne dođeš ovamo par dana i zatekneš čitav buljuk novih klonova.
Uz pokojeg već poznatog klona, čija je zaliha prozaca očito u kritičnoj fazi.

Bit će da su ljekarne u štrajku.

... back, bigger than life and twice that ugly.
Nakon par vrlo hot, wet and sweaty dana.


Nije se mene tako lako riješit'.

Ne znam da li se za prestanak pušenja odlučila sama, iz nekog samo njoj znanog razloga....





... ili je na to utjecala nečija sugestija...




... ali kako god bilo -
Go, Styxi, go!


A mi ćemo te probat trpit. :))

na kutije od cigareta bi trebalo napisat:
pušit je loše jer je odvikavanje štetno.

Autor: styx | 13.06.2012. u 13:53 |




Ovo ide rame uz rame s Konfucijem. :)

Gledam lijevo onu top shop guzu i masažer pored nje i mislim si - netko se gadno zeznuo u designu (ne guze, nego masažera).
Da su onaj štapić napravili puno dulji i deblji, prodavalo bi se ko blesavo.


Multipraktik.