Iskričarije

U nemilosrdnoj bitci protiv mrava, proglašavam da mi je kuhinja hrabro obranjena.
Slanje u vječna lovišta obezglavljenog i razbježalog mrskog neprijatelja je u tijeku.


Makar si mislim, možda je bolje poslat ih nekamo drugdje.

...



... upijajući mekopjen šapat valova kroz sunčani ptičji pjev, unesen, ponesen, zanesen.

Vidiš ti to.
Dok se naokolo po svijetu odvijaju borbe pijetlova, jedino se na Iskrici bore - kokoši.


Primam oklade.

Lik koji je izmislio grudnjake, sad se svako malo veselo vrti u grobu i cereka kolikim je ljudskim generacijama polomio prste.

Vi stvarno mislite da je to izmišljneo u neku zdravsteno-medicinsku svrhu? Ono kao, da si žene kičmu ne polome hvatajući ravnotežu? Ma daaaaaaj... da je tome tako, nosile bi oko vrata trokutaste marame i fino zagrabile u to sve što se zagrabit treba. Nit' muke, nit' nauke.
Pa koja je onda svrha?
Čista zloba.
Izmisliš zvizdariju koju nitko normalan ne bi stavio ninašto što se otkopčava ili raskopčava, pa je k tome smjestiš na jedino mjesto na tijelu kojeg se - neda normalno dohvatiti.
A onda s prednje strane nakalemiš košarice tek kao izgovor da bi time opravdao tu neraskopčivu zlobu.

Mislim, dajte me, najte me!
634 kukice u 53 reda - ok, ok, pretjerujem, al' vidio sam doslovno 18, u tri reda - s time da su te kukice taman dovoljno meke da se zgnječe već nakon prvog zakapčanja, da ne bi slučajno mogao ikad više s njima napravit ono čemu, kao, služe.
Da je netko htio da se prokleta stvar dade normalno skidati (pa i oblačiti, da bi se potom skinula - o čemu ću u sljedećoj digresiji), stavio bi na nju - čičak traku. I to sprijeda. A ne mekokukičasto sranje koje ćeš riješit jedino prozaičnim deranjem te proklete krpe s nje.
Što je ujedno i razlog zašto industrija donjeg rublja uporno nastoji čitavu zvizdariju napraviti još kompliciranijom. Ide im u račun da se grudnjaci drapaju što više i češće.

Digresija (najavljena) - znam dosta žena koje NE nose grudnjak I stavljaju ga isključivo i jedino kad se spremaju na oznojavajući date.
Objašnjenje?
Uobičajena ženska zloba, simple as that. Plus, testiranje koliko dugo joj partner može zadržati svoju erekciju, dok se istovremeno pjeni ko traubisoda pokušavajući konačno više skinut to sranje s nje.
Dakako, poslije će prijateljicama reć kako je lik zakazao i njoj zbilja nije jasno zašto - a obukla je sooooo sexy grudnjačić!

Nazad na temu.

Zamislite se malo.
Kad ste zadnji put u nekom... khm... edukativnom filmu vidjeli kako joj on skida grudnjak?
Nikad.
Izvući će je iz majice, istrest će je i iz zapanjujuće uskih traperica, zubima će skinut gaće s nje - ali grudnjak?
Do pola filma je još na njoj, a onda najednom - cut - i u sljedećoj sceni ga više nema.
U onom izrezanom dijelu, dežurni su majstori rasvjete i tona, plus snimatelj i producent, zajedničkim snagama trgali proklete kukice s nje, dok je glavni glumac jeo viagru ko kokice, ne bi li se oporavio za nastavak.

Definitivno ne kontam po kojem se to kriteriju tzv "sexy rublje" zove - sexy. Ne'š ti seksualnosti u krpi koje se možeš riješiti samo škarama za živicu!
A bogme i sve te push-up/pull-down spike, pa još u kombinaciji sa megasisnom fiksacijom - sorry, ali koja je svrha navlačiti na sebe pažnju likova koji nikad nisu preboljeli činjenicu da nisu dovoljno sisali kad su bili bebači?
Daj mu dudu pa nek uživa, jeftinije je. Mo'š mu i pelene mijenjat', ionako je većina mentalno u toj dobi.

Ne, ozbiljno.
Kad vidim žensko koje grudnjakom pokušava postići da joj bradavice s neba očitavaju meteorološku prognozu, sve što vidim jest - laž. I uz to vidim i da me smatra budalom koja nije u stanju primijetiti tu laž.
A što će bit kad se skineš, honey, hm? Da ti objesimo sa stropa dvije male ljuljačkice pa da imaš kamo smjestiti primadone, ne bi li izgledale jednako pušapnuto?
Jezuškristušimarija.

Nekad sam na čvenk nosio sa sobom ružu. Za nju, naravno.
Godinama kasnije, naučio sam da ružu i smijem zaboravit, al' da nikako ne smijem zaboravit - rezervni grudnjak. I opet za nju, naravno.
Pa da si mirno i bez grižnje savjesti skratim muke, poderem kukice da lete po sobi ko špriheri, te potom na miru... jel'. Nastavim gdje sam stao.


A što je najbolje, žene se na to čak - i pale. ;)

Oduvijek sam se grozio kad stvari ostanu napola.

Kad nešto počnem, moram to i završit. Iako obično negdje pred kraj toga što moram završit, već zbilja jedva čekam da to bude gotovo i da se mogu bacit na nešto drugo.
Ne pričam o seksu, perverznjaci jedni.

No da, volim vidjeti stvari dovršene. Volim vidjeti rezultat svog uloženog truda i vremena. Pa i kad mi se počne onako, nedat, i opet se primim toga da sam sebi skinem grižnju savjesti s vrata.

Jedini je zajeb kad nešto naprosto ne možeš dovršiti, ma koliko se trudio.
Kao recimo san.
Tako lijepo sanjaš i sve super i naj-haj, i onda pukne napola ko tekomova vaj'rles veza.
I sad ti daj brzo zaspi nazad i sanjaj gdje si stao! Ma ne ide!


... a taman samo joj se bio izborio sa onom prokletom kopčom grudnjaka.

...




... dvoredni zlatnorez, ne-zlatno svilen, ne-dodirom taknut, meko netaknut.

O'šla slika van iz profila.
Povlačim se iz cirkusa (ionako sam popušio kremšnite, mamu mu...) romantičnih vikenda, moj-tvoj tipovanja, hmmmkanja i inog. Ovaj indijanac je i dosad, no pogotovo će odsad piti isključivo i jedino friendly kave u kojima je uvijek nalazio gušt i nalazit će ga i dalje.

Kao što pričasmo pod onim statističkim - nije bitno jel' te kliknulo njih 8 ili 888.


Bitan je samo jedan jedini klik. ;)



Edit: a taj se ne računa u friendly kave, khkhm. :)

...



... opleteno rastočen prstima, nečujni šum prepletenih crnih valova premećućih jedan preko drugog.

Blog je prvenstveno tekstualna forma izražavanja.

Osobno, kad pišem ozbiljno (što se trudim ovdje ne raditi, jer Iskricu ne smatram iole pogodnim mjestom na kojem bi čovjek pisao nešto ozbiljno), volim čitatelje koji čitaju svim osjetilima, a ne samo očima. No takvi su rijetki.
A zašto volim takve? Zato što možeš stvoriti nešto zaista vrijedno, no bit će doživljeno u punoj snazi jedino i isključivo uz vlastitu bogatu maštu čitatelja i njihovu širinu shvaćanja i sposobnost uživljavanja.
I drugi će prepoznati nešto - svatko na svoj način nešto drugo - no neće se moći uistinu uživjeti. A ponekad zaista želiš sliku koju crtaš, pokazati svima. I žališ što je svi ne vide.
No pustimo moje ukuse i želje.

Činjenica je, imati blog može svatko. Pisati blog - ali baš pisati - ne može.
Nismo svi kreativni na jednak način. Znam - pa i ovdje - sjajne ljude koji svoju kreativnost i komunikativnost ne kanaliziraju riječima. I to što ja nekog zezam za sličica/linkić blog, samo je dobronamjerno podbadanje (jest, Gameplay, na tebe mislim :) ). A samo je dobronamjerno podbadanje zato što itekako znam tko iza kojeg linkića i/ili sličice stoji. I bude mi žao kad se neku Megiličinu sličicu ili Gameplayev linkić krene vagati sa pisanjem nekog lajavca dugih rečenica poput mene. :)
Ako ćemo iskreno, Iskrica je mjesto na kojem blogovi ne služe ničemu drugom doli - pozivu na chat. Rijetke iznimke su samo to, iznimke. A to što se ja odbijam uklapati u iskričarske standarde, nije posljedica nekog inata, nego predugog pisanja bloga na pravom blog servisu (bez spominjanja kojem, jer ne želim taj blog povezivati sa Iskricom ni na koji način, iako ga već dugo ne pišem). I s tog sam ozbiljnog bloga sa sobom povukao i svoj ukus prema tuđim blogovima - jednostavno me oduševljavaju ljudi koji doista znaju pisati.

Da se mene pita za najbolji blog, u tu kategoriju ne bi ušao nijedan od ovih koji pokupe po 50, 100, pa i više komentara.
Chat je chat, a blog je blog.
Da se mene pita koga je zaista lijepo čitati, ja ne bih nimalo mario da li je autor bloga kojem se divim meni simpatičan, ili kod mene ponašanjem neurotičnog muflona pokušava zametnuti svađu.
Ponašanje je ponašanje, a blog je blog.
Mene do suza nasmiju Lanena, Marta, Ergo, Pike, te mnogi drugi (isprika svima koje nisam pojedinačno naveo) - no objektivno, to nisu blogovi. To su chat prozori. Iako je Lanenin vrlo specifičan, obzirom da ona priča sama sa sobom, dok publika čuči u podrumu. :))

Što je za mene blog?
Ono što pišu svima draga Rujankica i ne-baš-svima draga Vega :) - dva vrlo različita, ali nevjerovatno vrijedna bloga. Rujankica će do dna pete pogoditi prvenstveno emotivce. Vega će do koštane srži zamisliti prvenstveno ljude koji vole čuti rečeno naglas ono što se sami ne usude reći. No i jednu i drugu će vrlo rado čitati svatko tko u životu nalazi vrijednosti veće od žuje u ruci ili Helena Frankenstein žbuke na faci.
Ima li još takvih blogova? Ima. Uzeo sam ova dva kao primjer, jer ni na jednog od njih ne mogu pisati komentar (ok, ne računam naknadno uključivanje u zafrkanciju, kad sve ode offtopic prema hrani i/ili seksu :) ). A zašto ne mogu? Jer me Rujankičini tekstovi ostave bez riječi, a sa Vegom se ne želim svađati. :) No to što se ne želim svađati, ne znači i da neću uživati u njenom pisanju.

Čemu čitav ovaj tekst?
Pokušavam pokazati da biste trebali razlučiti neslaganje s osobom od neslaganja sa njenim izražavanjem. "Ja nju ne volim i ne čitam je" - velika pogreška. "Ja se s njim ne slažem pa ga ni ne čitam" - velika pogreška.
Ako GClooney snimi lijepu fotografiju, to će ostati lijepa fotografija, sviđao se vama GC kao čovjek ili ne.
Ako vam baš u tom trenu legne stvar na koju je Gameplay stavio link, ta će vam glazba podići raspoloženje, bez obzira pisao GP elokventne eseje ili ne.
Ja volim blogove, ali volim i ljude. Ne moraju nužno biti na istim adresama. Neki jesu, neki nisu.

Pokušajte čitati blogove bez obzira tko ih pisao.
Pokušajte konačno prestati mjeriti kvalitetu bilo bloga, bilo osobe, po količini chata koju ta osoba navuče pod svoj "Dobroojuuutroooo!" zapis. Kad tu vidim ultra-djetinjasta brojanja tko ima koliko komentara, ne znam bih li se smijao ili plakao.

Kad vas netko ritne u guzicu, ispadne li naknadno da vam je taj udarac baš ispao koristan - pokušajte reći hvala ti.
A ako nije ispao koristan, nema veze.
Taj koji se riće, možda baš dobro piše.


Iako je samo obično magare. :)

budna, svaka roba ima kupca. Ako starček koji hoda sa štapom kupi stan na 5. katu u zgradi bez lifta i još ga masno plati, onda su sve šanse na tvojoj strani :)))))
Autor: pognioci | 21.05.2012. u 15:12 |


MRŠ!
Autor: budnasanjam | 21.05.2012. u 15:14



No comments. :))))))))))))))))))

Djevojčica postaje žena kad kaže "hello kiti".

Autor: sveznalica | 21.05.2012. u 10:58




Ne mogu se prestat cerekat na ovo. :))

Kita.
Kita!
A k tome i pada. Kita, ne. Dakle, kita pada.


A kad popijem jot jednu kavu, prettat tu i tepat.

...



... plavosiva simfonija dubokih tonova, upletena u melodiju krivulja.

Statistika:

12,5 % žena kaže da im se hmmmmm sviđam.
25 % žena kaže da su mi šanse kod njih pola-pola.
25 % žena kaže da djelujem vragolasto.
12,5 % žena se već zamišlja samnom.
12,5 % žena bi provelo samnom romantičan vikend (ideš!)...
... a jednoj sam baš njezin tip. ;)

I sad će netko reć - ok, i gdje tu sad katastrofa?
Pa u kremšnitama! Izgubio sam okladu! A stvarno sam računao na barem jedan, ako ne i dva fuj-bljak glasa.

Iako si mislim...
... ta kojoj sam baš njezin tip - paaa, a valjda zna radit kakve kolače, ne?


Bolje bi joj bilo da zna... >:-)