Iskričarije

Obično ljudi knjige čitaju, a tariguzom guzicu brišu.
No uvijek se nađe onih koji ne vide razliku između papira i papira.
Ali...




... svakome se dade pomoći.




Nema komentara, primite se nečeg korisnog.

Vinslet vs Meija, mršaveći zvjezdani datum 0000.1.

Ljepote iskrene komunikacije među.... mačkama. :)

Sjećam se dodjele ovoga.
Pun Trg francuske revolucije, pola tih ljudi nisam u životu vidio. Bit će da su bili na specijalnim zadacima širom Kanade, Švedske, Minkena i Frankefurta na gmajni.
Jebiga, teške su se bitke tamo bile, šta jes', jes'.

A mislim, trebalo je ljude doista posebno nagraditi za ta junačka djela. Pa je zato Mudrinić danas multimilijunaš i drmator pod svim vlastima (da samo on!), a bedasti lajbeki koji su drapali maskirne hlače po vukojebinama Lijepe naše su - na burzi.
To ako su imali sreće. Ako nisu, onda su po grobljima.
Mani dio jer ih je pričepilo u ratu.
Veći si je dio sam nabio bombu u usta kad su nakon rata vidjeli za koji su se, u stvari, kurac borili.
Vječna slava i hvala Tuđmanu i ostaloj hadezeovskoj bagri, dabogda ih pržilo u paklu nemilice.


Nego da.
Sinoć se baš fino sviralo u Kastvu, blues festival je još u tijeku. Malo bluesa, malo rocka, prašiona samo tako.


Jedna od onih noći kad mi stvarno usfale bubnjevi opet.

Obzirom da sunčana voda čini sva moguća čuda, naravno da moje sunčane gaće čine još veća.
Čim obučem gaće pune sunca, vršnjak mi naraste na 32,25 cm, spolno općim 74 puta dnevno, te svaki put plivačima mogu ispuniti veliku bocu cole. Onu od dvije i pol litre, prigodno poklonsku.

Samo moram jako pazit da nema trave ispod gaća, naravno. Samo beton, pravi feng shui.



Ma mrtav sam ozbiljan, no.... :)))))))

Ovo je jedan od boljih bisera koje sam čuo, još tamo od doba kad su neki vjerovali da je gledanje u mjesec štetno za bubrege. Ili jetru. Ili debelo crijevo, tko bi se više sjetio svih tih gluposti.

Prva glupost:
"Plastika je otrovna".
Netočno. Problem sa plastikom je upravo taj što nije razgradiva. A ono što nije razgradivo, ne otapa se u vodi da ga jebeš. Usput rečeno, 70% pitkih tekućina u svijetu pije se iz plastičnih boca, pa nikome ništa.

Druga glupost:
"Sunce ostavlja energiju u vodi"
Aha. I ispod boce odmah ostavi i 100 eura.

Nijedno od vrsta zračenja koje isijava sunce, nije ni na koji način vezivo uz vodu. Onaj kome to uspije izazvati, dobit će Nobelovu nagradu za nemoguće. Čini se da ovdje neki nisu uspjeli stići ni do sedmog osnovne gdje bi iz kemije naučili ponešto o molekuli vode ilitiga H2O.
jedino što iz H2O možeš eventualno dobiti jest tzv. "teška voda" koja se koristi u atomici - no za to su potrebne i vrste i količine energije koju sigurno nećete dobit na terasi ma sve i da vam ta boca stoji tamo 10.000 godina. A kad bi i dobili, ubilo bi vas.

Dakle, što će genijalci dobiti držanjem staklene boce vode na suncu (usput, ovo da ne smije trava bit ispod - ako vam to nije pokazalo da vas netko zajebava, onda ste zbilja biseri)?
Dobit će mlaku vodu.
Koju će popit i dobit proljev.


Zasluženo.


(njušim ultra-biserno dokazivanje da nemam pojma o sunčanoj vodi i jednostavno je neodoljivo ostaviti komentare otvorene samo zbog količine gluposti koja će biti provaljena) :))))

Ma nema, ali nema šanse da se ičemu rugam a da mi se to ne vrati u glavu. :)

Vječito se rugam štiklašicama zbog žuljeva (katkad i doslovno krvavih) koje trpe - "zbog ljepote".
Ne znam gdje je ljepota u popikavanju po cesti i hodanju kao da te netko upravo opalio u jaja (a nema jaja, pa fakat zbilja izgleda čak više glupo negoli smiješno) - no žene jednostavno nisu u stanju sebe pojmiti onako kako doista izgledaju (još u životu nisam čuo da se ijedna nije žalila da ima preveliku guzicu, sve i da joj je rit anoreksična kosturnica), s time se čovjek pomiri. I naprosto ih zajebava za neudobne (eufemizam) cipele preplaćene peterostruko samo zato što se zovu Manolo ili Pablo ili neko ino gayish ime.

E da.
I onda mi moja vlastita, fina, udobna mokasina odere petu do krvi.


Ako boga uopće i ima, zlobniji je od mene deseterostruko.

Zadnji put ste grintali da se ne vidi. E pa, sad se vidi.





Winsotto od hobotnice na apački način.

A propos već rečenog da skrivenost na Internetu - ne postoji, za probu sam posvetio desetak minuta pretrazi jedne blogerice, nebitno koje.
Poznati podaci: radno mjesto i vlastito ime (bez prezimena) - oboje je sama navela javno, na blogu.
7 minuta kasnije, imao sam njenu fotografiju, prezime, broj mobitela i adresu stanovanja. Bez ikakvog hakiranja, čisti Google i precizno pretraživanje (zdrava logika je dovoljna da odbaciš pogrešne smerove).

Dovoljno?

A vi si oči kopate tko je kome davao čije podatke. Podaci su svuda i vrlo su lako dostupni, kad znaš kako do njih.


Naravno, ako si poremećen pa te sve to - zabavlja.

"Provalili su mi u mail". "Ukrali su mi password". "Ishakirali su mi profil".

Besmislice.

Hajd'mo redom - mali vodič za virtualno naivne.

Prvo i prvo - ne postoji nevidljivost na Internetu. Ako netko zaista želi i zna kako, doći će vam doma već par sati nakon što je krenuo čačkati.
Samo - a tko ste uopće vi da biste ikoga tko zna kako (a takvih nije baš mnogo) motivirali da vam dođe doma? Halooo? Imate li vi uopće približnu ideju koliko stotina tisuća ljudi je prikopčano na net sad, ovog trenutka, samo u Hrvatskoj? I koliko stotina milijuna na čitavoj planeti?
I sad si pompozna Barica misli da baš nju netko pretražuje i želi joj krasti mailove i lozinke. Je. Stvarno silne koristi od toga.
Toliko o paranoji.

Drugo i drugo - nitko vam ne može ukrasti ništa ako mu sami niste dali priliku.

1. Logirali ste se na neku stranicu (Iskricu, kao primjer) na bilo čijem tuđem računalu.
Kolačići pamte sve. A kolačiće (cookies) naravno da niste obrisali jer nemate pojma ni gdje su.

2. Dozvolili ste nekome da sjedne za vaše računalo.
Ajmo opet - kolačići pamte sve. Ako znaš gdje su i kako ih pregledati. O tome da većina ljudi drži uključeno automatsko logiranje da i ne pričam - dovoljno im je sjesti za računalo, otvoriti stranicu i već si unutra, logiran kao vlasnik računa. I eto veselja i čitanja svega.

3. Osoba koju poznajete šalje vam standardni spam, viceve, sličice i linkiće, u prilogu maila. I naravno, vi to idete otvarati jer zabogamiloga, pa došlo je od Štefice, ne bi ona meni virus...
A ne pada vam na pamet da je blesava Štefica to dobila od pitaj boga koga i da u svim tim prilozima već postoji ugrađen programčić koji se lijepo instalira svakom primatelju, te potom čini zabavne stvari. A zabavne stvari mogu biti od sisanja svih - SVIH - nickova i lozinki koje imate spremljene na računalu, pa sve do pamćenja svake pritisnute tipke - doslovno. I onda sve to lijepo šalje nekamo svaki put čim provirite nosom na Internet. Bez maila, bez prosječnom korisniku vidljivog traga.
Kad se sljedeći put zapitate otkud nekom američkom viagra spameru vaša e-mail adresa - eto, otud.

U prijevodu - ako želim saznati Baričinu lozinku za Iskricu, naprosto ću poslati kakav blentavi, milijun puta viđeni internetski vic - bilo kome tko si je dobar s Baricom. Ili bilo kome tko si je dobar s nekim tko si je dobar s Baricom. Naivnost i dosada na poslu, odradit će ostatak. A kad to konačno sjedne Barici, ugrađeni password-sniffer će mi lijepo poslati kroz ogromne sigurnosne rupetine (tipične za apsolutno sve verzije windowsa) dovoljno materijala da Barici radim što god hoću.

4. Lutate raznim internetskim stranicama koje obožavaju otvarati dodatne tzv. pop-up (skočne) prozore.
Čestitam. Upravo ste nekom lakrdijašu ostavili sve e-mail adrese upisane na svom računalu, reklame za viagru stižu za već par minuta.
Naime, nijedna iole ozbiljna i provjerena stranice se ne služi skočnim prozorima, oni su skoro pa definicija stranica za prevaru. Što ne znači da su one bez skočnih - sigurne. No, ako nešto liči na cirkus, zvuči kao cirkus i zove se cirkus, onda je to zaista i cirkus, a ne misa u katedrali.
Iako te stranice za svoj cilj imaju skidanje e-mail adresa koje pronađu na računalima posjetitelja (znak @ jednostavno ne možeš promašiti i nevjerovatno je lako napisati pretraživače koji se temelje na tome), jednako tako mogu (a neke to i čine) instalirati na vaše računalo iste one gore već spomenute vesele programčiće. Znao sam kod ljudi nalaziti izvršne (.exe) datoteke koje su se doslovno zvale - Dontdeleteme.exe. E to ja već zovem dobrim smislom za humor i ismijavanje ljudske gluposti.

5. Najčešća lozinka koju razne Barice koriste je - Barica1. Ne'š ti ingenioznosti za pogodit tako nešto, ulogirati se u ime vlasnika računa i tamo radit što te god volja.
Druga najčešća lozinka su brojevi redom. Ako lozinka mora biti dugačka 6 znakova, standardna površna Barica će upisati 123456.

Toliko o krađama za koje uopće niste nimalo krivi.


Kako se ponašati na Internetu?

1. Bedake kojima je ludo zabavno prosljeđivati vam sve što netko pošalje njima - blokirajte. Ni pomislit otvarati mailove od njih.

2. Na sve stranice na kojima imate otvorene račune, ulazite tipkajući lozinku svaki put. NE koristite automatsko logiranje.

3. Nikad, ali NIKAD se nikamo ne logirajte sa ičijeg tuđeg računala.

4. Nikad, ali NIKAD nikome ne dopuštajte da koristi vaše računalo, a da ne gledate što radi.

5. Smislite poštenu lozinku koja NEMA veze ni sa vašim datumom rođenja, ni sa imenom vašeg psa. Omiljeno cvijeće vaše majke - to već može. Iako je najpametnije koristiti, ako već koristite riječ, neku samo vama osobno razumljivu asocijaciju na nešto.

6. Za lutanje pornjavom - pardon, edukativnim internetskim sadržajem - ne koristite računalo koje nema barem jedan kvalitetni (i redovito obnavljani) antivirusni zaštitni program. Time nećete spriječiti da vam te stranice posišu sve mail adrese iz vašeg imenika, ali moj bože, od reklama za viagru još nitko nije imao neku štetu.
Osim ako nije zbilja išao to i kupovat, naravno, pa ili dobio ništa, ili dobio - gora verzija - kineske benzenske tablete koje te spreme u grob samo tako.

7. i najbitnije: Nikad, ali NIKAD se ne zavaravajte skrivenošću monitorom. Većina ljudi koja ovdje silno hrabro sere sve u šesnaest, u fizičkom životu sramežljivo gleda u pod. U biti je šteta da ih netko zaista ne posjećuje i lupa zaslužene šamare - bila bi zgodna pouka svima ostalima. I nemojte misliti da je to nemoguće, stvar je samo u tome da onaj tko zna kako, ima pametnijeg posla nego nekoj budali dolazit doma.
Digresija - svojedobno je netko provalio da onaj tko izmisli mogućnost da ti vlastiti monitor opali pljusku, obogatio bi se neviđeno jer bi internetski ovisnici počeli kupovati monitore jedni drugima. I to hrpimice.

Dakako, psihotičari kojima net i služi samo tome da nekažnjeno bljuju svoje frustracije, tu uputu sigurno neće poslušati. Čini vam se da ih je puno, ovdje, ili bilo gdje na netu? Pa, to su isti oni ljudi oko vas - gledate ih svaki dan, samo što u fizičkom svijetu - šute. Prave se fini, smješkaju, tako su dobre dušice da im sve tratinčice rastu iz guzica (nije da to neki ne pokušavaju i ovdje, no tu je lako navući ih da prije ili kasnije zapalucaju račvastim jezikom).
Zastrašujuća spoznaja, jel'da?
Pa, to je samo prava slika ljudskog roda takav kakav jest.

I da - omen est nomen.
Vaše pravo ime su vam birali roditelji, no vlastitim izborom svoga virtualnog nicka, o sebi ste rekli jako mnogo.
A još ste više rekli apsolutnom površnošću koja stoji iza davanja nickova naokolo - "ja sam obična prijetvorna pizda koja je došla kenjat do besvijesti i boli me kurac za moj nick i profil, sve je lažno, pa ga onda i mogu dat kome hoću".
Hvala na informaciji, nije da je novost, no fino potvrđuje već uočeno.






Sapienti sat.

Razgovaraju dvije Iskričarke. Pardon, prijateljice.



- ja sam toliko lijepa da ne mogu podnijet sve te ružne muškarce!
- lako je tebi. Ja sam pak toliko tolerantna da totalno popizdim na svu tu netoleranciju.



Khm. :)

Tema dejtanja sa posebnim osvrtom na pravi trenutak kad treba počet pipat koljena, definitivno nije dovoljno obrađena.
Kad?
Kad?

Ono martino, kad ti ponudi žvaku, nekak' mi ipak ne zvuči uvjerljivo.
Ok, njoj pali. Ponudi žena žvaku i već joj koljena plava od stiskanja.

Ergo bi pak radije stisk'o daljinski. Na trbuhu. Jeb'ga, to mi ne pomaže.

Babu da stisneš za koljena, pljunula bi ti u naočale. A ja ne nosim naočale, dakle ni to mi ne pomaže.
(iako moram priznat da ima zanimljiv refleksivni sklop - njoj kod doktora mogu isprobavat reflekse jedino ak' drže kišobran)

Lani se lik odlogirao prije nego je uopće i došao u domet koljena, dakle ni od nje nikakve koristi. K'o i obično.

Mirelina počne pričat o porezima. Jeb'ga, to je više znak da joj stisneš vrat nego koljena.


'Ajmo, iskreno molim. 'Oću naučit'!

jer bi mi prvi poriv bio opaliti ti šamar.
dva.
ili nekoliko njih.
a to mi malo bed.

Autor: zlatkica_ | 30.07.2012. u 18:43 |




Pa si ti misli.

Elem dakle, traži se treća osoba za pref. Iz Rijeke ili bliže okolice, dakako.
Spol, godine, visina, težina, boja očiju i dimenzije spolovila i erogenih zona nebitne.
Kao ni igračko iskustvo - ako ima funkcionalan mozak i natjecateljski duh, sve će lako naučiti.


Ne zajebavam se.

... i malo je više od samo teksta.


Link


Obzirom da nije bio stvaran da bi bio objavljen igdje, pa sam izvorni oblik morao konvertirati, morat ćete uključiti opciju full screen (ikonica u donjem desnom uglu filma) jer, zbog korištenja Youtube-a da bi se to uopće pokazalo ovdje, morao sam gadno skresati tehničku kvalitetu pa je tekst slabije čitljiv. Žao mi je. A i zvučna pozadina s kraja filma čujna je samo pri jačoj glasnoći, dakle...


To bi bilo to.