-vrbica-

Opraštanje je uvijek osobni događaj. A to znaći da opraštamo samo osobama, koje su nas povrijedile. Ne trebam opraštati ljudima koji mi nisu učinili ništa nažao. Zapravo im nemam pravo opraštati. To pravo imaju samo njihove žrtve.
Razmišljam o opraštanju, samo kad me netko nepravedno povrijedi, jer to je lijek..... kad nam bolno naudi osoba u koju smo imali povjerenja.
Ponekad nas ljudi povrijede, ne zato što nam žele nauditi, nego samo zato što se ne mogu svladati.
Katkad me povrijede ljudi kojima sam se našla na putu, tj. koji zbog žuči svojih osobnih bitaka ne vide tko je pred njima.
Ponekad me povrijede ljudi, iako su mislili dobro. Dobra se nakana izjalovi, možda zbog uplitanja drugih, možda i vlastitom nesposobnošću. Kako god bilo, povrijedili su me, kaneći mi pomoći.
Ponekad sam povrijeđena, jer su pogriješili drugi. Oni su možda "stručnjaci za pomoć" i vjerojatno žele pomoći, ali često zabrljaju.
A znam, da će nas povrijediti oni koji se ponašaju drugačije nego što od njih očekujemo.
Kad se prema osobi kojoj pripadamo, odnosimo kao prema strancu, to je za mene nevjera.
A izdaje nas prijatelj, ljubavnik, supružnik, koji dopušta da nam drugi naude. Da li to sve onda prelazi u mržnju? Kako kod koga, jer mržnja je zvijer koja reži u duši. Mržnja je naš prirodni odgovor na svaku duboku i nepravednu bol. To je uzmak pred svakim, tko nas je nepravedno ranio. Ali ništa se dobro neće izleći iz mržnje prema nekoj osobi. A sigurno će najviše povrijediti onoga koji mrzi.
Mislim, u stvari sam uvjerena, da je ljutnja znak da smo živi i zdravi. Mržnja je znak da smo bolesni i da nam je potrebno liječenje.
Svatko od nas prvo mora razumijeti čime nas je netko povrijedio..? Možda samo obećanjem, da će biti uz vas (nebitno da li je to prijatelj, dijete, ljubavnik itd..) kad to zatreba, da će biti tu onako kako to dolikuje vašem zajedničkom odnosu...
Ako ste oprostili i želite tu osobu vratiti u svoj život, morate biti dovoljno realni, pa se upitati: što se zbivalo, sa svakim od nas, između razdora i praštanja.
Recimo...razveli su se burno, a ona ga je nakon toga mrzila, jer je ostala bez zaštite, dok je on našao novu ljubav. No to je bilo prije nekoliko godina i ona mu je u međuvremenu oprostila i ponovno je u njemu mogla prepoznati slabu osobu. Stoga ga je pozvala da joj se vrati. A on joj je oprostio. I vratio se. Je li to opraštanje? ili ljubav? ona istinska, koja može preživjeti sve i svašta.
Kod mene, oproštaj, nije zaborav. Jer kad opraštamo, ne zaboravljamo bolni čin. Ne pamtim baš svaku sitnu povredu niti sve "modrice" koje sam usput zadobila, pustim ih da zacijele same i zaboravljam. No te sitne male "modrice", s vremenom mogu prerasti u jednu veliku, koju više ne mogu izbrisati.Previše je tamna i naglašena.
A kad se to dogodi...i svejedno nastavljam..druga strana mora znati...da opraštanje nije popuštanje.

(moram naglasiti da ne govorim o ljubavnom odnosi, nego opčenito o odnosu među ljudima...prijateljima, poznanicima, djeci, suradnicima....)

Link

Tko pogodi, ne mora baš odmah reći..:))

Daj mi Bože snage, da se nosim s onim što ne mogu promijeniti
i da promijenim sve što mogu i želim.

Link

Znaš li zašto imaš dva uha?
Kad čuješ hrpu laži, da ti na jedno uđe, a na drugo izađe..

VIDIM, DA VAM PROLJEĆE, BAŠ I NIJE SMIRILO STRASTI.
ZABORAVLJATE, PROBUDITI DIJETE U SEBI I MISLITI POZITIVO..!

da vidim jel ide bez točkica

ajmo sad navalite...:))

Prvi porno-film u Zagrebu, snimljen je ranih pedesetih godina. Glavna muška uloga povjerena je gospodinu Antonu iliti Tomeku, kak su ga gotovo svi poznavali. Po čijem kriterijijima je dobio ulogu, to nitko nije utvrdio. Ali zato je kraj sebe imao komade. Bile su to dvije lijepe mlade glumice, koja je svaka na svoj naćin zračila i palila maštu. Bile su to Božena Kraljeva i Leposava Kangrga. Režiser je bio gospon Miletić.
Puce su željele investirati u budućnost pa su pristale snimiti film, a možda ih je fascinirao taj žarn. Tko bi ga znao...
Kako god bilo, obje curke su postigle zavidnu glumačku karijeru, ali je zato Boženi, bilo zabranjeno pojaviti se u javnosti puna tri mjeseca.
Ova druga mladica...pazi sad....je nekako uspjela zapaliti književnika Miroslava Krležu, te su njih dvoje sklopili brak.
Kakvi su bili dogovori i klauzule u predbračnom ugovoru, to nitko ne zna, ali stoji činjenica da je uspjela ostvariti niz rola na kazališnim daskama.
Tek kasnije Leposava Kangrga, zaboravlja svoj "umjetnički doprinos " hrvatskom filmu.
Isto tako zaboravlja svoje izvorno ime i prezime, te postaje BELA KRLEŽA....

Hmmm. zar to nije interesantna činjenica, za koju, mislim, rijetko tko zna......:))
Ali sve je to dio starog nam Zagreba...
A koja je ovo ulica u Zagrebu, na mojoj slici...možda znaju stari zagrepčanci,ili
ju netko prepozna...:)))