-vrbica-

Ne čuvam mjesto u srcu za nekoga,
tko se ne trudi da tamo ostane...

Gotovo ga je molila, da legne pored nje. Željela je da se izgubi u pogledima i mirisima i bila je gotovo u stanju euforije, ne samo zato, što je nakon mnogo godina žudnje konačno odlučila potpuno se predati nekome, nego joj se mozak počeo ponašati kao da joj je petnaest godina.
Osjetila je neusporediv užitak, dok su njezine grudne bradavice bile između njegovih usana. Krv je počela naglo pulsirati. Nastala je nesloga tijela i uma, koji joj je govorio da to ne smije učiniti. Pa to je prevara. Ali, brzo su joj nestale te misli.
Tijelo joj je pokazivalo glad, inpulzivnu napaljenost. Nije mogla natrag. Sviđao joj se način na koji je gledao u njezine oči, dok je rukama dodirivao njezinu kožu.
Misli su joj nekontrolirano prolazile. Zašto joj je odgoj, seksualnost zatvorio u Pandorinu kutiju? Zašto su ju učili, da ženska žudnja mora biti potisnuta?
Zato što se muškarci, boje otvoriti tu kutiju. Jer ako ju ne kontroliraju, izlažu se opasnosti da postanu rogonje. Boje se onoga što je unutra.
Osjetila je užitak, kad je konačno legao na nju. Njegova ramena, prekrila su joj tijelo. Željela mu je vidjeti oči. Bila je dirnuta nježnošću njegova pogleda i mučena činjenicom da je njezina pohota za njim, sve više rasla.
Kako je samo njezin brak, bio sexualno oskudan. Nikada u njemu nije osjetila da je muževa glad za njom neobuzdana. A ona je tražila samo duboku ljubav i apsolutnu prisutnost.
Da, učinila je to, sa potpunim strancem. I dogodilo joj se otkrivenje. Iznenada su njezini napeti mišići i otkucaji srca, poslali potvrdu njezine seksualnosti, njezine sposobnosti da se uzbudi. A s njim joj je tako završila noć. I još jedna. Dala je da prođu, pobrinula se da prođu. I onda, da opet dođe noć, poslije njih.....jer čeznula je za njim svaku noć.
Našla je njegove oči ispod svega, čekala da digne kapke i tada je našla mjesto za svoje tijelo..tik kraj njegovog...

Link

Link

Link

I NARAVNO OD MENE (SLIKA JE BISKINA)..:)))

a bojeee, milina..:))
I da, svatko ima lijepe oči, vele da je sve
u očima promatrača.
Link

SAD JE VUKI NA REDU, DA POKAŽE SVOJ TULIPAN...:)))

Bilo bi prazno, da smo smireni i sasvim opušteni.
Kad bi mi rekao da ćeš mi skinuti zvijezdu s neba,
ne bih izabrala niti jednu.
Dovoljno mi je promatrati tebe.
Jer samo ti imaš moć, držati me budnom,
a da mogu sanjati.
Link

Ne dijeli nas ništa, osim ekrana kompjutera za kojim sjedimo. A mi umjesto mostova, gradimo još veče zidove, kako bi nas još više razdvojili. Ostaju samo priče i zapisi kojih se sjećamo, ili ne. Svaki čovjek jest slijep, ako ga ne vodi zdrav razum. Jer nagon se teško može obuzdati, a ima dosta onih koji teže tome da povrijede nekoga, kako bi istaknuli svoj ego.
Nizale su se ovdje cigle inata i ponosa, jer tu sigurno ima ljudi koji razumiju nečiji sklad besmislenih riječi. Ali svi smo ipak rođeni sa ogromnom potrebom za ljubavlju i užasnom potrebom da je dajemo. U međuvremenu, negdje se izgubila ta potreba , da dajemo. Jer, sami biramo kuda krećemo i gdje će nas to dovesti. Sami biramo da li ćemo hodati kao i drugi ili ćemo biti jedinstveni. I svi mi možemo biti dobri i zli. Neki više, neki manje...ali možemo. Druga strana sama odlučuje da li će nas prihvatiti ili se sklanjati od nas. Trik je baš u tome, što činimo drugačije stvari od drugih.
Neki opet kažu da, što je čovjek jači, time je i usamljeniji. Jer kad si svjestan sebe i svojih motiva, sve više ćeš sam sebi odobravati i tražiti isto od drugih.
A ja bih rekla, poštuj svakog čovjeka, ako zbog ničega drugog, zato što je nosio teret SVOG života.
Jer, svaka dobrota u riječima stvara povjerenje. Zato nije svejedno što pišemo.
Vidim, da se neki ovdje uspješno penju, ali neka dobro paze, kad dođu do vrha i počnu silaziti, jer jadan je onaj koji nekoga mora poniziti, kako bi uzdigao sebe.
Vidim i to, da ima i onih koji nikom više ništa ne vjeruju, koje ništa ne može dotaći, jer su povjerovali ljudima koji to nisu zaslužili.
Pružanje ruke nekome i kad je potpuno prazna je čovječnost, jer nikad ne znaš, da li će i tvoja nekad biti prazna.
I budimo zahvalni budalama na ovoj stranici, jer da ih nema, mi ostali mogli bi napraviti iste greške.
Proljeće je jako važno. U stvari odlučno, za čitavu godinu. Jer, iza nesretnog proljeća, ljeto je besplodno, jesen bijedna, a zima strašna...
Zato ja obožavam proljeće...


Link