Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

I srce i sunce
Je veliko i daleko.
Tvoje toplo tijelo
I moja hladna ruka
Stapaju se
U
Nježan zagrljaj.
I srce i sunce
Je veliko i daleko.
Treba tamo stići.
I zavit ću
Svoje tijelo
Maglom i mjesečevom
Prašinom.
I ne ćeš me
Stići, ti
Što juriš
Na
Bijelim
Zvijezdama,
Ne ćeš me stići…

I tiho prolazi ovaj dan…

Tiho
Kao sjena…

Dotičem prijatelja…
Vidim ga gdje sjedi
Za tipkovnicom
I šuti,
U ekran gleda.
U me gleda, premda me
Ne vidi.

I tiho prolazi ovaj dan,
Tiho…
Po papiru
Mišem šetam
Istiskujem riječi
Bobice slatke
Za mog frenda.

O, mora da osjećaš se ko
Sitan lopov, tat,
Dok kradomice
Ispisuješ
Taj svoj nik...
U kojem ti si
Tako uspješan i sjajan lik...


I kažeš, ti vremena
Nemaš,
Jer na put se spremaš,
I obveze su brojne, kongresi,
Zavrzlame...


O, kako li je divno, slatko
Obmanu tu kriti,
I za trenutak samo
Junak ili heroj,
Makar i u laži,
Biti.


A malo dalje,
Tvoja žena fini ručak sprema,
I dijete plače,
No to nije tvoja domena,
Ti više frazi sklon si
Ti junače bez lika i lica
S obvezama, novcem, ženom i
Djetetom
U krilu,
Mrtvac duhovni,
Klaun interneta


O, mora da osjećaš se ko
Sitan lopov, tat,
Dok kriomice
Ispisuješ
Taj svoj nik...
I osjećaš se moćno, jako
Jer ti si tako sjajan lik...

Ružan je ovaj dan
I mi ljudi što
Od njega
Napravismo.

Troglavo čudovište!

Ružan je ovaj dan
A i ljudi što ne znaju
Se rugat svojoj
Tuzi..

Ružan je ovaj dan.
I mi ljudi što
Od njega
Napravismo.

Kakva šteta!

Tugom svojom
Prekrit ću lice.

Moje
Blijede prste
Nitko neće vidjeti.

Ni majka.
Ni ptice.

Tugom svojom
Prekrit ću lice.
I strogo ću paziti
Da ne vide suze.

Ni majka.
Ni ptice.

A dragi?
Moje suze briše
I kaže…
Ta rosa je to
Poslije kiše….

Šutim.
I šutnjom pokrivam se.
Dok nestajem za obronkom.
Hladna je i pusta ta šuma.
Živog bića tu nema.
Da te ugrije.
Od napasti sakrije.
Šutim
I šutnjom pokrivam se

na kraju priče

na kraju svake priče

prekraja se
rezimira
tko je dao manje
a tko više

na kraju priče

priče više nema
tu se šutke tuče
potezi pomiču se
gadni
i više nismo
ni ljubazni
ni mazni

na kraju priče

ljubavi smo
zakopali sjeme
nikad više
sebi rekli
savjest svoju
tugom smirili
i nitko
na kraju neće
pitati koliko
puta smo praštali
a koliko puta se mirili.

Sportaš s nježnim rukama

Bez srca
Bez razuma
Nježno srce
Tople ruke
Oči smijalice
Koža tanka svilena
Puteljci…
Sportaš s nježnim rukama

Studen
Mokre kapi
I zima što
uvlači u rukav
Svoje prste
-------------------
Što je točno
Osjećaj?
A puta be minus ce?
Sinusoida?
Ne!
Jebeni prasak u glavi…..
-----------------------------

Kako obojiti tugu?
Crnom ili plavom?
-------------------------------
Križ na zidu
Spominje me
Da zaboravih molitvu.
Nažalost.
----------------------------------
Na stolu olovka,
Poderan papir,
Izgubljeni snovi….
------------------------------
Što je sunce?
Sjajna užarena lopta…
Umiruće jutro…
Novi dan…
Ili…Ma, reci, ti, putniče…
----------------------

Samoća je
Snažna i gnusna rugoba
Od koje bježimo mi
Pa i ona sama…
--------------------------
Uskoro će Božić
Sve će biti crveno
Bit će mi rođendan

I bit ću tužna.