Mogu li prosuti riječi po stolu? Mislim da mogu.....

Gluha i turobna noć
Samo blijedi odsjaj
Nekog lika
Nada mojom glavom
Visi i
Čeka
Kuda ću poć....


O, gluha i turobna noći,
Prizivam strasno
Tvoju moć i zvijezde,
Ne plačite ratnici bez
Moći
Vaše su ruke još
Velike i vrijedne...


O, gluha i turobna noći,
Svoju utjehu donesi,
Baci iskru
Da nad nama
Krijesi...


O, gluha i turobna noći.,
Tvoju tajnu znaju
Samo
Ratnici bez moći,
O, gluha, o turobna noći....

Vedar, i s nebom pomiješan,
Smiješan, bio je
Taj
Tvoj osmijeh.
Pomalo podrugljiv…

Onda bi nadigao obrvu,
Glumački, vješto..

Voljela sam taj
Tvoj osmijeh,
Veseo i podrugljiv,
Zatravljen,
Glasan.

Osmijeh.

O, samoćo,
Divna, krasna,
Moja prijateljice!

Obujmi me,
Uhvati tišinom,
Da nestanem,
Da samo
Tračak svjetla
Ostanem,
Što titra
I miruje.

O, tišino,
Tiha i ukleta,
K tebi hitam,
Moja prijateljice..

I nema toga
Što mi nisi
Mogao reći
Hladnim i
Bezizražajnim
Jezikom.
Šutke.
Slovom.
I nema toga
Što nisi
Rekao
Šutnjom.
I ja sam
Šutnjom
Odgovorila….

I nije ovo neka pjesma
Al pisana je za tebe i tebi..
I nije ovo neka pjesma
Al u njoj postoji želja
Da ti se dopadnem..
Da ti kažem, da…
Sviđaš mi se jako…
Imaš predivne oči,
Predivan osmijeh, o
Da, sviđaš mi se jako,
I ah, da!
Zaboravila sam ti reći,
Ovo je pjesma za tebe.

O, ne plač djevojčice mala
Što vitorogi jelen
Sapleo ti ruke,
On sa tobom nije snivo
Već gledo je
Samo šutke.

Nije snivo,
Već je pjevo
Neke šumske pjesme svoje
Usput te ranjivo
Misleć
Košuta samo to je.

Ljubeć svoju sjenu
On živio tebe nije,
Već neku drugu ženu

O, ne plač djevojčice mala,
Biti još će
Igre, graje, smijeha
Al od jelena vitorogog
Niti retka, niti retka...

Iz prkosa
ću ostati
to što
jesam.
Ne ću te
pogledati,
poderat ću
pismo,
zalupit ću
vratima,
odlutati u
zvjezdanu
noć...
Iz prkosa
ću ostati
to što
jesam.

Sunce iznad Trpnja

Usred prašnjavog Zagreba
Žuti kolut
U sutonu topi se
Nad morem.
Topla kugla.
Posljednji kupači.
Slanim prstima
Djeca
Dodiruju
Kamenčiće
Prave
Plave kolutove.
Sunce
Topi se
Umilno
Tiho
Neumitno
U zagrebački asfalt
Nestaje
Plavom fantazijom
Omata se
Oko prsta
Slika sunca
Što zamata mi pogled
I obuzimlje
Žudnjom
U plavoj
Stodevetki
Za Utrine.

Čežnja čežnjom nedohvaćena.

O, sunce trpanjsko!

Oholo i tašto!
Zlatom svojim zlatnim
ništavno si, lažno,
Jer ljubit ne znaš
Ti si samo jadno
Svjetlo iluzije,
Ja, Dragana sam,
Sunce, Svjetlo i
Pakao
I Dragi moj je!
O, sunce trpanjsko!

Sunce iznad Trpnja

Sunce trpanjsko.
Izvilo se,
Pa se smije,
Rugalicom dovikuje:
"O, beno jedna,
sitna kukavice!
Ti to Dragog čekaš?!
Je li?!
Ja, Sunce sam,
Zlatno, silovito!
I skršit ću te
Prije povečerja
Jer ja sam
Sunce trpanjsko!

Sunce iznad Trpnja.

.....................................

Sunce iznad Trpnja

Usred prašnjavog Zagreba.
Žuti kolut.
Slika nedodirljivog savršenstva
U sutonu gasi se
Proročanska slika.
Topi se nad morem.
Topla kugla.
Posljednji kupači
Stoje i griju se.
Izvijaju
Morat će kući
Jer mrak će.
Sunce iznad Trpnja.
Čežnja čežnjom nedohvaćena.

Pjesme
Više ne ću
Pisati
Slagat
Ću red
Salame
Red kruha
Zanimat
Će me
Samo
Tvoje
Materijalno
Stanje,
Razboritost
Uma i duha,
Emocije
Su nebitne,
To je
Propast,
Tlapnja,
Bit ću
Krivo
Shvaćena
Pjesme
Više
Neću
Pisati.

i....

Svatko od
Nas traži
Dugu pod
Kojom će sjati
Ako ti
Ta duga
Nisi,
Nemoj zlato tugovati...

i....

Strast
Ti
Ne znaš
Što je
Tek bludnost
Golotinja
I kič
Strast je
Dodir,
Drhtaj
I, ah,
Onaj
Klik
NaIskri...

I što sam mogla reći?
Da te više ne volim?
Zanemari moje riječi
Jer tako i onako
Ćeš ih
Zaboravit…
I što sam mogla reći?
Da tako i onako
Nisi
Za mene?
I što ću ti ja?
Kad znaš me samo ranit
Ljubit ne znaš
Ne možeš
Zaboravi …
U snovima
Poljubi me
Jer ja ti se više ne ću vratit…

Plavo jutro

U to plavo jutro
Otišao si
nisi se okrenuo,
Niti mahnuo rukom

krajičkom oka
Nisi zaustavio pogled
I nisi vidio suze
Kako te prate
U to plavo jutro.


Plava pjesma

U ovoj pjesmi
Utopit ću more
Nebu dodati tišinu
Iz plavog šešira
Izvadit ću zeca
Čarolijom pohvatati
Snove
Što se tiho smiješe
Ljuljuškaju to more
Plavo
To more duboko

Eto...hm....to bi bilo sve....

Raspršit ću se
Zajedno s tobom
U tisuću ništa
U nekoj staroj naherenoj
Kolibi…
Ti, s potrebom neobuzdanom
Ja .. s toplim smješkom
Tiho
Na vršcima prstiju
Nestajem u hodnicima
Dok lutam tvojim mislima
A ti..
Onako zamišljen i zagledan u sebe,
Gutaš taj krajolik
Misli tvoje množe se oko mene
Potreba, želja il strast
Nameće se kao jedina misao
Dok promatraš taj krajolik
A misli se tvoje roje oko mene
Nemirni leptiri pred kišu
Putuju mislima meni
Stari nahereni šešir
Skriva tvoju slabost
Psovka na ustima
Prostakluk
Koji volimo kad smo sretni
I željni jedno drugoga
Putujem….

Napisat ću vam
Jednu pjesmu,

Odmah!

Da odvratite
Pogled
Od riječi,
Nijemih,
Gluhih,
Glupih,
Razasutih,
Pa opet
Okrenutih
Nama,
Riječi,
Prostačkih,
Dragih,
Što nas
Za nos vuku
A mi se tome
I smijemo…
I plačemo…
Kako kad
I kako gdje
Kad nas
Uštipne
Za obraz
Ta
Nepoštena
I
Neoprezna

Riječ