SVAŠTARIJE

....nije autobiografija ,a mogla bi biti
ma neda mi se nekim redom,ali ipak ću krenuti od početka....
....rođena sam u jednom slavonskom selu blizu vinkovaca
roditelji iz dalmatinske zagore došli ''vlakom bez voznog reda''.....zaustavili se u vinkovcima
i ostali...
....za šokce su uvijek bili ''došle'' (u zagrebu vele ''dotepenci'')....
polarizaciju sam osjetila i ja ,već u osnovnoj školi...
''je....ti ne mo'š s nama....ti si dalmatinka''-znali bi mi reći klinci igrajući se ''šokačkih divana''
....ma kakva dalmatinka...dalmaciju sam prvi put vidjela u osmom razredu kad smo išli na ekskurziju u šibenik...

gimnazijski dani u vinkovcima su prohujali začas..
to mi je bio najljepši period života....
zatim faks u osijeku....ajde i to nije bilo loše

u zagreb sam stigla malte ne kao moji roditelji iz dalmacije,samo što je moj vlak polazio u 9,05 iz vk
....''ošla da guzica vidi puta.....brzo će ona nazad''-rekla moja baba materi,kad je ova kukala...
''ajme di će mi dite u bili svit...nit kog zna,nit pozna''

e da... ''dite'' je imalo 23 godine...s diplomom ekonomiste u džepu....
i evo mene zagrebe....
...odmah na kolodvoru sam izgubila početni entuzijazam.....krenula tramvajem u krivom smjeru
(jer moja susjeda koja je bila u zg već neko vrijeme nije me došla dočekati)

.....godine koje slijede neću opisivati
bilo je tu svega i svačega....
već 25 godina živim u zagrebu,dakle više od pola života,a nikako se ne mogu oteti dojmu da ne pripadam tu...
.....ili je to s godinama nostalgija za rodnim krajem

ubi me ova strka....vječita jurnjava....
kad nemaš šećera, ne zvoniš susjedi sa šalicom u ruci....aj posudi
moraš se presvuć,pa u dućan
kad krečiš stan.....nema rodbine u pomoć
kad ručaš nema...''faljen isus komšinice.....aj sjedi,pa ručaj s nama''
ispred zgrade nema ''druma'' s klupom,a boga mi ni komaraca da te pikaju

sve to ima u mojoj slavoniji
....a ni šokci nisu što su nekad bili (ono malo što ih ostalo)

Poruka je poslana u ponedjeljak, 30.07.2012. u 18:41
Pošiljatelj: xxxx ONLINE!
Muškarac, 44, Istarska županija, Hrvatska. Član od 17.03.2011.
zjh

a vama ustaškim unucima ne smeta rastava braka?
samo pederi

čuo sam da bog ni rastavu ne voli

jado jado
<< Natrag | Ispiši poruku | Obriši poruku | Dosadašnja prepiska

Prijavi poruku administratoru »

Link

...prije par dana stojim na tramvajskoj stanici na kolodvoru i čekam četvorku...
priđe mi jedna ciganka i kaže ''daj cigaru''
''ne pušim''...velim ja njoj....nije mi se dalo kopat po torbi,a i tramvaj je dolazio

...danas poslije posla svratim s društvom na kavu
sjednemo na terasu u kafić na savskom mostu...
naravno uz kavu s guštom zapalim cigaretu
kad odjednom iza sebe začujem glas
''p.... ti materina,a rekla si da ne pušiš...

''moja'' ciganka s kolodvora...
ma kako li me je samo zapamtila pitam se?

...grozno....i još gore od grozno
malo sam u mislima radila rezime svog boravka na iskrici
evo za koji dan će biti godišnjica mog logiranja ovdje
što mi je to donijelo?
...u početku mi je sve bilo zabavno,interesantno....od silnih poruka na pvt-u.pa do
pisanja i komentiranja blogova.....
s vremenom je to postala navika,a unazad nekog vremena....noćna mora

...zašto virtuala tako utječe na mene?
zašto ljudske sudbine osoba s virtuale utiču tako na mene?
....saznala sam mnoge stvari ,pretežno loše,koje uopće nisam htjela saznati
od bolesti nekih meni dragih ljudi,od bračnih ,ljubavnih i financijskih brodoloma pojedinaca
pa do smrti osobe koja je bila tako živa..i preživa....

....vjerovatno ću sad čuti savjete tipa
''takav je život...nemoj da te to previše dira''
znam...ali iskrica i blog su mi trebali biti bijeg od svakodnevice,problema stvarnog života
a pretvorilo se sve u emotivno proživljavanje tuđih sudbina...

jedino što sam uspjela spoznati je to....da sam osjetljivija nego što sam mislila

Doviđenja druže moj

Dovidjenja, dragi, dovidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak, zar ne?

Dovidjenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al' ni zivjeti bas nije najnovije

Dio iz knjige "100 najvećih rupa" poznatog dječjeg pisca Ivana Kušana:

“U Vronskoga je, posve nalik na njegovo onisko ali zbijeno tijelo, i ud bio kratak ali širok i silno čvrst. Ma koliko da je vlažna Anina školjka bila spremna da ga primi, on ju je, krčeći sebi put, svejedno grubo širio, pripremajući strašan udarac batom, koji je bio tvrđi od najbolje hrastovine. (...) Opruge na divanu ječale su poput jelova granja na kavkaskom sjeveru...”

I da ponovim pitanje s početka: "Kuda ide ovaj svijet?" I da dam odmah i odgovor. Ide k vragu, bez imalo sumnje. Zapravo, on je već u rukama đavla. Što da učinimo? Ništa. Pričekajmo da drugi nešto učine. Ili još bolje, pričekajmo da nas vrag sve skupa odnese, ili u najboljem slučaju da od nas digne ruke.

...moram priznati da ih imam
u svezi homoseksualnosti,velike razlike u godinama među partnerima,pa
čak i u svezi političke opredjeljenosti....
...ak sam ''konzerva''...neka
to sam ipak ja

....kaže on meni
to si mogao zadržati za sebe ,a ne slati mi poruku...morala sam odgovoriti
...je...veli,a kako bi ti to onda znala?

e baš svašta....

...da mi je stvarno dosadilo visiti na iskrici?
..ali....ovo je baš jedna vrsta opijata....
u jutro ustanem na posao,prvo do laptopa i uključivanje,pa iskrica....
pregledam poruke (ako ih ima),pa svratim na blog,prekontroliram vipovce...
dođem s posla,kavica-iskrica,
stavim kuhati ručak-iskrica
čišćenje,pranje,spremanje,peglanje.....između u pauzi cigareta-iskrica
o večeri da i ne pričam
....još malo pa će i moja godina dana logiranja,a ja, gdje sam tu sam....ni makac....

xxx na slici djeluje

vragolasto

spaljeno

dosadno

šta mu ga dođe to spaljeno?
to mi djeluje gore nego.....dosadno