HA HA


(mrvica je došla doma)

said the clown! jer, vi hrvati kao i obično niste ZA već ste PROTIV! umjesto da afirmativno npr stavljate i pišete i o svojim ljubimcima, vi eto tek ponukani kokinim zapisom i njezinim viđenjem nekih stvari i pojava, našli se prozvanim? i nikad svijet nije crno bijeli...svi mi imamo svoje razloge zašto nešto činimo ili ne činimo? npr većina ljudi dok je još u fertilnoj i stvaralačkoj dobi, radije ima djecu i brine o djeci nego li o kućnim ljubimcima. nažalost, neki nemaju i ne mogu imati djecu pa krenu u pogrešni tretman životinja kao da su im djeca? posve je normalno i po meni u redu da si svatko uređuje život. dapače, radije bih da se mladi bave djecom nego li da imaju (nažalost, većina je djecu zamijenila kućnim ljubimcima što govori o toome kako smo kao društvo loše i zapušteni) kućne ljubimce umjesto djece. i sama sam u jednoj fazi svog života (prije 8 godina) otišla u dumovec i udomila jednu curu staru 2 mjeseca (fotka u priloug). ostala sam solo, brakovi su bili iza mene, djeca diplomirala i otišla u svoj život i bilo mi logično i normalno da o nekom stvoru brinem? jer mi je to u priroddi...volim davati! a pri tome činiti i dobro djelo...udomiti (nakon ljudi) došlo vrijeme i red na životinje. i uopće me nije briga tko ima ili nema životinju..i što tko misli o tome! osobito sam protiv ovih pomodnih čistokrvnih i biznisa koji je nastao na ljudskoj otuđenosti i zapadnjačkom way of life. ja sam dovoljno izgrađena ličnost da snosim posljedice svojih odluka. da li je ta moja odluka baš najbolja, nije. no čovjek ne čini sve iz računice i samo sebi na korist (moglo bi se postaviti i pitanje za čiji "gušt" imamo i djecu?) jer, imam opet obvezu i ograničena sam u životu. no moje jastvo bolje živi u nekom zajedništvu nego li samo za sebe. to ne mora biti niti vrlina niti mana. istina, drugačija sam otkad imam tu životinju (više se krećem i nisam sama sebi svrhom). pse nikad nisam baš voljela, možda zato što sam imala dugo godina mačku (18 g)? potom se čovjek mijenja. ali ne tako da se ljubim sa životinjom, da mi pašu dlake, da ištem grobno mjesto ili da joj kupujem razne kaputiće. ali da sam svoju udomljenu curu sterilizirala jer nemam uvjete za mlade, da ju vodim u šumu i prirodu svaki dan (sava) što iziskuje vremena i odricanje...da mi je važna toliko da ju ponekad pretpotavim svojoj unučici (jer ona ima roditelja a pesa ima samo mene)...i mogla bih tako još pisati ali čemu to? jel itko od vas ima potrebu opravavati se zato što voli životinju? ja ne! jel se koko mora opravdavati jer ne voli to što rade pesi (i meni je muka jer svaki dan hodam po travi i nailazim na mine i kosti i to bih najradije čovjeku stavila u tanjur koji je bacio)..ne mora! pa čemu onda ovakva hajka već danima...ZA i PROTIV? zar ne možemo živjeti jedni pokraj drugih...i mi i oni? nije pitanje imati ii nemati životinju već je pitanje da li su i koliko ljudi u stanju biti ljudi i prema ljudima i prema životinjama? pa od životinje ne napraviti igračku za svoj gušt i užitak, pa ju odbaciti kad nam dojadi...već slušati dotičnu. istina, grad baš i nije neko mjesto za tolike životinje i suglasna sam s kokom da je to uzelo maha. nije prirodno. no, slažem se i s meijom da životinje koje su prepuštene (upravo o čovjeka) ulici, valja zbrinuti. normalno, ne u radno vrijeme! i tak...nemam pametnija posla pa ovo pišem...i malo fotki. ako volim svoju pesu, ne znači da ikog mrzim. i ne mislim da svi moraju voljeti životinje. ima toliko drugih načina da čovjek ispuni vrijeme, sebe, ljude okko sebe! neka svatko nađe sebe...u čemu god. no, ne volim ovakva čoporativna javljanja s povodom...nečega...nekoga? ovim svojim zapisom htjela sam biti ZA (protiv nikog)! nas, njih...sve ljude koji uglavnom znaju što rade,što žele, što vole...i ne ovisi im to o drugim ljudima. budimo jedinke koje djelujemo sukladno svojoj savjesti ...ne činimo zlo drugima. to je smisao biti čovjek...i prema čovjeku i prema životinji! e da, stavit ću vam i jedan zgodan zapis...ne kontra koke, već da se svaki čovjek zamisli...nad sobom (ne nad psom). eto, danas čitam o ovom mladcu u šibeniku? hm...je li to izdanak čovjeka? bome jest, ma što mi mislili o krvoločnim..životinjama! btw bilo bi bolje da ste se ovih dana npr više bavili ljudima i da o njima pričate, odete npr u staračke domove (upravo bila u jednom takvom u subotu) i tak...no kao i obično, čega nema na blogu ne postoji! izmišjene teme i dileme..što ćemo sa svim onim ljudima sa brnjicama, na lajnama...u firmama, za pultovima, blagajnama, na ulicaama i kontejnerima...bez posla, slabe ili nikakve mirvine umirućih po hodnicima raznih zavoda etc...ima doista važniijih stvari. jer, čovjek je čovjek, a životinja je životinja.. po meni nije pitanje ili... ili već i... i





nakon 8 let, na istom dvosjedu

Uredi zapis

27.03.2017. u 15:31   |   Editirano: 27.03.2017. u 15:45   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

DOBRODOŠAO!

"...Kažu da se život sastoji od gomile sjećanja, a činjenica jest da se juha ne radi od samo vode i mrkve, već je potrebno i meso, začini, rezanci… ljepota je u raznolikosti, a ne monotonosti kojom je, tako suprematistički, ocrtavala se stvarnost njihovog doba. Kažu da u svakom dobu, događa se trenutak pomračenja, trenutak kada kompas podivlja i kada ulične svijetiljke zamjene zvijezde. Kažu, tada osjetljivija bića teturaju, poput utopljenika ridaju na koljenima brdima ruina na atlantisu potonulom u boci, i tada se pretvaraju u prafinske svijeće koja sagorjevanjem osvjetljavaju put. Kažu da mnogi ostanu samo trenutak zasljepljujuće svijetlosti zakopane u vremenu i prostoru, ali kažu da postoje i one iskre, koje te nemirne duhove stave pod svoje okrilje i zajedno tvoreći legiju, tihom revolucijom kreiraju svijet. ”Kakvih li lijepih misli” – promrmlja A. – ”Ali znaš, dogoditi će se to, kad tad. Samo je pitanje, hoćemo li mi biti ti koji će uhvatiti pero i ispisivati stranice povijesti i stvoriti si stvarnosti kakvu zaslužujemo, definirati svoje doba i biti lijepo sjećanje generaciji, ili ćemo biti samo male grančice otpale od rodnog stabla, koje sada pasivno plutaju na toj rijeci koja ima još jednom doći.”
(j.luković)

o prekrasnih li misli čovjeka o čovjeku...životu.

"...ne bi li bilo lijepo da zajedno trčimo poljima? polja nisu jako daleko, znaš! nije teško stići do njih, samo ako čovjek želi?... (a.ackroyd: Chatterton)

dobro nam jutro...đezeri (još bolje bluzeri) moji!

TONY JOE WHITE down again
Link
p.s.
ovih dana stalno nekako zapinjem i pričam o riječima...a ovaj song gore zaslužuje pročitat ih pa ih naknadno stavljam...rekla bih da su baš...potaman!

TONY JOE WHITE
I've been laying low
Living in the shadows
Spending time alone
Conversations with the wall

Hanging on
I'm just trying to matter
And I remain
Trying to make some sense of it all

I've been here before I'm familiar with the pain
But I ain't running no more there's one thing changed
Ain't going down this time
This time I ain't going down

Like an undertow
I feel the promise of the nighttime
But I've been down that road
And my search came to an end

I hit the motherload
Enough blues for a lifetime
Now I'm digging deep inside
Trying to find my way back again

You know you've entered the danger zone
When you look in the eyes and there's no one home
Ain't going down this time
This time I ain't going down

Deep in the night
I miss a woman's touch
The fire burns strong
And I'm drawn to the flame

But I pay the price
When I get caught up in the heartbeat
And passion flows
Unrestrained

No one left to blame I'm faced with the truth
And it's all too plain when there's nothing left to lose
Ain't going down this time
This time I ain't goin.

Uredi zapis

23.03.2017. u 9:31   |   Editirano: 23.03.2017. u 12:14   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

LAKAJI (more than words)

Licemjerje, laž, snubljenje, naoko…ove riječi baš i ne kazuju puno! One su same po sebi…puno! Svaka za sebe ima jako značenje. To su riječi sa značenjem koje odmah asocira na to, ne ostavlja dvojbu…nedoumicu…ne traže pojašnjenje…one egzistiraju same za sebe. Jer su jasne, precizne, nedvosmislene…but…takova su i djela… koja one (riječi) opisuju!
Pa je licemjerje i licemjer (po Anićevu hrv. Rječniku)..onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, onaj koji prikriva svoju pravu prirodu hineći osjećaje i stavove koji nisu….iliti živjeti s jednom osobom i uvjeravati ju da želiš biti s njom, da ju voliš, da ne postoji netko drugi, a istovremeno dopisivati se, piti kavu, sastajati se, razmjenjivati mailove, stvarati aluzije na zajedničke susrete koji bi mogli biti i više no što je ispijanje kava… povremeno se viđati s drugom..s kojom si imao avanturu…a pri tome ne misliti ozbiljno biti s njome, već ju ostavljati u nekoj neizvjesnosti…nadi, pa to licemjerje vodi u laž…a laž je takav teret(koji sam i sama nosila neko vrijeme dok sam zavoljela svog drugog muža, jer nisam imala snage reći prvom da sam se zaljubila)! No, dan za danom to bje pakao…jer lažući njemu…gore sam činila sebi, jer on nije znao da lažem…a ja jesam! Hvala bogu, shvatila sam to prokletstvo i vrlo brzo priklonila se istini.Često nam se čini da je to što nekog štitimo od laži…milosrđe, but…ne bih željela da itko ikada čini takvo milosrđe prema meni! Pitam se kako je muškarcima koji lažu…svakodnevno! Pa žive s jednom ženom a viđaju se s drugom…pa toj drugoj opet lažu…o prvoj! Znam, davno još Shakespeare reče: vječna je ta igra stjecanja i gubljenja…iako se nije odnosilo na…muško ženske odnose, but, tako je prispodobivo…upravo muškarcima (iako i žene nisu izuzeci)! Razumijem (iako ne) neke koji će izreći laž, dok im je stalo do nekoga, ali, lagati ne iz nužde (kad te nitko i ništa ne tjera na laž) već iz komocije…koristi…besramno je!

Pitat ćete me (iako su ovo moji razgovori sa mnom) kakve sad veze ima snubljenje s licemjerjem i laži? Utoliko što ljudi koji su licemjerni i lažu ne zaslužuju snubljenje! A žene upravo takve muškarce snube, nagovaraju, potiču kao da su vrijedni jer one ih u svojim očima takvima vide, pa iako vide kako one s jedne strane (supruge, dragane) tako i one s druge strane (ljubavnice, avanture i sl.metrese) i nadalje trpe, traže opravdanja negdje drugdje u onim drugim ženama, u nekim drugim sudbinama. oni, ti vrijedni njihovi muškarci su upravo nevrijedna bića koja ne zaslužuju tj. upravo oni zaslužuju licemjerje, laž…jer jedino to prepoznaju, jedino tako znaju funkcionirati. u istini, ljubavi, suosjećanju, pravednosti…oni se ne prepoznaju. oni su prazne ljušture svojih odijela…lakaja…kao što im je i lakajska duša!
p.s. ako ima onih kojima pojam lakaj baš i nije jasan…opet upomoć anićev rječ. hrv.jezika..kaže: član posluge u stiliziranoj odori tj. pejor. oliti preneseno slugan, ulizica, udvorica, poltronski…ja dodajem…onaj od čije osobe-duše (koje nema) postoji samo…stilizirana odora!

(c/p moj zapis sa bloga 15.4.2008.)

prođe skoro i desetljeće, a ja opet nemam što nit dodat nit oduzet. osim riječi, kojih više nema, ponestale mi.
možda baš zato valja stavit link čije riječi ko mačem...sijeku.

deep purple/lalena

Link

ili možda ovaj, kojima riječi ipak znače, kako bi znali, jer kad znamo...ne trebamo ih?

extreme/ more than words

Link

Uredi zapis

19.03.2017. u 22:26   |   Editirano: 19.03.2017. u 22:28   |   Komentari: 32   |   Dodaj komentar

HOĆU! HOĆU?

Hoćeš li me voljeti jedan tren, onako kako si rekao? Jer on neće, nije i ne može! Hoćeš li mi obaviti ruke onako kako si rekao, dok se tuširam. Jer kada je popucala i ne mogu se okupat u svojim suzama. I doći kradomice, iza leđa, poljubiti mi vrat i obujmiti me rukama, baš onako kako reče. Potom ih sviti i obaviti oko mene. Hoćeš li, jer ključ sam ti ostavila u prošlom životu, iako si pitao jel ga imaš i kako ćeš doći? Hoćeš li me obljubiti samo jedan tren koji će vrijediti...zauvijek. Za onu ženu koju si želio a nisi i sve što nisi niti znam da jesi...ne znam niti me zanimaju razlozi. Znam, niti tebe moji. Za sveg sebe i nas. Mene? Hoćeš li? Hoću li? Rekoh da hoću, sebi. Još samo moram i tebi? A hoću, nije da neću. Koliko sutra već. Možda ću i požaliti. No, samo večeras, samo danas, sjutra već bit će prekasno jer ću se pokolebat. Nadu jadnu opet nahranit kao da je zbilja. A nije. Nit je bila. Nit će biti. Samo tlapnja pusta. Hoćeš li me voljeti samo tako? Ne moraš čak niti obećati, samo ćeš probati. Sjutra, kad mi pogledaš u oko, znati ćeš. Ne znam hoću li htjeti. Tada. Sada hoću. Iako je sjutra već danas. O da, znam da te nema, osim u mojoj želji koju ćeš ti opredmetit. Koju ću tobom ispuniti. Tektonski poremećaji koje smo spominjali samo su uvod u anatomiju. A srce i um su dio nje, anatomije. Hoćeš li, hoću li...sjećat se sa smješkom jednog čovjeka, jedne žene koji nemaju nit peron, nit sreću. Imaju samo trenutak koji su ispunili? Do sljedeće praznine? A možda će nečija praznina biti naša punina!
Etta James - I´ve Been Loving You Too Long
Link

Uredi zapis

18.03.2017. u 0:47   |   Editirano: 18.03.2017. u 1:04   |   Komentari: 0

U STVARI (tako stoje stvari gravitaciji uprkos)


iako se ponavljam (bar u naslovu) sve mi je manje do ponavaljanja! a blog je zakurac! i fejs je zakurac...etc...ili sam ja više zakurac. nije nit važno, važno je da rijetko što ili tko me uopće ovdje može zadržat dulje od pokoje minute. nit u real life nije ništa bolje? no, to je ionako moj problem (iako nije) stoga ću ga i rješavat! u intermezzu varenja, save, kave i ostalih bakanalija ištem malo pameti? o druzi gdje li ste, o tuzi mojoj nema kraja! ha ha..kad ja počnem klepat stih i kitice jasno je da je ošlo sve u honduras. što ne znači da se nemrem pravit ko i vi...da je i jutros vrijedilo ustat? u stvari mogla bih napisat kroniku bilo kojeg dejting ili inog sajta sa svim njihovim kronikusima al i to je već tako nezanimljivo. možda je u pitanju ipak samo stvar lijenosti...umjesto na papir s olovkom lakše je zapisat ovdje...tek toliko da ostane trag ili da se možda na glas ponovi? dugo ne sretoh čovu al čovječuljaka ko u priči. bajci čak! još uvijek pomislih...ecce homo? možda je problem što nemam više djecu a unučad nisu još stigla pa ne vidim smisao u tim malim ljudima? već bih ja sveudilj s...ljudima? a čak niti kavu ne pijem...to ću dockan! samo varim

/cp moj fejs 15.3.2014/

kao i obično, nemam sebi kaj niti dodati niti oduzeti. osim što ne varim i kavu upravo popih.
još uvijek je igra čovječ(uljaka)e ne ljuti se aktualna! kao i ova jebena stvar!

Link

eh da, malo ću vam se uprizorit, kak vam ne bih nedostajala u ovoj slikovnici od bloga (uz jaja, guzice i ostale ljudske pertinencije) jučer sam promijenila fotku na profilu...s obzirom da su već bloške karmine krenule punim zamahom, da se uprizorim u povodu tog? u pravo vrijeme na pravom mjestu!

Uredi zapis

15.03.2017. u 9:16   |   Editirano: 15.03.2017. u 9:20   |   Komentari: 10

KAKO NAHRANITI ŽIVOTINJU (nisam dugo, al nit neću)

Sve moje životinje….u meni?

Vječna dilema…moja barem! Da li se odreći svoga tijela ili uma? A ne mogu…not jet!
Um mogu na trenutak zavarati…dok smišljam trenutke njegovog obavijanja oko moga tijela…dok smišljam odmor od našeg umora.
A tijelo? I njega mogu…zavarati! Dapače čak, zavaravati…danima! Dok ne sretnem njega…pa će jedan dodir ili poljubac zapaliti sve one nepogorene al suhe travke koje ostadoše još od prošlog ljeta…moje ljubavi?
Pa tako još uvijek lutamo ono i ja (tijelo)…ona i ja (ljubav)…on i ja (um)…vječno tražeći taj spoj…nespojivog?
Pa onda krenem put uma i…. zalutam u bespućima!
Pa krenem put tijela…od njega….kako bih se vratila sama sebi!
Pa krenem put ljubavi…koja me uvijek ostavi i bez tijela i bez uma?
Hm, koje li tlapnje od…upitnika? Kao da se još pitam…kome, čemu?
But, činim (li) isto…again…again….predajem se onoj igri …najezde duha na put…do li proste igre …puti! Ono čudo…koje nedostaje?
Previše je životinja u meni…gladnih? Koje valja nahraniti!
Pitam se..da li?
Pitam se ..kako?
Pitam se da li ih ubiti?
…s predumišljajem…ili iz…nehaja?
(zapisano, blog, nike, travnja 2009.g.)

u stvari, ovih dana sam dobila gotovo pa jednu nemoralnu ponudu! u stvari dobivam svaki dan poneku.... i prihvaćam svaki dan poneku, ponešto. dokle? a valjda, dok ne nahranim neku....svoju životinju? koju? imam ih tri i sve su mi jednako važne! hm...baš se nešto pitam jel uskoro počinje sezona lova? da upucam bar...jednu? ali koju? um? tilo? ljubav? hm...kako ću spoznati tilo i jubav bez...uma? što ću s tilom bez ljubavi i uma, koji ga je svjestan? a što će mi um i tilo, bez jubavi?
jeste li primijetili koliko upitnika u zapisu? sva sreća ima i pokoji uskličnik!

Uredi zapis

13.03.2017. u 23:29   |   Editirano: 13.03.2017. u 23:41   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

SRETAN DAN ŽENA...ŽENAMA!

žao mi je što opet lažeš meijo, pa ovaj svoj komentar koji htjedoh ostavit kod tebe (reče da sam van podruma 24h) na tvom blogu posvećen meni, već moram ovak, uz dan žena. srat po blogu!
no tražila si, evo!
c/p komentar na meija blogu:

ribice...sretan ti dan žena! tvoja frendica bell je moju frendicu vrbi iskala moj mob...e sad pošto kupila po to i prodala. a druga moja fredica (gera koje više nema na bllogu) rekla mi tvoje ime i prezime. a kako sam na fejsu imala frenda M.V. koji nam je bio zajednički frend, slučajno ugledala tvoje ime i prezime među njegovim prijateljima (sve sam ti to i osobno rekla kako i zašto) i onda mi to bilo zabavno...rekoh, eto idem malo zezat meiju na blogu (namjerno sam te stavila u praćete upravo zato da shvatiš da nema tajni i da nemreš po drugima pljuvat osobne stvari a glumatat nedodirljivu i tajanstvenu...pa sam ti sve to i rekla onomad na blogu (uz ime tvog dragog, iako je to bilo u kontekstu šale siniše i nere, i samo si ti znala dal je pravo ime ili ne) i tak...kao što vidiš sve ima jasan trag, ime i prezime...i redosljed. ja ništ ne delam ispod stola, dapače...sve na stol. jer, znaš kad mi netko spominje pok.oca na blogu, najmanje što mogu je da znam s kim imam posla. pa sam samo u razgovoru s pravom osobom saznala ime i prezime, gdje radiš i tak. dakle, ako želiš geru nešt pitati, imaš je na mom fejsu kao frendicu,, ai sumnjam da žena želi išta s tobom? ima pametnija posla. od koga je pak ona kaj saznala, vjeruj mi, ne zanima me! ne znam jel ovo dovoljno za ovu tvoju trakavicu. i jel vidiš morti neku razliku između mog iznošenja činjenica (jer niti jedan podatak koji sam iznijela nije my opinion niti uvrede) i tvog načina uvredljivog razgovora? za mene je ova priča gotova. za razliku od tebe, ja mnogo ljudi ovdje poznajem ali nemam potrebu niti se dodvoravat niti pisati o njima. nikad o nikom nisa prva rekla niti ružnu riječ, niti uvredu. e sad, zašto je nekom uvreda istina i stvarnost, ne znam? ok, ne treba brkati virtualni i stvarni svijet, al kao što rekoh, kad mi netko spominje javno mrtve nemam milosti. ti i ja smo od prvog d ana na VI i jasno je zašto. nije to niti zbog tvog i mog fejs frenda, niti zbog imena tvog "dragog" niti zbog mog nepoštivanja privatnosti. ti jako dobro znaš što je naš prijepor od prvog dana? ne podnosim licemjere koji žive jedan život i lažu partnera a glume sveticu. eto, konačno i mog mišljenja o tebi.. no, ostavljam svakom da zaključi kaj hoće...meni dosta mene i svih mojih. tebi ostavljam tebe...jer fakat ti kao osoba nisi uopće vrijedna moje pažnje. ispričavam se svim blogerima što sam ti je do sada ukazivala. jassno mi je, ti se njome hraniš,but...no more!
p.s. znaš otkud znam ime tvog dragog? na svom fejsu si onomad spominjala njegovo ime u razgovoru s nekim...a ja sam ti bistra cura i samo volim vratit milo za drago ((ti meni pok. oca-reče za mene da sam oficiruša, ja tebi živog tvog dragog)!

Uredi zapis

08.03.2017. u 10:31   |   Editirano: 08.03.2017. u 10:34   |   Komentari: 23

VARIJACIJE NA TEMU...JEL MENI SVE U GLAVI NA BROJU (tko je koga, zašto, kako i koliko)

Kad netko (meija) javno danas na svom blogu napiše (između ostalih "bisera" i ovaj:

„....mai, aj mi objasni da li su sve tebi u glavi na broju ili ti koja fali? meni se čini da ti ipak nisu...“

bez obzira na plaženje jezika ili neki drugi smajlić, ne preostaje mi drugo nego ga „ubit“ njegovim vlastitim oružjem (riječima) oliti to obično u novinarskom žargonu kažu: objava poradi ispravka netočnog navoda i prava na obranu!

Dakle, moja frendica (xy) pita mene prošlu jesen/zimu sms-om jel može moj mob dati zx (koja je njezina fendica) a moj br traži meija ( frendica zx). I ja kažem može. Potom mi ta ista moja frendica xy kaže da imam poruku na fejsu (od meije koja mi nije frendica???? Zanimljivo kak dotična zna moje puno ime i dva prezimena???) i fakat, otvorim ja fejs i nađem med porukama ljudi koji mi nisu frendovi al ipak šalju poruke (koje btw nikad ne čitam) poruku i od dotične (normalno, sa njenim punim imenom i prezimenom koje sam znala od prije opet od jedne frendice al nisam iskala) sadržaja otprilike:

Jutro, ajde da prestane trakavica na blogu jer fakat više nema smisla, predugo to traje. ako hoćeš ostavi broj moba, da te nazovem, pa da nas dvije malo popričamo, da vidim u čemu je stvarni problem jer traje godinama. lp

Odgovorih u svom stilu:

Hej bok...dapače nemam ništa protiv tebe.. nit te ne poznajem...a broj je ......). Bit će mi drago da se konačno upoznamo jer i sama mislim da taj rat nema smisla? Pozdrav ja(imenom i prezimenom)

Jbt, kak smo bile fine...a gleč danas opet meija na blogu...opet vrijeđanje (cit. gornji):

„....mai, aj mi objasni da li su sve tebi u glavi na broju ili ti koja fali? :P
meni se čini da ti ipak nisu ..“

Pa opet kaže dotična (nekak stalno sebi skače u usta) citiram sa bloga danas:

„....da te podsjetim zakaj si bila na ignoru i zakaj budeš opet - zbog ovakvog i sličnog komentara koji nema nikakve veze s tekstom zapisa, ali ima sa mnom, po ne znam koji put, u reprizi...“

A prije toga meija napisa:

„a blog i moj/tuđi prostor? vaš je čim sam tu i ne koristim opciju zatvaranja komentiranja, tak da...moš se raskomotiti....“

Pa sam ja komentirala njezino komentiranje zatvaranja komentiranja (cit):
„....hm...meijo! ti ne zatvaraš komentiranje (to je način da prema svima imaš isti odmak i naprosto želiš svoju misao i privatnost u svom prostoru (blogu) bez tuđeg uplitanja...al zato ignoriraš ljude selektivno, ovisno o tome jel ti se sviđa ili ne kak netko komentira tvoj uradak? po meni jedno je ignorirat ljude koji namjerno vrijeđaju ili pisca bloga ili prisutne komentatore...a drugo je ovo kaj ti delaš?...“

Dakle, i te kako je moj komentar imao i smisla i razloga za razliku od njenog komentiranja jel u mojoj glavi sve na broju i sl....(čisto vrijeđanje)!

I mogla bih tako još svašta nešto (truć by truć i trač by trač)...o temi razgovora na mob (kaj mi dotična spočitava), no bilo bi to suvišno! Jer, ja nikaj ne tajim i jednako razgovaram ovdje vani i tamo, inter nos. Naime, kad netko nekog privat zove na mob i onda si uzme za pravo da ga poziva na red glede njegovih pogleda na svijet, svjetonazora, načina života, razmišljanja...općenito nakon pol stoljeća takve agresivne ljude koji nameću svoj „model i stil“ života kao jedini ispravan, e vala..ne može! Meni npr ne pada na pamet zivkat ljude i govorit im kako da žive tj da žive loše i misle pogrešno! Tak da draga meijo, odrasti ak već nisi u prvoj polovici stoljeća, učini to pliz u drugoj. I ne zivkaj ljude da im dijeliš lekcije...to ostavi za svog dragog doma (rekla sam da ga neću spominjat i nisam dok ti nisi počela opet vrijeđat) jer znaš onu prastaru...najprije pometi ispred svojih vrata! A u tebe metli i vrata na pretek!

Uredi zapis

07.03.2017. u 19:08   |   Komentari: 0

NIČE (GA PREMALO, NIČE GA PREVIŠE....DOVOLJNO)!

kako otrcano zvuči ta podjela na nas i njih...mi smo ovo...one su ono...i umjesto da se krene s činjenicama...netko ili jest ili nije...pa zvao se on i muškarac! ona jest ili nije...pa makar bila ona...žena! ali, kako razaznati činjenice kad se vitla postocima, prosječnostima, uobičajenim nabrajanjima muško ženskih pizdarija. koje su već toliko puta prežvakane kroz muško žensku povijest da više nema dovoljno vrata koja bi oni trebali otvoriti niti dovoljno sisa i bokova koji  bi trebali biti.....zaobljeni! pa još uvijek ista tema...umjesto da ta svakidašnja jadikovka poprimi obrise istinskog problema, a taj jest: nije sve za svakoga! pa tako on...ako nije (ili pak jest) ono što jest...pa više nema no što ima (kako duha, tijela pa valjda i odgoja)...tada ga pripada ono što ga pripada! ma koliko on mislio da je sofija loren, merlin monroe , romy schnaider, caterine danev etc.upravo žena zanj! ili pak ona (koja više nema no što ima oliti ima ono što ne treba ali nema ono što treba...pri tome ne mislim samo na fizičke atribute već i na nešto ispod vlasišta)..e tu nastaje problem? ta tko je taj tko ocjenjuje, procjenjuje...jer ima jedna predivna izreka: još nikada tako mnogo ljudi nije tako malo znalo o tako puno stvari! a upravo to nam se događa..svi misle samim time što su u metropoli da su...građani! pa svi misle jer su vidjeli auto da i njima pripada...pa svi misle da diploma (jer su kupovinom do nje došli) ne znači ništa...da sve mogu kupiti...pa i porijeklo oca koji još kopa nos tamo negdje. btw: ne biste vjerovali koliko ljudi vani na otvorenom još kopa nos...da se uvjerite otiđite u toplice, na plažu...i samo promatrajte vrle nam rvate. nije ni čudo što su svi hrvatski rudnici presušili i propali! so, kada imaš ničega premalo (dakle, situirana žena materijalno i duhovno a fizički atributi su i više no dobri) a svega dovoljno (ne tražiš previše jer imaš svega dovoljno)...kako opstati u tom svijetu...nedostataka! ove neke godine koliko sam tu uvjeriše me....nikako, jer i ova iskrica je samo preslika (kako to hrvatski zvuči) stvarnosti.,..društva kakvo jest! but, o tome se ne zbori, o tome se šuti...čak se više niti ne piše! a ova moja konstatacija (ponuda čak) reklo bi se da je nemoralna...jerbo valja utopit, ugušit, udavit etc. sve što je iznadprosječno! but, iskrica upravo takvima vrvi...jedino se pitam od stotine kava i susreta...kako to da nisam naišla na nekog sebi ravnog...a voljela bih...pogledati malo u visine! pa se i nakloniti...svoja tri šešira (dva ljetna i jedan zimski) odavno već ne skinuh s glave...nekom!  možda je razlog u tome što nisu od slame ili pruća...stoga, gospo moja...nabavi nove šešire...kako bi se počela...sklanjati!


(objavljeno iskrica blog by me 18.08.2008. 21:20:27 )
nemam što dodati nit oduzeti...samo malo dobrog starog jazza!

As Time Goes By
Link
iako mi je ovaj draži
Link

Uredi zapis

04.03.2017. u 22:49   |   Editirano: 04.03.2017. u 23:27   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

U POVODU GODIŠNJICE PADA BLOGA (ili tu negdje?)

DOBA VARENJA (umjesto nježnosti)
nisam se još svikla da je blog došo vamo, na fejs? pa mi čudno pisat tu ko da sam tamo! no važno je biti pri, ak već ne pod ili na! ja trenutno pri...kavi. zacoprani bužule je iskapljen, iako nemam namjeru pisat o njem. on je bio već tolko puta meta mog zapisa. tko ili što bi to trebalo bit? hm...pa možda misao koja me malo opsjeda ovih dana. kako opet bit zainteresiran? nije da još ne skuham, nije da ne spečem kolač, nije da ne radim sve što spada pod...normalan život! a ipak, on to nije. danas me frendica pitala hoću li u hrt emisiju dobar dan hr na temu...kako preživjeti nakon razvoda? udruga 40+ je prilično prisutna u medijima (novine, radio a eto sada i tv) nisam čvrsto rekla nit da nit ne...pa mi to dalo mislit? ovo bi po meni trebalo biti vrijeme nježnosti, nakon finog ručka, dobar sex. al nije. kako preživjeti silne godine bez (partnera) kao da je sa? pa sam prevrtila film dug gotovo 25 let...skoro ko 100 godina samoće! kaže da osamljenost ubija ko 15 cigareta dnevno. jbt kaj sam popušila do sad a da nisam nit znala. i kako se opet zainteresirat za nekog? onak za praf? kad se ti zagriješ i očekuješ da i druga strana, ne mora imat točku tališta ili vrelišta, al bar da se zagrije onak na 170 ko pećnica. il na 19 stupnjeva, da malo temperiraš sobu. kako postići tu optimalnu (radnu) temperaturu druge osobe? meni to nekak teško ide? hm..neću valjda morat čekat još 25 let? (c/p sa crvotočine)
(moj zapis sa fejsa u povodu pada bloga 2014.g.)

hm...sumnjam da većina uopće ima pojma o kojoj crvotočini govorim? danas imamo blog al imam dojam da je pao...s tendecijom da se ne pridigne, a kamoli podigne (moj palac zarasta i zahvaljujuć upravo njemu pojavljujem se i objavljujem tu)

naravno, i dobra mjuza
s. brown/ stop

Link

Uredi zapis

02.03.2017. u 9:53   |   Editirano: 02.03.2017. u 10:00   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

NEKAKO U OVO DOBA (pozdrav niže dolje doajenki juicy)

...2008. godine, ostavih ovaj zapis ovdje...pa me danas vaše plodonosno pisanje i komentiranje ponukalo da ga ponovo objavim!

" večeras imamo književno veče...stoga molim potražite sve pjesmarice, sanjarice i zamolite konobarice da ne lupaju čašama...molim tišinu...u ovoj birtiji večeras se čita poezija na temu romantike! i nemojte proliti pivčinu po listovima...mogli bi požutjeti...a onda jednom kada budete žedni, ne daj bože, snifati miris piva i pojesti požutjele listove...i što ćemo dogodine....nećemo moći imati anale...a vi koji ne daj bože pijete vino, ne činite to večeras, samo ne večeras...jer, kako je krenulo moglo bi završiti ko ne lomite mi bagreme...večeras valjda neki čudni vetrovi duvaju....tamo na sjeveru...ravnica...nema drveća pa se ljudi ne mogu skloniti od ove južine....pa onda pišu pjesme...napisane! ali, hvala na lijepim stihovima i kićenim naslovima...iako nisam navikla...ne ovdje! krajnje je vrijeme da pozovem kćer da mi složi web stranicu...kako ne bih brkala književne večeri i sex...teško je pratiti i jedno i drugo i biti kreativan...bojim se da mi se zbog mojih godina ne dogodi da na književnoj večeri ne odglumim neku striptiz scenu a u krevetu počnem citirati dostojevskog i njegovu maslovu..."

sve u povodu vaše romantike na blogu!

Uredi zapis

01.03.2017. u 21:41   |   Komentari: 0

I OPET PROLJEĆE?

zar visibabe!

bruce springsteen

drive all night /lyrics/

Link

Uredi zapis

26.02.2017. u 22:53   |   Editirano: 26.02.2017. u 23:00   |   Komentari: 0

KAD BIH MOGLA

vratila bih sve na početak...kraja? može li samo jedan zagrljaj obrisat sve te dane koji su se vukli u ovom zatočenju? kad bih znala da me voliš, da me voliš, znala bih! i zagrljaj bi tada mogao sve što nisu tolike riječi. kad bih znala, mogla bih! ovako...."....trenutka još se sjećam....i ljubav sja, i teku suze"
hm...ovo o čem pišem ima samo za mene jedno potresno značenje. kad samospoznajom shvatiš da je jedan trenutak nečega bio dovoljan da proizvede drugi trenutak...ničega? pa kao razuman čovjek se pitaš, a da nisi učinio to što si učinio, bilo bi drugačije? što? kako? zašto? život je put trenutaka i odluka...obično ih zovemo pogrešnima, ali u tom trenutku dok smo ih donosili, mislili smo da su ispravne! nažalost, često reagiramo namah. no to je već odlika nas toplokrvnih koji imamo emocije. hladna glava uvijek nađe put ka novčaniku (koristi), ali ne i srcu. gledajući život unatrag (mi koji smo djelali i radili izbore) posve bi drugačiji bio da sam drugačije u odsutnim trenucima odlučila. ili da nisam odlučila...anyway, tako je kako je. kao što rekoh toliko puta...what done can not be undone! kažu da ljubav sve prevlada...ako je ima? neću više lamentirat na tu temu, ionako sam u uredu. idem domu svome!
ha ha... što je život do li patetika. stalno kukamo za nečim...neki za lovom, neki za poslom, neki za ljubavlju a neki...tek toliko da im prođe dan! Iako ovo gore uopće nije kuknjava, no jasno mi je zašto će većina upravo tako doživjet? Jer, vi živite u svojim cipelama i sudite druge po sebi. Dakle, pitam se u koju skupinu ti spadaš, iako me to iskreno uopće ne zanima...sviraj ti svom kurcu kak voliš!

/zapisano jednog prvog dana veljače neke godine no to uopće nije bitno. Čak nije bitno niti to
što večeras repriziram. Povod je pomalo prozaičan, kao i većina stvari u životu. Kad minu velike, uglavno nam ostaju...male. O velikima čitamo, male živimo!/

heh...idem nešto živo dodat ovom...jednu prastaru ljubavnu priču (nabasah slučajno ili namjerno, nije važno, jer priča je dobra...baš ova verzija mi po mjeri. bje to pjesma koja je bila uglavnom proskribirana....nije mi tada bilo jasno zakaj, a bome nije mi nit danas..rijetko ju možete čut...gotovo nikad. ljudi se srame svoje sexualnosti, ljubavi, trebanja....svega što nije materijalno. zato valjda toliko i grabe materijalno)
isprika na promjeni zapisa...ali zatvorih komentiranje pa ovako pišem sama sa sobom!

JE T'AIME
Link

Uredi zapis

25.02.2017. u 23:06   |   Editirano: 25.02.2017. u 23:23   |   Komentari: 0

URBI ET ORBI!

http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/svijet/2640695/papa-franjo-prozvao-crkvu-


i-vjernike-bolje-biti-ateist-nego-licemjerni-krscanin/


Link

čak mi i papa priznao da mogu postojati i biti častan čovjek...kao ateista!
na znanje i ravnanje...licemjerima!
dobro jutro svijete. jučer u pogledu sa TV tornja. prag pod nogama (da bar tu živim). prekrasan grad, prekrasna klopa (brazilski restoran sa 15 sljedova hrane i ja ostah iznenađena) prekrasan dan, prekrasan doživljaj. o, prekrasnog li života. a onda jutrom (prije povratka u zagreb) stadoh čitat vijesti, novosti i čitam i ne vjerujem...i papa mi priznao da jesam. hvala bogu (u onog s bradom ne vjerujm al ima njega) da imam prekrasne dvije kćeri! sretna majka udala i drugu kćer! ha ha...još samo da sebe udam po treći put (nema smisla na ovom sajtu javno ne zaprosit se)!

Uredi zapis

24.02.2017. u 8:57   |   Editirano: 24.02.2017. u 9:08   |   Komentari: 0

NISAM ZNALA DA IMAŠ TAKO PLAVE OČI!

kad sedmi dan (ko bog nakon stvaranja) ponovo prikupiš sebe i kreneš put ubožnice (tako su nekoć zvali mjesta gdje ostavljaju stare ljude kojima više nema pomoći) prikupljajuć pri tome posljednje snage volje i nakane, shvatiš kako je čvrsta volja učiniti nešto već pol učinjenog! istina, lijepo okruženje prirode, pristojno zdanje, bolnički kreveti...sve to nimalo ne amnestira stacionare (kako ih danas modeerno zovu) u njihovoj okrutnosti. gotovo kao da odeš u rodilište, jedino što tamo sve počinje, čovjek onak goluždrav i mali pod zvijezdama uz sisu svoje majke, a ovdje pak sve završava! tu čak niti posjete ne dolaze često. uglavnom to su zaboravljeni ljudi. nekima je to tek privremena čekaonica na dalje u neki bolji, luksuzniji (kakav to može biti luksuz koji se sastoji od kreveta?) stacionar a nekima je to konačna stanica! izlaze van i nema drugog ukrcaja. samo su im oči žive! zato sam valjda i napravila zelene rezance sa lososom kako bih se nagradila za sve ove dane kada me više nije bilo nego kaj me bilo? dobro kažu, što me ne ubija me ojača. u moje doba čitali su se junaci pavlove ulice ili družba pere krvržice. bile su to tako uvjerljive priče da se sjećam jednom da sam sa ciglih skoro 15 let otišla s nekim društvom obit neki mlin na rijeci...toliko sam željela doživjet družbu pere kvržice! to su neke stvari iz života koje pamtimo. i tvoje oči nikad nisu bile toliko plave kao danas. rekla sam da ću doći opet, potom jurnula tom jozefinskom cestom i vratila se domu svomu. i tebi rekoh da ćeš doma, a lagala sam. jer dom nije tamo kamo ćeš iako je baš...dom! čaša dobrog souvignona (istarsko mi uvijek bilo najbolje, a ova kalavojna više no dobra) gotovo da je bila premalo za isprat svu tu gorčinu! a opet, nema veće gorči do li crnog vina. sve u svemu, čaša je bila posve dovoljna u vrijeme moje rekonvalescencije od...gripe, posla, ljubavi, majke, bližnjih kojih nema tu! promijenila sam naslovnicu na fejsu i stavila jednog pužeka za moju bellecu koju jedva čekam da dođe! sve u svemu, pijem kavu koja ima okus...i sve danas ima okus...čak i ona rijeka koja se valjala dok me kiša pratila na putu u povratku! čak i ovaj zapis mi djeluje baš onako na mjestu. kažu, tko rano rani dvije sreće grabi! a ja sam bome danas...uranila!

Amazing Grace - Best Version By Far!

Link

dijelim ovaj zapis danas, od prije dvije godine objavljen na mom fejsu...neposredno prije smrti moje majke! danas, iako sam u pragu u očekivanju vjenčanja svoje kćeri, ne mogu ne sjetit se nje...moje majke i njezinih plavih očiju. po povratku u zagreb, posjetit ću je...na njenom vječnom počivalištu. do tada, zahvalit ću na komadiću roditelljske sreće!

Uredi zapis

22.02.2017. u 9:27   |   Editirano: 22.02.2017. u 9:31   |   Komentari: 0