preko vode do slobode

Kad sam se prije puno godina, vodjena radoznaloscu, upisala na ovaj portal, ispunila sam vrijedno i pazljivo upitnik, razmislila dobro kako cu se predstaviti, nisam zadaci pristupila olako, casna pionirska. I onda, trebalo je izmisliti nick. E to je bila agonija. Nista mi se nije svidjalo, mozgala i mozgala i napisala konacno: nijesveuimenu.
Super.
Aha, malo morgen. Vratilo mi se zesce. Uglavnom, "nesto je i u prezimenu". Ok, mislim si ja. Pa onda "nesto je u zlatu". Istina. Pa u nekretninama. I tako dalje i tako redom.
Ali danas, jedan postovani clan nadigrao je sve do sad i poslao mi poruku: Nesto je i u guzici.
Ke? What? Zasto? Cemu?
Jos jednom: zasto???
Koju je reakciju ocekivao?
Je li to bilo duhovito, a ja, koja imam metlu u toj istoj, naime guzici, ne razumijem stos?
Ne kuzim.

Hocemo li jos po jednu, pa idem, ili jos po dvije pa ostajem?

Sve sam rjedje ovdje, u stvari, deaktiviram se cim procitam blogove. U zadnje me vrijeme nekoliko ljudi izvrijedjalo, cak i psovalo, pa si mislim, to mi se u zivotu bas ne dogadja, zasto da se izlazem situaciji u kojoj je i takvo ponasanje moguce? Necu, hvala.
Ali dodjem i procitam poneki blog. Uvijek ono sto napise Croranga - svidja mi se.
Pa vidim kako i nju netko vrijedja i veli da joj je pas partner. Boze, svasta. No nije sto se kaze, nego tko kaze.
No, nastavno na blog, moram vam reci da ima takvih sretnih prica koje pocnu negdje u virtuali i zavrse kao holivudska bajka.
Imam prijatelja koji je trazio, trazio, bio u braku, rastao se, pa opet, i rekao: trazim ljubav svog zivota. Necu polovicna rjesenja. Ili sve, ili nista. Hocu zenu koja ce biti moja, koju cu voljeti i koja ce me voljeti.
I nasao.
Sretni su.
A za sve macho muskarce koji ce sad pomisliti - koji papak, daje se na znanje i ovo:
Covjek je beskompromisan u poslu, muskarac od glave do pete, ali trazio je ljubav dok je nije nasao. Nisu vise mladi ni ona ni on. Ali sjaj u ocima im djecji.
Dakle, prijateljice virtualna, potpisujem ti svaku rijec i zelim da te pronadje taj koji te zavredjuje.
Over and out.

Stizem
Danas sam vidjela kako mi se onaj mali crni kofer izlizao. Nije cudo koliko ga vucem za sobom po Europama.
Ali, evo ga na ljepsem zadatku. Ide na more. Umjesto uniforme i neudobnih crnih cipela, pakiram pareo, dvije haljinice, japanke i kemu za suncanje.
Znam da ce mi srce biti puno kad prodjem kroz tunel I kad se predamnom ukaze Istra.
Ponijet cu knjigu i praviti se da citam na klupi. Ali samo cu gledati u more i pustiti suncu da me przi. Pa dok izdrzim.

Link

Netko objavljuje cvijece, netko macke koje se protezu nakon spavanja, a ja nesto najbolje sto sam odskora procitala
I da nije istina bilo bi dobra fora
I da nije tuzno, bilo bi ....tuzno

Sjedim tako u restoranu i veceram (evo upravo sad). Sama. Nikakav problem.
Prilazi gospodin i pita je li slobodno sjesti za moj stol.
Slobodno, velim ja.
I tako jedemo i pijuckamo. On crno vino, ja pivo.
I svatko tipka na svom tabletu. :))))
Ja, evo, na Iskrici :) A mozda i on. :)))))))

Danas u 3 ispred Mimare.
To ce biti moj glas protiv i moj glas za.
Protiv ustasa, cetnika, hipokrita, svrzmantija, moralnih vertikala, uhljeba, laktarosa, onih koji vire kroz rolete i nista ih se ne tice, a sve znaju, onih koji bi zivot uredjivali svima, a u svojem ne znaju tko pije tko placa, svih onih koji samo gledaju tudja posla i kritiziraju, a kritike ne primaju jer su iznad njih.
To ce biti moj glas za zene i muskarce, za roditelje, za one koji bi to htjeli postati i za one koje sile da to postanu protiv svoje volje, za stare i nemocne, siromasne i uplasene, moj glas za tuzne i same
Dan je lijep, suncan, idem glasati i za i protiv.
Vidimo se.
PS Nisam gay, ali sto kaze Melvin Udall "i'd be the happiest girl alive if that did it for me" :))))

Dogodi se. I nije zato sto sam jutros dugo spavala. A nisam niti previse kave popila, dapace, niti jednu.
Jednostavno, nece san na oci.
Odgledala sam nekoliko nastavaka serije, procitala nesto stranica knjige, pokusala spremiti dan u ladicu i zatvoriti je, ali ne ide.
Ladica je premala. Trebalo bi je iskrenuti naopacke, istresti iz nje sve smece koje se nakuplja evo neko vrijeme i napraviti mjesta za neko novo smece koje nose novi dani.
I sad, pitanje je zasto uopce spremam smece, zasto ga odmah ne bacim? Ne ide to tako. Barem ne meni. Ne reagiram na prvu kad se radi o ljudima koji me uvrijede, ne shvatim odmah, ne izbacim roge jer ih niti nemam. Necu ih nikad niti steci, po svoj prilici.
I tako, s vremena na vrijeme, probdijem noc u kojoj vodim dijaloge sama sa sobom, s jedne strane ja, a s druge one moralne vertikale koje mi tu moju ladicu pune svojom zlocom, svojom nadmoci, svojom ispravnoscu, svojim sveznanjjem.
Nisu oni krivi. Oni samo traze zrtvu, a ja im dodjem ko kec na desetku.
Sumnjam da su njihove noci besane.

Ne idem glasati. Tako sam odlucila. Nemam za koga. I do sad sam dosta cesto, dajuci nekom svoj glas, zapravo glasala protiv a ne za, ali danas niti taj izbor nemam. Znam da rijec demokracija dolazi od grrckih rijeci demos kratein koje znace ljudi i moc, i znam da je moc data narodu obaveza, a ne samo pravo, ali eto, ja tu svoju malu moc uzimam u svoje ruke tako sto pribjegavam gradjanskom neposluhu i oglusujem se na obvezu koja mi je data zajedno s pravom.
I znam da ce u gradu u kojem placam poreze i prirez jos neki broj godina prvi covjek biti netko nepodoban, netko od onakvih kakve u privatnom zivotu ne poznajem jer ih zaobilazim u sirokom luku, ali protukandidat je netko od onakvih kakve poznajem i zaobilazim u jos sirem luku.
Moj glas nece faliti nikome; ja cu, evo, kao jedna smjerna hrvatska zena, majka i domacica, pristaviti govedju juhicu i uvaiti telecu koljenicu pod peku, a gradjanska savjest ce mi pritom biti mirna i cista.
Ugodna vam izborna nedjelja.

Jutarnje dileme:
Frape od prezrelih banana?
Sok od prezrelih grejpova?
Plac: autom ili pjesice?
Na noge: sandale ili tenisice?
Sto obuci: hlace? Prevruce? Haljina? Noge bijele kao sir
Oprati kosu ili ne?
A jos nisam ni pocela misliti o tome sto cu kuhati :)))

U ovom slucaju dva broja: 49 - to je razlika u godinama izmedju predsjednika SAD i njegove prve dame
24 - to je razlika u godinama izmedju predsjednika Francuske i njegove prve dame.
Po godinama prva dama Melanija bolje bi pasala uz Macrona, a prva dama Brigitte uz Trumpa.
Mislim da Brigitte ne bi Trumpa ni stapom dirnula.
I mislim da je Brigitte puuuuuuno bolje prosla :)))
Brigitte, svaka ti cast. Live long and prosper.

Predstoji nam jos jedno maturantsko ludilo.
Ne znam kako je to ovih dana, ali u moje doba (recenica koja dokazuje uznapredoovalu starost) kupili smo obicne majice, na njih nekim cudnim nacinom otisnuli nesto, novaca nismo imali, moderne tehnike tiska na platno bile su jednako daleko kao internet, smartphone i in vitro inseminacija, netflix i takve stvari, sastali se na ondasnjem trgu republike i tako malo hodali po gradu, malo pjevali, malo usli u neki kafic i nesto popili i rastali se, a da nismo razbili niti jedan tramvaj niti je itko zavrsio na hitnoj na ispumpavanju zeluca. Postali smo zreli.

No ovo nema namjeru biti kritika razularene mladosti. Nek rade sto hoce. Jer jednog dana, za nesto desetaka godina, netko ce iih pozvati da proslave neku jubilarnu obljetnicu mature.
I ako ne budu imali dobar izgovor, sastat ce se s onima s kojima su dijelili cetiri intenzivne godine zivota.
Ja sam do sad imala dobre izgovore da ne dodjem. Sad ih vise nemam. I otici cu suociti se sa svojom mladoscu, malo ocvalom, malo naboranom, malo pogrbljenom, malo sijedom i umornom...
Kakva sam i sama.
Da se farbam? Da odem i na brzinu si dam ubrizgati hijalurona u bore da mi ih ispeglaju? Da unaprijed smisljam odgovore na neugodna pitanja kako bih izbjegla reci tuznu istinu o neuspjehu na tolikim poljima zivota? Da prestanem jesti jedno 14 dana da bih smanjila opseg struka i uvukla se u traperice koje vec dugo ne mogu odjenuti?
Ili da svoj stari oklop zaodjenem sirokim osmijehom i velim samoj sebi: Eto, to sam ja. Kakva takva. Zrela. :))))

Sto mi bi da pogledam dnevnik i vidim da radnici Borova odlaze u Caritas po hranu.
U Caritas????? I kaze jedna nevoljnica na televiziji kad su joj gurnuli krusku pod njusku: Hvala im sto su nam to omoguciii, ali to je ponizavajuce. NEGO STO NEGO JE PONIZAVAJUCE!!!!! Zena mjesec dana ustajala u pet, skuhala rucak, oprala zube, dosla u pogon i osam sati stajala ili sjedila za masinom, pa dosla kuci, dovrsila taj rucak i malo gledala televiziju a usput peglala ves. I ceka prvi ili neki da dobije nesto malo place za to sto je radila. I nista.
i takvih je deset tisuca. Deset tisuca ljudi ne dobije placu jedan mjesec. I sto sad? Hoce li posegnuti za sredstvima koja im stoje investirana u Adriatic Fondu pa ce premostiti mjesec ili dva da plate struju, vodu, da daju djetetu za uzinu?
I tako do kolovoza kad ce im se osim kruha iz Caritasa osigurati i igara i dovesti alku u Vukovar.
Hocemo li uskoro u neku arenu poceti dovoditi ljude pred lavove i gledati krv kako tece, a nije nasa nego njihvoa?
i zahvaljivati nekom caru sto nam je omogucio tako odlicnu zabavu? Ave Cezare...

Ajoj kak je franjo veeeeeliki i prazan

Jucer gledam intervju s Marine le Pen i uplasim se. Jesu li vremena uvijek bila tako neizvjesna i teska, a ja toga nisam bila svjesna?
Namjerno sam ignorirala politiku, misleci da me se ona ne tice. Bila sam od onih malih ljudi koji gledaju svoja posla i rado dozvoljavaju drugima da donose odluke vjerujuci da su one daleko od mene, da mogu zivjeti u svom mjehuru do kojeg nezeljene vijesti ne dopiru.
Sad sam sve nemirnija, ali i dalje ne znam sto mogu uciniti. Vjerojatno nista. No sto je s onom izrekom “ako se ne bavis politikom, politika se bavi tobom?” Kako se ja mogu baviti politikom?
Bog me je ucinio plavusom da nista ne znam, niti razumijem. I dalje nista ne znam ni ne razumijem, a sve se vise bojim jer mi se cini da u tom mom mjehuru postaje pretijesno i prenesigurno.
Sjedimo u restoranu na brdu i pijemo Sancerre dok nas oboje ne opije muzika i vino. Kroz prozor se nazire osvijetljeni park s geometrijski posisanim simsirima i tornjevi katedrale u daljini.
Vecer je blaga i usporena: konobar oko stolova izvodi balet necujno i elegantno,
Svijet stoji.
Svijet stoji.
Dok se na ekranu ne pojavi Marine Le Pen i ne unese mi se u lice svojom agresivnom militantnom samouvjerenoscu.
Svijet ne stoji, svijet neumitno juri u nesto sto me plasi i ne da mi spavati.