preko vode do slobode

Nekako mi ne pasu, gornji dodje kao uvreda doljnjem
Najradiije bih ovaj svoj umetnula medju njih

http://www.index.hr/rouge/clanak/nepismenost-je-neprivlacnija-od-loseg-seks
a-kaze-novo-istrazivanje/1043530.aspx


Posto kupila po to prodajem.
Pretpostavljam da ima zena koje bi ovo potpisale.
A isto tako sam sigurna da niti jedan muskarac ne bi odbacio sansu za karnalnim uzitkom zato sto potencijalna ne zna da se da li pise odvojeno, a ne zajedno.

Hocu se danas napraviti vazna pred sinom pa kazem “evo umro Avicil”
A on me gleda u cudu i kaze “Tko?????”
Eto, doso vrag po svoje. Stara sam. A to znam otkad mi je curica u metrou ponudila da sjednem. A sad ni moj sin ne zna tko je Avicil.
A nist. Idem malo vjezbati dugacku horizontalu.

Primjer je iz Engleske koja ima sistematski slozenu sudsku arhivu vec dugo godina.
Zena se zvala Martha Robinson, zivjela je u viktorijanskoj engleskoj.
(Ne morate guglati, nema o njoj nista na netu. Postoji samo u sudskim zapisima. Nije vazna)
Godinama ju je tukao i zlostavljao okrutan i psihicki nestabilan muz. Pa ju je zarazio gonorejom. Pa ju je skoro otrovao jer je u hranu kriomice stavljao tadasnje lijekove protiv spolnih bolesti (izmedju ostalog arsen).
Na rubu psihickih i fizickih snaga, zatrazila je razvod.
Sudac ju je pazljivo saslusao, odbacio predmet kao neosnovan i rekao Marthi da se vrati kuci muzu i da bude malo strpljivija

Dakle, moze i tako.

http://www.bbc.com/news/world-africa-43468066?SThisFB

Ostale su jos samo dvije zenke.
Ali kao da je bitno. To je u Africi i to su samo nosorozi. Ruzne velike bestije.
Hajmo mi sad malo protestirati protiv konvencije. Puno bitnije od nosoroga.

To je mislio i rekao Stephen Hawking
Nisam procitala nista sto je napisao, ali kazu da je bio najveci um naseg doba.
Nemam razloga ne vjerovati
A ako je on rekao da su zene potpuni misterij.... Sapienti sat.

Pita mene jedan iskricar

Evo tko je rekao

https://m.youtube.com/watch?v=7jgN6IZl6Dc

U prijevodu: Sam pao, sam se ubio.

Malo mi idete na zivce ovom svojom klikaskom prepiskom (klikasko od klika). Malo vas je, ali ste naporni :))
Divno pisete, nadugo i nasiroko, ali vas je tesko pratiti.
Hermeticna, oliti komorna prepiska, na javnom mediju.
Prizori iz kompliciranog bracnog zivota za puno neupucenog gledateljstva.
Ako vam je tako lakse, samo naprijed. Ja cekam da se ukljuce neki drugi, manje strastveni od vas.

Mjesto dogadjanja: zracna luka
Jedan avion kasni satima…
Ceka se.
Mobiteli rade. Treba javiti onima koji su ostali i onima koji cekaju da se dogodilo nesto nepredvidjeno, ali da smo dobro i da je sve u redu.
Ona ne vadi mobitel. Gleda uokolo. “Ja nemam kome javiti” kaze sjetnog osmjeha, natoci whiskey i nastavi citati.
Mentalna biljeska za mene: zahvaliti onima koji ocekuju da im javim da kasnim, ali da cu stici. Zahvaliti im sto postoje.

Mislim si ja tako o ovom blogu, mislim pa mi konacno stvari postanu jasne:
Ovdje se izlazemo kritici ljudi s kojima se u stvarnosti nikad ne bismo niti sreli a kamoli iznosili pred njih svoja najintimnija razmisljanja o velikom rasponu tema.
U stvarnom zivotu okruzujemo se istomisljenicima, ako naidjemo na one koji misle drukcije, kad izrazimo svoje misljenje nuzno se izlazemo kritici pa se takva razmjena misljenja nerijetko pretvori u grubu argumentaciju, koja ponekad eskalira preko pristojnih granica.
U stvarnom zivotu rijetko mozemo reci: rekla sam svoje, a vi si mislite i sutite jer nemate nikakvu mogucnost reagirati – ja to zabranjujem, a imam i mehanizam koji mi to dozvoljava.
Kad sam pocela reagirati na neke blogove, u nekoliko navrata sam dozivjela neslaganja, ponekad gruba, ponekad uvredljiva. Sigurna sam da je to doslo od ljudi na koje ne bih niti bicikl naslonila, ali odlucila sam se izloziti i takvima.
Ovdje je lako iznositi svoje misljenje i sve koji se ne slazu staviti na ignore, zatvoriti blog za komentare, biti gospodar svog univerzuma.
Eto, to je ljepota ovog mjesta, koju ljudi uzivaju s punim pravom, i to kazem uprkos svemu ovom gore – znam da zvuci kao kritika, a nije. Zao mi je sto bih koji put mogla i zeljela nesto dodati, komentirati, sloziti se, doprinijeti, ali ne mogu.
The ball is in your court. Sapienti sat.

Nick Cave u prepunoj Areni


Link

Obozavam juhu od buce i obozavam pivo, najdraze mi bijelo psenicno.
Ali kako to dvoje ne pase, to je upravo nevjerojatno.
Daklem, nemojte zeniti juhu od buce s pivom jer brak ne valja.
Nema na cemu. :))

The Prince of Darkness
U susjedstvu, 28 listopada u 2000

Link

Link

Citam kako neki neku djecu zovu lidlici jer im roditelji odjecu kupuju u Lidlu.
Imam prijateljicu, najbogatija zena koju znam osobno. I pametna i vrijedna i duhovita. A takva joj bila i mama. I ta mama bila puna zivotne mudrosti. A jedna od tih mudrosti bila i ovo:
Svaka budala zna kupiti skupo
Istina.

Od jucer se osjecam jesenje.
Nesto me jucer podsjetilo na ono nekoc kad sam se Ilicom vracala iz skole, ulice su bile pune ljudi, dan se skratio i grgutanje grada postajalo prigusenije, jesenska je svjetlost konture cinila ostrijima, mirisalo je po kestenima i nadolazecoj hladnoci.
Hodala sam Ilicom kao nekad i odvela samu sebe k Vinceku na kesten pire sa slagom.
Vincek nije vise sto je bio, mala slasticarna blizu trga s osrednje losim kolacima (kolaci su i dalje osrednje losi :))). I ljudi su se promijenili. Sjecam se kako smo svi bili nekako slicni, uniformirani, na prvi pogled prepoznatljivi i predvidljivi. Sada se gradom muva eklekticna rijeka sarenih ljudi, individua, a ne mase. Medju njima hrpetina stranaca, toga nekad nije bilo.
Malo me uhvatila nostalgija...jesenska... Prolazna...

Tako to bude, zivot ide, ide, pa dodje kraju. Kazu dobro je kad je po redu. Ima takvih zivota u kojima sve ide redom. Jedni odlaze, praznina se ispuni nekim drugima, novima, sve po redu.
Nije dobro kad ostane samo praznina. Kad je nista ne ispuni. I onda pitanje: cemu?