musaka

Ja koja uvijek kasnim došla sam prerano i dugo ga čekala.
Jeste li primjetili da, kad dugo čekate nekog važnog koga dugo niste vidjeli, mislite o svemu osim o tom koga čekate? Listate novine, gledate kroz prozor, tiktakate kao sat, pjevate u sebi refren.
U novinama, dan je hladan, zimski, vjetar umjeren do pojačan sjeveroistočni, politika se redovito kurva, znanstvenici otkrili aplikaciju protiv depresije, Severina je piškila i kakila u Dubaiju i cijeli dan sam mislila da je četvrtak, ali piše da je srijeda.
Iza novina, kroz musavo staklo jeftine zalogajnice, on još ne nailazi.
Prolazi bradonja s trbuhom djeda Mraza, zubata žena u joga hlačama, dječje jednakoizgledajuća grupa djece, prolazi i vrijeme, u 11:00 se otvaraju vrata, nije on, netko drži otvorena vrata birca dok se oštra hladnoća kovitla do mog stola, taj bezimen netko veže svog psa pred ulaz i s vrata naručuje sumnjiv sendvič s jajima dok izvana pas sporadično laje i oblizuje staklo, njegov nemir poremeti ritam koji je tada mirno klizio prostorijom, ljudi se okreću, bezimeni ga smiruje šištavim zvukom i pas prestaje lajati, samo plazi jezik, bali, tiho cvili i tu i tamo lizne još malo hladnog izloga, prije nego se umiri i počne čekati.
Sad tiho čeka. Čekamo tako. Ludi pas i ja. Liznem šalicu kave. Vrijeme se smjesti natrag iznad novina. Topao zrak. Vrata. Ritam.Staklo.Ljudi.Sat.I ne izgleda kao srijeda nego kao nedjelja prijepodne. Sad je u redu. Bonaca u amigdali. Ne mislim ni na što, može doći.
Zapravo je ovo čekanje toliko mirno i poznato i da nije Severine, bila bih sigurna da sam sve ovo već doživjela.

***

Možda mu se, kada bi prošlo stvarno puno vremena, ne bih mogla sjetiti lica. Ili boje očiju. Glasa sigurno ne, to zaboravim prvo. Visinu svima zbrljam, zamišljam ih višima nego što su zaista bili. Odjeću ne primjećujem ni kad je na njima. Razgovori su ionako samo nebitne kulise freudovske predigre, a vrhunci su uzbudljivi, ali iz daljine magloviti i mutni.
Ali, po nečemu bih ga prepoznala između milijun drugih, taman da je između susreta prošlo po nekoliko puta od kolijevaka pa do groba, da su mi oči zavezane i uši zaštopane i prsti vezani i popila mi droga pola mozga, imam uznapredovalog Altza, pijem ko smuk, oteli su me svemirci pa vraćali samo za vikende, ugradili mi metalnu pločicu i hodam luda uokolo u bijeloj spavaćici, sigurna sam, ima nešto što bi ga vratilo natrag u pozlaćeni okvir nezaborava.

Mirisao je.

Na policu prosutih začina. Cimet pomiješan s paprom. Čili i kardamom. Klinčić i limun. Blagu gorušicu s limunskom travom, cikoriju s karameliziranim šećerom. Na bakinu kuhinju u ljetno jutro i kopar koji se suši na krpama. Oprani veš i češnjak. Razmrvljeni klorofil peršuna. Čaj od matičnjaka uvečer. Tamjan. Svijetlozeleni celer u proljeće. Na košaricu svježe ubranih šumskih vrganja. Lišće livadnog kiseljaka iza kuće s prugom, dok ti se usta ne stisnu. Šafran, lovor i ružmarin uz more.
Na krvavo meso, nož i sol. Kumin i anis na vrućem kruhu.

Na sve to odjednom.
Gledam poznatog stranca kako ulazi kroz musava vrata jeftine zalogajnice i dok ga se prisjećam, sjetim se:

O, jebote, kako je taj čovjek mirisao!

***
Važno je da nam bivše ljubavi izgledaju važne. Da slučajno ne ispadnemo nevažni.
Dijelimo si komplimente. Je, bilo smo čudo. Ne sjećamo se baš svega, ali moralo je biti nevjerojatno jer je bilo, a nešto što je bilo ne može biti samo zato da bude. Velike stvari, velike priče, velike riječi.
Plima beskrvne pristojnosti.

Negdje u primozgu, omamljena, osjetim kako mi se nosnice šire, za njima zjenice, upijam, udišem, njuškam. (Jebote, kako taj čovjek miriši!). Poznati miris, ples klupka sitnih, brzih zmija u trbuhu.

I tada mi se, kao prosvjetljenje, ukaže blistava žaruljica odgovora nad glavom: glad!
O, kako je bilo zanosno vjerovati u komešanje zmijskog klupka u trbuhu i lelujavu opijenost, kao dokaz ljubavi, tako piše u svim ljubavnim romanima. I stvarno, nikad nikog nisam tako pohlepno čekala.
No, sad dok mi njegova blizina izaziva taj poznati osjećaj kruljenja, tako suptilan da bi ga svatko iole zadojen romantikom opisao kao leptiriće u trbuhu, nema sumnje:
Njegov miris je izazivao nevjerojatnu glad!

**

„E, znaš što je zapravo sve što sam ikad htjela od tebe?“
„?“
„Da mi skuhaš juhu.“


Link

07.02.2016. u 3:30   |   Editirano: 07.02.2016. u 8:38   |   Dodaj komentar

A da nije prehlada?

Autor: Gospar_D   |   07.02.2016. u 8:33   |   opcije


:)

Autor: bozicnica   |   07.02.2016. u 9:18   |   opcije


sve ti marta rekla

Autor: mmmmmm_da   |   07.02.2016. u 10:18   |   opcije


piši, jebote

Autor: mmmmmm_da   |   07.02.2016. u 10:19   |   opcije


gušt mi bilo čitat.blog ko prustov kolačić :)

Autor: gelsomino7   |   07.02.2016. u 10:24   |   opcije


Ovo je nešto najljepše od tebe otkada se mama udala.

Autor: MedoDebeli   |   07.02.2016. u 11:09   |   opcije


Ponovo sam pogledao i pročitaio. Glavno je da nije mirisao na mahune. Meni je miris mahuna težak miris i antijestiv. Neaperitivan.

Autor: MedoDebeli   |   07.02.2016. u 11:15   |   opcije


morala si ogladniti kad si dugo čekala,
odatle zmije umjesto leptirića :) ,
ali da,piši stiki ,piši ,
to djeluje kao melem na mozak izudaran političkim temama

Autor: tajana46   |   07.02.2016. u 11:39   |   opcije


ma skuhati cemo ti juhu, shebati i drugu nogu samo nam malo osvjezi Blog :))))

Autor: budvar   |   07.02.2016. u 11:47   |   opcije


:))) bud
sigurno nije ni sanjala da bi joj zbog priče mogla nastradati druga noga

Autor: tajana46   |   07.02.2016. u 12:05   |   opcije


Ulogirah se samo zbog toga jer sam morala lajkati :)
Osvježenje ova tvoja musaka.
Baš, baš...

Autor: ovca_ko_ovca   |   07.02.2016. u 12:15   |   opcije


Lijepo pišeš, ugodno si me iznenadila :)

Autor: Fatamorgana1   |   07.02.2016. u 12:39   |   opcije


:) pamtim samo miris jednog muskarca ,, nikad medu nama nije bilo nesto vise od prijateljstva i poljubca ,,, al , miris mi je jos dan danas u culima :)
Hvala ti , jer sam uspijela misli prebacit na drugi kolosijek ;)
:)

Autor: black__women   |   07.02.2016. u 15:50   |   opcije


:)

A nisam u formi:)

Autor: styx   |   07.02.2016. u 18:05   |   opcije


Odlično :-)).
Ljubav ionako dolazi iz želuca :-)).

Autor: ZlicaOdOpaka   |   07.02.2016. u 19:59   |   opcije


Bum ti ja skuhao juhu. Znam samo onu iz vrećice juhu napraviti. Jel to u redu? :)))

Autor: jimisolo   |   07.02.2016. u 22:48   |   opcije


je l' s domaćim ili kupovnim rezancima.. ili griz knedlima? ;)

gušt za (pro)čitati....

Autor: meija   |   08.02.2016. u 9:38   |   opcije


Fenomenalno. Šteta što
ne možeš nas češće počastiti ovako nečim...

Autor: I_disagree   |   11.02.2016. u 9:36   |   opcije


Dodaj komentar