-

Ma, mogli smo bit bolji.
Da je cesta tuda skretala.
Da je vjetar tako puhao.
Da je tako pao grah.
(stara orčka)

Mislim si, kako dođeš do praznine.
Točke apsolutne svejednosti.
U retrospektivi, možda je samo okoštalo. Zadebljalo tkivo na mjestima pretjeranog trenja.
Scar tissue.

I nasred svega, još jedno preostalo ranjivo mjesto. Lunapark u pustinji.
Svjetionik, ali na sred osvjetljene ulice, o (hohoho), nepotrebne li ljepote. :)



Link

ŠETNJA NEW YORKOM

Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljenosti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja!
Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti.

Styx. Zbog takvih su tvojih pjesama intelektualci Iskre svojedobno rezali žile.

Samo što ih post festum CSI Iskrica nikad nije mogao pronaći. Mislim: te intelektualce. Ne pjesme.

Hm. Mozd su izumrli od rezanja?