-

tišćem, tišćem, ali mislim da više bloga napisala tu ne budem.

tjah. bilo je i vrijeme za: Link

pijesmica krasna:

Too cold to start a fire,
I'm burning diesel, burning dinosaur bones.
I'll take the river down to still water,
And ride a pack of dogs.

:))

dođem kad porodim pravi prafcati blog.

2043.

(malo morgen, jel:))

aj.

klipetiklop u suton.

Nikad nisam pisao da zadivim sebe, niti druge, jednostavno sam pisao što mi padne na pamet, možda malo kompilacije ...:))) Styx, s tobom se može dobro polemizirati, jer imaš visoki stupanj tolerancije...:)))

ne klepeći nanulama

(ili kad budu fešte i godišnjice.
alene, oprosti.:)

hehe, jel ja to oproštajku imam, naoko?:))

naoko, imam.

Imam pitanje...nešto mi u magli izvire iz sjećanja
Round Robin, sjećam se toga, bilo vrlo zgodno :)
Jesi ti imala tamo svoje zapise?

jesam. neki o entitetima je bio:) bome ga se i ja već jedva sjećam.

hah. živio google.

ŠTO AKO SE SVIJET SMAKNE, A OSTANE SAMO ENTITET I NJEGOVA MOGUĆNOST?

styx

Spasit te neće nijedan od spisa
Svih onih koje zazivlješ sred jada;
Ti nisi drugi, nalaziš se sada
U labirintu što ga sam opisa.
(…)

(J. L. Borges, Ti nisi drugi)

SADAŠNJOST

D. se igra mislima.
Kao i jučer. I prekjučer. I tako unatrag, stoljećima, tisućljećima. Možda i milijun godina. Iako, sada je užasno glupo nešto nazivati godinama. Uopće, postalo je užasno glupo išta ikako nazivati, jer odavno je sve pretvoreno natrag u amorfno i vraćeno tik do one jezgre pradavnog Nečeg. A tu se baš i nema što vidjeti. Nije da je ikog briga, jer nikog drugog osim njega ni nema.
Treba znati: za D.-a, sadašnjost je beskonačna.
Možda to i nije nešto posebno, niti je to ono što ga čini iznimkom. No, hajde. Zamislite na trenutak, sada, jedno beskonačno Sada. Zajebano? Je, ako očekujete da će trajati beskonačno.
Vrlo je vjerojatno da za D.-a hoće.
Sada, igranje mislima je jedino što je preostalo za raditi, otkad osim D.-a više ništa nije preostalo.
Jer, D. je fantastični preostatak.
On je onaj statistički zajeb koji je izmakao kontroli i umjesto da umre i raspline se kao i sve ostalo što je bilo sklonije izumiranju, ni kriv ni dužan zaglavio je u besmrtnosti.
Biti posljednji preživjeli svjestan oblik, čini se, i nije neka zabava. Uglavnom, cijeli svemir tišine i usamljenosti. I dosade. Dosada je najgora, najduže traje i, ako ga išta ikada uspije uništiti, postaje gotovo siguran da će mu ona zadati zadnji udarac. Dosada je zla i moćna svemirska sila.
Iako, bilo je toga i prije, kada nije bio Zadnji. Istina, nekad mu se čini da je tada znalo biti baš i puno gore, kad su Drugi zujali oko njega i izazivali, mamili ga na kretanje i sudjelovanje. Ne sjeća se više kad je to zadnji put stvarno poželio, osjetiti išta jače od tuposti usred ništavila.
Nevjerojatno, ali i usred Ničega (zaigrao se D. mišlju), tendencija je plutati u rutini.

PROŠLOST

Davno prije nego je ostao jedini svjesni skup čestica igdje, nastajalo je Sjećanje.
Tada je još postojala Planeta. Ubrzo nakon rođenja, uvidio je nepravilnosti u svom postojanju. Nekako, ništa ga se nije previše doticalo. Činilo se, iz svega bi izlazio neokrznut. Poremećen iznutra, uzdrman, ispremješan, ali uvijek je bio on, i ispočetka se čudio zašto se to nastavlja, kad su mnogi putem počeli krivudati ili izostajati. S vremenom je prestao brojati, a još malo kasnije i očekivati.
No, dok je bilo Planete, besciljnost je bila manja. Možda se i nije uklapao, ali bio je umiješan i taknut onima koji su mu bili bar nalik. I tako, slagao je tada i ne znajući što slaže, sjećanja u nizove. Duge, isprekidane, subjektivne, šarene nizove.
Davao im je nazive prema onome što je tada na Planeti postojalo.
Kasnije ih je dijelio na loše i dobre nizove.
A u nizovima nizale su se sve neke sitnice: ratovi, vladavine, male stvari, sitni ljudi, čovječanstva, tijela, misli, čestice, strahovi, radosti, ljubavi i ostale trice. I žene, o da, D. nije bio peder, u davnoj prošlosti kada je bio čovjek. Kasnije se rado igrao mislima o ženama, iako su najčešće završavale u lošim nizovima.
Tada još nije znao da je Sjećanje bilo sve što će moći zadržati uz sebe kad sve drugo nestane. Onog trenutka kad je ostao Zadnji, ciklus nakupljanja Sjećanja u zalihe priveden je kraju. Kada je i posljednji Drugi nestao sa Planete, nastupilo je kraća faza unutranjih previranja koja mu je kasnije omogućila da svako Sjećanje razmatra sa više aspekata, ali, osim konačnog raspada Planeta koji je uslijedio nekoliko tisućljeća kasnije, uglavnom se nije dogodilo baš ništa.
Čini se, prošlost je služila samo tome da bi D. u sadašnjosti imao čime kratiti beskonačnost dok besciljno pluta Svemirom, uglavnom potpuno ravnodušan.


BUDUĆNOST

je, znamo, neizvjesna. Fiktivna kategorija o kojoj se nema što puno reći. Osim da bi sve moglo biti, ili bi sve moglo ne-biti.
I tako je (sada), osim D.-a (kao nevjerojatne ali ne i nemoguće anomalije koja je slučajnošću izbjegla biti dijelom pravila), ali čvrsto vezana uz njegovo postojanje, preostala još samo Mogućnost.

sjedni mirno i komentiraj, pisanje umara

ako te umara i komentiranje, a ti lijepo na gemišt

sad čitam, prikladna ova:))

ma, kre, znaš ono kad ti postane svejedno za ovo.
meni postalo svejedno.

zapravo, više nekako kao neugodna nula.

eto. dodje i to doba. kad ja nemam više nišššta za reći.

zbogom, stiki. želim ti da nikad, ni jedan jedini crijep ne padne na tvoj... aaaaaaaaaaaaa nemogjaovo

alo. djesba 38-a nijanso, sive boje? :D

U to doba se imalo što čitati.
Guštala sam, onak, zapraf :)
Potrošilo se valjda...šteta...

tebe je uvijek super vidjeti tu

haha..

Dosada je najgora, najduže traje i, ako ga išta ikada uspije uništiti, postaje gotovo siguran da će mu ona zadati zadnji udarac. Dosada je zla i moćna svemirska sila.

ja nebi da odeš, ali opet je stvar tvoje volje.

mmka, htjela si reć "krov":)

dosada. vidi- ravnodušnost :)

amh, pa nije da odlazim u svemir.

dođem. ali službeno, zapravo me od sad više nema tu.
red je pozdravit.

zapravo me doista već nema dugo.
a ono što me je i bilo, nije bilo baš nešt bez čeg ne bih mogla.
plus je bilo malo neestetski, jel:))

stiki was here.:)

aj puse, znate di sam.

sad mi dodje da folozofiram na temu:

dosada je smrt. a svaka smrt je tužna, nekreativna i

papičkaimmaterina. lijevo me faka kćer, desno, mikeli. novi ajfon i novi laptop. deca ispizdila. ://

(a ti ajde više doma.
prestara si za ta skitanja:)
i dosadno mi kad te ne mogu zvat i riskirat raznorazne smrti istovremeno.)

gmail. tu izroniš, sunce ti. tamo čmrlj. :)

:D

e. ne kužim, kako već nisam boži na njeno: srrrkkkk... zavukla već, jedno: MRK! :DD

nemere pjesnik iz mene, nikako... ajok

btw... mislim da si ti postala stara za čekanja..............................................

:D

grickam komad pizze, pa onda fritulu, pa zeleni čaj, i gledam u štrudlu... koncentrirano gledam...

ih, postala sam ja prestara za štošta, pa ne znači da sam od štošta odustala:)

al ko pita, odjahala sam u suton u lov na kapitalce.

s ovaaaakvim očima.:)

i pizza deblja a ak si debeo jer jedeš puno pizze moš dobit mošdani:))

pikzamene, mmka, lovišš.... :D

prva asocijacija na kapitalca mi je- som. hm

Sada kada žene kolo vode na Iskrici, opet su nezadovoljne...Veliki pisci su oduvijek znali da se studije karaktera baziraju na motivima nečijeg pisanja ili djelovanja...

hehe

ima, bre, da zakačim GOLU fotku! onoooo... ne biceps triceps kanotjera poluprofil(to od marte vidla)... neg' nako... anfas. pa brojte kile. pljuc

(uf uf. evo me lovi zeleni val nadrkanosti :DD)

nema te na gmailu. ode ja pod tuš. gola. i VITKAAAAAAAAA!!!!!!

(:D)

isss. aj bok. ln

(zapravo, pssst, zna se za kim sam otišla;))