o vodi

prvo ovogodišnje zatrčavanje u nizbrdicu raširenih ruku osjećaj leta jači je od straha krug povjerenja po kamenim škrapama jer gejše nisu mjera za divokoze lutanje bez potrebe za bijegom Link koje odvede na neočekivan koncert golih kloniranih jarbola bez jedara još ogoljenije marine zvuk koji te tjera da zatvoriš oči i osluškuješ otkud dolazi sipanje pijeska iz sahare i zadnji stih galijotovog daha i metalni okus u ustima i hipnotički bas u stalnoj rezonanciji pa onda poslije kad utihne more koje mi se umirilo pred nogama naizgled pokorno i pitomo kao narcisovo jezero dok od njega odskakuju glasovi ljudi tako nezgrapni naspram muzikalnog smijeha djece i ritmičnog laveža onog malog psa i šuštanja valjda zapletenih ptica u krošnjama iznad dok s lijeva nailazi tamnoplavo i mreška mi haljinu i osjećaj snage u vlastitim godovima pa ostajem sve dok se sasvim nježno i s ljubavlju ne izujem u gola stopala pred pokislim asfaltom s kojeg miriše kiša

20.06.2014. u 23:23   |   Editirano: 23.06.2014. u 20:13   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

nemam snage
skola je zavrsila,on je predivan i tako pun volje
ja tako slaba,umorna i puna posla
cmok

Autor: AnimaCandida46   |   21.06.2014. u 0:22   |   opcije


Prilika da se osjetim korisnim, stoga evo jedne donacije:

,,,,..;,,!...??!,,,....,,,,...

Raspored interpunkcija nije prejudiciran donacijom, to nek autorica upotrijebi po nahođenju.

Autor: maxim17   |   21.06.2014. u 2:20   |   opcije


Climb
is all we know
when thaw
is not below us
no, can’t grow up
in that iron ground
Claire, all too sore for sound

bet
is hardly shown
scraped
across the foam
like they stole it
and oh, how they hold it

Claire, we nearly forfeit

I… I’m growing like the quickening hues
I… I’m telling darkness from lines on you
over havens fora full and swollen morass, young habitat!
all been living alone, where the ice snap and the hold clast are known

home
we’re savage high
come
we finally cry
oh and we don it
because it’s right
Claire, I was too sore for sight

I… we’re sewing up through the latchet greens
I… un-peel keenness, honey, bean for bean
same white pillar tone as with the bone street sand is thrown where she stashed us at
all been living alone, where the cracks at in the low part of the stoning

Autor: styx   |   23.06.2014. u 20:18   |   opcije


Dodaj komentar