Prije ponoći

Najčešće imamo, imaju rok trajanja. Stvari, mjesta, ljudi. Nešto je bezvremensko, neograničeno, ali podosta toga ima žig. Kvarenja :-)).

Označeni smo i označavamo. Ponekad je do interakcije, ponekad do trenutka, sreće, sklopa zvijezda. Ponekad nikaj ne pomaže :-)).

Nakon ovog patetičnodosadnjikastonerazumljivog uvoda, slijedi ono pravo. Kako da ne, moji tekstovi su uvijek krivi, nikad pravi, rijetko prikladni. Imaju rok trajanja, kraći nego vrijeme potrebno za pročitati :-)).

Rok trajanja. Iskrica. Istekao je. Da. Više od 12 god si plesala u otpočetka malo prejeftinim cipelicama, stopala malo prevelikih, puno nažuljanih :-)). Uvijek si htjela biti nešto što nisi, ljepša, pametnija, duhovitija. Sve to je bilo na nekim drugim dijelovima neta. I sve to bolje od tebe se pokvarilo, propalo, a ti si ostala. Ne ista. Otišla si i ti vrit. Ali, još se držiš. Možda ne baš dobro za svoje god, morti ne uspravno k'o svijeća, al' držiš se. Prstićima za tipkovnicu, očima za monitor, glavom i dalje punom sanja stremiš ka oblacima :-)).

Svejedno, gotova si. Tvoje vrijeme je prošlo. Većina nas to vidi, osjeća. Oduvijek smo prigovarali ti, stalno tražili više od onoga što si nam u stanju pružiti. Davala jesi i sebe i sve od sebe :-)). Nije nam bilo dosta. Nikad nam nije dosta.

Što sad kad te više zapravo ni nema? Što sad želimo od tebe? Jasno, da te opet ima. Da ti možemo prigovarati, kritizirati te kao nekoć kad si bila najljepša što si mogla biti :-)). Tada nam nije bilo dovoljno, a sada plačemo za dobrim starim vremenima :-)).

Kako da ne :-)). Nit' dobra, samo stara :-)). I još se vučemo po tebi, navlačimo te, razvlačimo, sve nadajući se čudu. Konačno jednom pravom čudnom Čudu koji će nam "isplatiti" sve one silne sate bačene na tebe. Kako da ne :-)).

Nezadovoljni i dalje umjesto da pokušamo uživati u tvojim zadnjim bljeskovima, tvojim posljednim osmijesima :-)). Možda bi nam tako dulje trajala :-)).

(Ovo je samo tekst, provala nemislećih misli :-)). Ne predviđam, ne želim, ne ispunjavam. Samo tipkaram :-)). Uz malo sreće i puno volje nije mi ovo zadnji Iskričin tekst :-)).)

La Commedia è finita ... :-))
Iskrica è finita ... :-))
Je l' je il' možda nije ... :-))

30.03.2015. u 9:33   |   Editirano: 31.03.2015. u 15:28   |   Dodaj komentar

Ja na poslu bacim oko ovdje
(ako nemam ekstremnu gužvu).

Autor: I_disagree   |   30.03.2015. u 14:29   |   opcije


postoji uplata dodatne garancije, pa to znači i vijeka trajanja s osiguranim servisom
ha, možda netko uplati za iskricu, mada sumnjam

:)

Autor: meija   |   30.03.2015. u 13:23   |   opcije


Ma da, umire jel??? Ma ne vjerujem, vidi kolko se mi tu držimo, pa zakaj bi drugima bilo bolje :-))))

Znaš žal mi je ponekad kaj brišem poruke, jer takve ulete koje doživiš tu, ziher sam nema nigdje na svijetu, da sam ih zapisivala, mogla sam imat bestseller :-)))))) Mene to baš zabavlja i nakon tolko godina :-))))))

Autor: zubica   |   30.03.2015. u 12:50   |   opcije


Iza ponoći - Ella....još uvijek odlićno zvući.....
.https://www.youtube.com/watch?v=x8eDod4CMOU

Autor: zdrni   |   30.03.2015. u 10:12   |   opcije


koliko pokvarenih, a nije im istekao rok trajanja....

Autor: zdrni   |   30.03.2015. u 10:05   |   opcije


Bok,Zlica. :)

Autor: jimisolo   |   30.03.2015. u 9:51   |   opcije


o pozdrav doajenki! i upravo tako...prođe vrijeme ( u mom slučaju 9 godina) u traženju a nenalaženju, odlascima koji nisu dolasci. ispočetka sam dugo bila ljuta na sebe što sam toliko puno i često do duboko u noć ovdje ostavljala sebe...nadala se, čeznula..a onda napokon i prihvatila iskricu kao dio svog života, čak tako da bih mogla dijeliti život prije i...poslije (za vrijeme) iskrice? i ne donosi ona (iskrica) odnoseći kao nit ljudi ovi ovdje...mi smo ti koji se mijenjamo i ostavljamo sebe, ponekad škrti a ponekad ko pijani milujuneri! jednog dana ću otić i sa iskrice...ta ionako ću otić!

Autor: mai_sarai   |   30.03.2015. u 9:40   |   opcije


Dodaj komentar