Čovječe, kakav blog!

Danas mi svi sve toleriraju, pa ćete mi i vi oprostiti ludilo od kojeg pedantno čuvam djecu i dođem katkad ovdje.
Sjebano mi je što nemam načina obilježiti taj rođendan drugačije.

Voljela bih zahvaliti jednoj divnoj ženi odavde koja mu je našla u horoskopu najtamniju zvijezdu, Algon. Alkoholizam, nasilna smrt, dekapitacija, vješanje.
Kako god okrenula, ta zvijezda je bila nesretna i ja sam pred njom bila nemoćna a uvijek sam vjerovala da mogu svašta. Danas razmišljam baviti se ovcama, jer ne mislim da zavređujem baviti se svojom strukom. Zato je bilo toliko plemenito uputiti me na te zvijezde i veliko nebo nad nama: kojim ne gospodarimo istinabog.

"Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali
Gde je tome kraj, za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' čovek išta rešava
Il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"

Ova fotka je ružna objektivno, prvenstveno ovo je prije moje operacije nosa, na traktoru smo i sve to.
Ali ovo je meni najdraža naša fotka. Malo smo ih stigli uslikati, u biti sve je zbunjujuće kratko. I rađanje i umiranje, bez vremena, bez zajedničkog, ništa i sve.

I to je to. Sretan ti rođendan, moje milo. Sve sam razumjela. Bio si umoran. Nisi okrenuo leđa životu, nego život tebi. I nisi mi okrenuo leđa, samo si završio ovaj poligon. Nema tu ni pobjednika ni gubitnika, svi smo u istom redu bića koje će nešto zasigurno poraziti kad-tad. Pa opet, bilo je tu i pobjeda. I učinit ću sve što mogu da se u ponekoj ispiše i tvoje ime i lik.

Voljela bih da sam mogla bolje i više. Ako je to bio Algon, zvijezda-meduza, sudbina ili kako god to zvali... prihvaćam i dio u kojem sam bila ona koja rodi dijete, tebe izljubi u mrtvačnici, i koja uspije razumjeti. I koja pamti.
Nisam uvjerena da je pravedno prema ikome.
Ali malo je pravde na ovoj Zemlji ratova, gladne djece i zgarišta.

Jedno ti obećajem: hodam. Ne znam još kuda, i ponekad sam trapava. Ali nisam stala, i nekud ću izbiti iz ove slijepe ulice. Ne tražim te da me vodiš. Voljela bih samo da postoji nešto što ispravi i obešteti sve patnje koje si trpio, a koje smo prevodili u tvoju nepravednost prema nama, ne sluteći onu koja je tebi učinjena i s kojom si se nosio ipak sam.

Bila sam ljuta na tebe još dugo, misleći da si nezahvalna budala koja nije cijenila svjetlost, ljubav i ono sunce od svega tri kile koje si zadnje pogledao prije nego što si ga ostavio u kolijevci i otišao po štrik. Režala sam na tebe noseći tvoje džempere i skupe košulje paliti na Gradinu.
A nikad do pronalaska nalaza po ladicama, nisam pomislila da je možda tvoja zvijezda bila tako pozicionirana, da se svjetlost nije reflektirala kako treba. Da nije pitanje oholosti, nego sazviježđa u kojima, baš kao i u ličkim provincijama, po tko zna kojem načelu dobivamo uloge, obličja i imena.

Uvijek će me boljeti tvoja rana oko vrata.
Sačuvala sam jednu tvoju jaknu- onu u kojoj sam te prvi put vidjela. Pogolema mi je, ali ponekad je obučem. Ponekad kavu pijem sama ali u biti u sebi tebi govorim što ima novoga.
I uvijek se sjetim kako si znao reći za neke stvari "nemoš protiv jačeg".
Ali malo smo i uspjeli. Sladak je dečkić. Živo srebro. Kad ga vide, babe plaču da je isti ti.
Pustit ću mu crtić Kralj lavova i tako ću mu objasniti da ponekad tata nije tu, ali voli svojeg lavića.

To sam stigla smisliti zasad. Smislit ću ja još nekog kurca ali ne danas.

Želim staviti još tu fotku. Draga mi je.
Link

I pjesmu Link

NAJBOLJI KOLACI BLOGA- ARAPO

NAJBOLJI DJ BLOGA- PATRICIA

NAJBOLJI FILOZOF BLOGA- ETE

NAJBOLJI NEJEB BLOGA- MELKIO

Nadovezujmo se u beskraj

Frajer na pvt cita moje probleme sa aseksualnoscu
Ponudio mi je "new age seks ledja o ledja".

Intrigantno.

Zelite li a) sliku b) video u minici i stiklama?
Ili c) vjerujete u mene i Boga!

Kratica za aseksualce
Melkio je predsjednik a ja tajnica, pri čemu u uredu nema jebačine nego samo krademo lovu.
Nudimo jaku pronatalitetnu politiku i poticaj demografiji, zato nam je politički slogan: JEBITE SE.

Link

Sa svim se covjek nauci zivjeti, ako je poanta u tome. On je od te igranke odustao, nakon godina mentalnih problema, depresija i dosta toga jos. Znate, htjela bih bar negdje reci da se hrabro nosio s time, o cemu ja nisam znala. Sumnjam da bi moja jebena diplomica tu puno pomogla, dala sam vise pa nije znacilo.

Htjela bih negdje i to reci. Bio je hrabar. Nije kukao, da bar je. Kad je bio najslabiji glumio je aroganciju, otrov, znao je ljudima cak nabijati na nos sto ima kurcinu od 22 cm. Ali imao ju je i zivotno- trebalo je s tim moci zivjeti.

Boli me sto je u meni, kroz mene, i s bebom, pokusao provjeriti da li tako manje boli. I nije boljelo manje. Njegov mi doktor govori da je zbog alkohola imao mozak 85godisnjaka.

Ali imao je osmjeh djeteta. Bio je sav zakrpan, i sklepan od paradoksa, proturjecan. Ja sam spavala i jela s covjekom o kojem nisam znala koliko ga svijet boli. Kad ga je boljelo, bio je bezobrazan prema svima. Nikad nije dao pomilovati se izmedju obrva, moj cudni tuzni vuk samotnjak, koji je samocu mrzio.

I danas mu je rodjendan, kazu da se ne racuna to vise kad netko umre. Volim vjerovati da ce mu mama ispeci Licku pitu od rajskih jabuka. Ja nikad nisam naucila raditi tu jebenu pitu. Jednom sam je pekla pa je rekao da to nije to, da ne prhko tijesto nego drugacije.

Meni ce uvijek ostati pitanje je li postojao nacin da se pita ispece na neki nacin koji bi bio to, i jesam li mogla ipak nesto drugacije. Sve ja to znam, moji kolege su mi preko raznih telefona pa i onih za krizna stanja potanko obrazlozili da si prtim terete koji nisu moji. Znam ja i da se ne smije ovako- vec oko 6 ja cu biti nasmijana, pocesljana, nasminkana.

Ali sto pokloniti za rodjendan njemu? Ma popizdio bi da placem- nije me bogznasto volio mislim, ali volio je sto sam jaka. Cak se hvalio svima na poslu mojom visinom i da sa mnom nema zajebavanja. Pola posprdljivo licki, pola zapravo. Uvijek je volio sto sam jaka, a snaga je ponekad samo duznost. Istina je da sam vojnik, da tako shvacam zivot, nije to ....neka sad snaga. Nego znam sto sam duzna, i da su raspadi sistema luksuz na koji apsolutno nemam prava.

Otkinem zera, ponekad i rijetko, i tog prava ali od noci i sna. Od zivota nikad.

U moru knjiga na tu temu ja zapravo nisam nasla odgovor na pitanje gdje je on sad. Nije nitko, ako je za utjehu. Voljela bih da je negdje gdje je Licka pita po njegovoj volji, sa sarplanincem Benom koji je otisao dva mjeseca prije kao da ide pronjuskati za Itu je li sve sigurno.

I voljela bih da ga nista vise ne muci. Zivio je tuzan i sjeban zivot, perfektno pozirao snagu i aroganciju, i nikad nije ni prisapnuo nikome da treba pomoc. Zakljucio je da ovaj svijet ne treba njemu, niti on ovom svijetu.

Bio je u krivu, trebao nam je i vrijedio nam je.
Nisam to dovoljno puta izgovorila, mislila sam da se podrazumijeva.
Bi li bilo drugacije da sam to izgovorila milijardu puta? Ne znam.

Ono sto znam- otisao je kao da na ovom svijetu njemu nema mjesta. Nije shvacao da je to mjesto bilo u ocima djecaka, u mojem zagrljaju. Jednostavno je otisao. Danas bi imao 48 godina.

Ne znam je li neumjesno pokojnicima nastaviti brojati godine. Vjerojatno je logicki neispravno. Rodjen je u prekrasno doba godine kad cvjetaju ruze. Na nacin da ga dopadne trnje. Znate, depresija je odvratna crna pticurina koja te stalno jebe i napada i kljuca. Nije kriviji od nekog tko je umro od raka. Nije ni nakazniji, ni odvratniji, ni zlocestiji.

Nesto bih jos htjela reci ali iskreno blokiran mi je mozak. Vidimo se uskoro ovdje, ne da mi se sad.

Mozda jos zelim dodati samo da mi je ta njegova sudbina teret i da zelim naci nacin da ga bar ikako obestetim. Istina je da mi se ova primitivna usrana pustos gadi, i da jebem mater trimeru i peletu. Sve mi se gadi. Povraca mi se od jebene Like. Pogotovo hejtam ove debilne preparirane bolesne zvjeri krepane po kuci.
Svega mi je pun kurac.
Ali znate, ovi debili ludjaku i nakazi ne odu na grob.
Ne kazem da ista znaci ili mijenja.

Ali ukopala sam se ovdje, i kad iskoracim iz ovog pickovca prodisem od srece. Pa opet- osjecam se da sam okrenula ledja covjeku kojem su svi, pa i on sam, i prvenstveno zivot njemu- a tek onda on zivotu.

I dodje mi stajati na kisi pred grobom kao Putin, kao budala, kao avet, ne zeleci kisobran iz postovanja njegove jebene sudbine koju nisam preokrenula.
Necu nikad.

Ali nekako inzistiram da stave na moj racun, iako imam na sto potrositi pare. Ponekad, mada rijetko, obucem njegovu jaknu i spavam u njoj. Nije cak stvar neke ljubavi. Zelim da se zna da je on tu bio i zivio. Zelim da nije bilo uzalud.

Ja cu racunati da je ovo 48.rodjendan.
Uvijek cu brojati tvoje rodjendane i kao autist negirati obljetnice smrti. Kupila ti nisam nista i naucit cu ako treba sve kolace i torte ali Licku pitu necu. Za babino brasno.

Link
Kratki horror film svakodnevice uz Plazma keks

Citam ovo kako je neka bolesnica bebu bacila u smece. U sest mjeseci u mom selu jedna je bacila u bunar a druga u smece i zapalila.

Nema se tu sto komentirati, definitivno bolesno i odvratno. Mozda nas kao zajednicu ovakve stvari trebaju navesti na neka pitanja.
Prvo- ako imas frendicu/sestru/kcerku/ZENU......koja ima bebu... ajde malo nesto.

Nije bas ideja da sve mora ona sama. Kod nas na Balkanu jos uvijek to "dite materi" dok ova jadna smrdljiva i na rubu zivcanog sloma pada i tetura po kuci i u depresije.
A muz? Uputi je da je ona zensko- ode u birtiju i po mogucnosti pojebe konobaricu.

Cak i na porodu se zna cuti A NIJE TI BILO TESKO DOK SI NOGE SIRILA. Cekaj pa ipak jos je ponetko sudjelovao u pravljenju bebe.

Meni nije tesko, ne sto sam majcinski tip jer ima puno mamastijih i sladjih zena od mene. Znaci ja sam mama koja nikad ne ponese vlazne maramice, znalo se dogoditi da beba pije Janu jer smo izgubili flasicu, obucem nekad i sebi i bebi razlicitu carapu, ne cesto ali jebiga... kog boli kurac super smo... nemam te neuroze, s koliko mjeseci koja hrana, moj otkad jede spek i prsut i sta mu fali ko zmajina je. Znamo biti obuceni kao ranceri jer se ne opterecujemo detaljima, samo gonimo dalje do medalje, rasteretim se svuda di mogu i ne pitam dozvolu. Sto te boli kurac jesam li nasminkana - bitno da je nama dobro, ja si dopustim svasta sto krotke sebi nabijaju kao grijeh, bezobrazna sam i znam zasto i cemu. Opstanak, prioriteti. Znam igrati presing i prirodno sam agresivna, ratoborna i sve sto treba ponekad biti osobito u nedostatku muskarca. Meni je "mars u kurac" nebitnim ljudima sladje od bombona.
Odjebi je pola zdravlja.

Nisam perfekcionist, znam prioritete, mama sam koja ne robija tome da sve bude popeglano, i generalno znam biti drska, neotesana, odjebati sve sto mi je too much i snaci se da djeca a i ja budemo ok. Nisu svi kao ja, niti su rodjeni hiperaktivni i s nekim sick optimizmom. Ja se tu mogu raspasti na pet minuta i u sestoj minuti s ludilom u ocima otirem suze i nasmijana govorim "ahahaha ali zato kad me krene.... o, moje kraljevstvo dolazi".
Crown the witch!

Postoje sjebane i fragilne.
I ne moraju imati mrtvog i nikakvog muza.
Mogu imati onog koji brije na "dite materi".
I mogu pucati. Bebe su preslatke, ali sere tko kaze da je to sve skupa bas piece of cake.

Moras se podloziti djetetu, koje nije predvidivo, s kojim nema dogovora, i koje samostalno eventualno zna pasti na glavu, pojesti bateriju i sl.
Odgovornost. Stres jedne vrste.
Iracionalna svijest- zna biti naporna frekvencija za razumno bice, odraslo.
Beba ima svoju briju i jasno je da tu nema dogovora.
Naravno da je prelijepo i kad vidis tu pahuljastu breskvicu od glavice kako ti se smije dobijes nagradu za sve.
Ali MOGU zamisliti zenu kojoj je izuzetno tesko, koja nema prirodni adrenalin, koja mozda ima i neki mentalni i hormonski problem, depru.

I kojoj svi u okolini govore PA TI SI MATER.
U sustini, to je bioloski istina, mama je mama.
Ali svi u okolini trebali bi nesto sto vec mogu.
Kao majka muske djece, garantiram da bi obojica od mene dobila pljusku pa da su i tri glave od mene visi, da cujem da im se povraca na pelenu i sl.sranja (koja sam ja od oba muza slusala, ne dugo).

Budem li baba, nastojat cu, svega mi, tim zenama cesto reci "daj meni i odi na frizuru, odi na bazen, odi na masazu, odi spavaj dva dana u hotelu i posalji sve u picku materinu, ne moras ti padati s nogu, spomeni se djevojko da si ljudsko bice, daj mi bebu ja sam navikla s bebom sama i nemas kaj brinut. Daj babi, ja sam baba velebitski tigar, odi nek te izmasiraju da se ne razguzas u celulitu."

Nema se sto opravdati ni razumjeti u toj koja ubije bebu, niti je ovo tekst o tome. Ali mozemo pretpostaviti da je nekim zenama potrebna odredjena potpora da prezive taj period, jer mentalni problemi nisu tako rijetki, jer bebe jesu zahtjevne, i jer ponekad cuda radi jedno jednostavno:
"Daj da prosetam bebu, a ti lijepo odi pod tus i malo ubij oko".

U biti i ne mora ti biti toliko bliska ta zena, da ne bi navratio/la s plasticnom kanticom sladoleda punom strudle od sira ili jabuka. Ona mozda ne stigne.

Nije mala zajebancija. Nisu svi puni energije, inata i s mantrom da je zivot ionako fajt i boks. Ima ih puno koje su slabe, mlade, preplasene, u kojekakvim problemima. I kojima je to tesko.

Kad podignem svoje sinove, jedno ce iz moje kuce morati ponijeti. Saznanje da sam ih ja dizala sama. Ali da ocekujem da prema svojim zenama budu kavaliri i gospoda. Cijeni je, tim prije sto je rodila. I kad beba place mjesto ti nije u birtiji. Mjesto ti je pored bebe. Bude li moj sin svojoj zeni rekao "ti si mater, meni se od pelene povraca", pelenu ce dobiti drito u facu.

Tekst pisem kako bih osvijestila vaznost potpore zenama. Majcinstvo je prirodno, refleksno, lijepo i sve to stoji- ali umije biti i tesko, zamorno, zaglupljujuce, repetitivno, stresno. Come on, posalji neku mamu iz okoline na kavu, pod tus ili na popodnevnu drijemku.

Prije su govorili- potrebno je selo za odgojiti dijete.
Iako su ta vremena iza nas, neka ljudskost ne mora biti.
Cinjenica je da se s mnogocime upreze zene kao mazge, a nije svaka ni plecata ni jaka niti moze.
Dite materi. Materi tus, obrok, san. Nije si sama napravila, niti mora biti na svijetu sama.

Ima li koja u tvojoj okolini, obitelji, krevetu?

Kuma ima decka iz Barcelone. A iskreno nije to bas nesto al bolje ista nego nista jer bar da je malo nocu izmori da meni manje danju maltretira. Kad bi bilo pravde nosio bi to nekud u Spanjolsku pa bi bilo lakse.

Svakako, ja sam je lijepo zamolila da mi vrati moje najljepse sandale. Obje nosimo 41 i siroki kalup. Gotovo je nemoguce naci lijepu sandalu u toj muci, ja sam uspjela, platila papreno, posudila joj i ne da mi kucka nazad. Zato sam sad njenom decku poslala emotikon SRCE i UPITNIK
I ONDA OVU PJESMU

Link

Nije jos vidio ali bude. Pa ti nemoj vratiti te jedine koje trazim da vratis. Sad idemo bailamos enrique pa cemo vidjeti

nebinarna i posttraumatski trajno aseksualna osoba, postoji jedan scenarij u kojem bi se nesto promijenilo. Radi se o scenama u kolibi od pruca, s ovim muskarcem. Inace, identicno je gradjen kao moj prvi muz. On, Andro Buslje i Mohombi ili kak se zove. Andro Buslje je ozenjen, moj prvi muz ne znam sto je s tim idiotom, ostao je jedino ovaj Mahambis ili kako god.
Inace mi uzalud govorite seksi stvari jer ne samo da sam aseksualna nego sam razbila kod i postala nebinarna. Ako zelite biti polupedercine slobodno mi se nudite ali moglo bi vas boljeti.

Uzivajmo u jedinom koji me malo pali. Nije to vise rajc ali osjetim kao fantomsku bol nakon amputacije, odredjeno skakljanje u preponama.
Ovu tuku zanemarite, na njenom mjestu trebam biti ja

Link

Nakon potonjeg teksta netko je otvorio profil ovog naziva. Odusevljena sam, odlicno :))))))

Kad sam bila mala bio je na kvartu jedan Emil.
Bio je u biti dobar decko ali imao je jako zilavu glavu.
Tad je in bio Titanic i zato je Mia na melodiju My heart will go on smislila pjesmu Emile seljacino ti zilava supcino.

Emil je bio par godina stariji od nas.
Imao je psa koji se zvao Bilbo.
Da ispadne nesto specijalno, Emil ga je dozivao: Bilbo Baginson Fabio Riči!
Zbog toga su ga tek podjebavali jer je bilo stvarno weird sto kresti sva ta imena.
Ja ga nisam podjebavala jer sam i ja bila podjebavana zbog visine, debljine, firmirane robe, naocala, aparatica i prosjeka 5.0
Bila je neka Jelena koja je ubijala boga u meni od batina jer mi je stari kupio 3 para Moschino hlaca posto je drzao butik; nikad vise Moschino ne zelim vidjeti ni danas. Mislim da odtud vucem hejt prema firmiranoj robi i nosim Pepco i sl.
Ta je Jelena imala 100 kg i tukla ko nitko.
Jednom mi je razbila kost na obrazu.
Jelena je bila siromasna i nista joj ne zamjeram.
Kasnije se propila i bacila s prozora ali prezivjela je.
Znala sam je kasnije sresti i uvijek smo lijepo pricale. Nije losa osoba. Nadam se da je ok.

Jednom prilikom srela sam Emila.
Stali smo i procaskali.
Postao je velika faca u medjuvremenu.
I dalje ima zilavu glavu, ali izgleda da je nesto s njom u zivotu i napravio.
Je li prepotentan i tetkast? Kako god, nijednom nisan cula da je ikog oslovio supcinom ili se rugao.

Setao je svog psa smijesnog imena i ucio.
Danas mu se nitko ne ruga- ako imaju sto reci, slobodno neka kazu tajnici, 99% da ce mu prenijeti a 100% da nece. :)

1. Skuhaj tjesteninu
2. Stavi kiselo vrhnje
3. Iz nekog razloga stavi na vrh te smjese pola rajcice
4. Pospi kurkumom
5. Posluzi.

U ovoj simulaciji što životom zovu
Potraži mene kao ljubav novu
Dok sere kiša ili žega jebe
Ti kaži "ja volim tebe"

Čak i ako me ne voliš reci tako
Lazi mi lijepo kenjaj mi polako
Cekam noc da pricam s njim u snu
Ne znam je li to lijepo ili sam na dnu

Iskreno do tvoje kare mi nije
Kad tu sirotinju gleda i Bog se smije
Nije ni tebi do moje dlakave zlundre
Takvu imaju i krave i flundre

Bilo bi dobro da skuzimo ovaj zivot tj.sranje
Bilo bi dobro da manje seremo kroz gusto granje
Da kad nocu hrcem pomislis "umorni mali ustipak"
A ne da mi ga u snu pokusas metat u supak

Da me volis a ne da juris drolje
Da si vjerujemo da si zelimo najbolje
Da se ne objesis na uzetu da ne perpetuiram
Poslije cega na njemu ja balansiram

Balansiram na uzetu kao na trapezu
Ni sveta mati ni divlja cura, cak imam hipotezu
Da sve ovo stvoreno je kao poligon boli
Vrijedi li, imamo li ista da se voli?

Bok. -Bok
Pozz. -Pozdrav, neces propasti ako napises punu rijec, nisi Elon Musk da stedis vrijeme.

Kako si? -Dobro sam bit ce i bolje bilo je i gore.

Sto radis? - Cekam da masina izvrti i da se luk upirja.

Sto nosis na sebi? -Breme zivota, tajce na jorgovane i majicu HAVK Mladost. Btw znate da za vaterpoliste nije bilo doceka? Prvi na svijetu frende. Ko jebe vaterpolo. Akademski sport. Sram vas bilo, Tomasevicu sljagu preko labrnje ako ga vidim

Jesi li za seks? -Zamjerio mi se seks i karina za sva vremena, ali mozes ako imas tjelesne energije ici peglati i kositi

Jesi li vlazna? - Samo ispod pazuha od trimera

Smeta sto sam ozenjen? -Da si mene zenio smetalo bi i vise, ne bih to podnijela