The sound of silence
...i šetam tako psa i razmišljam si...
...inspiriran gomilom stihova,riječi i emocija iz raznih pjesama žanrovski totalno nepovezanih;u kojima sam uživao velik dio popodneva i večeri dok sam vozio....
Razmišljam o tome gdje je sve to skupa nestalo sada... ...gdje su nestali svi ti divni stihovi i sve te prekrasne note koje su učinile da mi sati samo prođu...
Pitam se također gdje su nestali svi ti ljudi iz tih pjesama,ljudi koji su uobličili sve te nježne i osobne stvari u svoje pjesme na neki divan i poseban način koji pogađa neko mjesto u svakome od nas koji slušamo i čini u nama da se osjećamo živima...
Kada je utihnula glazba sve je netragom nestalo...
Vratio sam se u svijet tišine....
Svijet u kojemu se mnogo priča a ustvari se šuti,svijet u kojem se voli očima a ne srcem...
Mislim si tako ja u sebi da bih mogao na taj način do sutra nabrajati što je sve pogrešno...,pokušavam ugasiti taj film...
Nekako se baš u tom trenutku slučajno zagledam u psa koji me prati pogledom sav sretan jer se nismo vidjeli par dana...onako...jednostavan i spontan skroz,koliko to samo pas može biti....
I dođe mi!
Trenutak prosvjetljenja!
Shvatio sam gdje je nestalo sve skupa!
Zaključano je u ormar...
Sakriveno.... Spremljeno za neke"bolje dane"...
Potisnuto.... Silom ugurano u neku kutiju,u mrak,u ladicu zaborava...
Ugušeno i ubijeno... promišljanjima,zaključcima i onim "odsada ću ovako" odlukama...
Vratio mi se je osmijeh na lice,podigao se puls i ubrzao korak... Možda je vrijeme da se izvade kosturi iz starih ormara...
...i krenuo sam dalje,šetati sa psom ...
...ulicom tišine...
25.06.2016. u 9:27 | Dodaj komentar