Ovaj nik vise ne koristi Alan4

STVARI SU SLOŽENIJE NEGO ŠTO MISLIŠ

Kod pisanja, što se to može naučiti, a što je stvar talenta?
Puno toga se može naučiti. Kažu da talentiranima samo treba kraće vrijeme. Možda se i talent može naučiti. Ako postoje volja i ljubav prema literaturi, onda se čovjek određenim tehnikama može dovesti u stanje u kojem će biti neusporedivo bolji i kreativniji nego što je i sam mislio da može. To je u teoriji. Meni to, naravno, nije uspjelo, ali uvjeren sam da se može. Naučiti kako brže rješavati probleme, poslušati intuiciju, provocirati vlastite emocije, gledati kako su drugi pisci obrađivali teme slične našima, uvježbati svoje pisanje kao potpis, da bude naše i prepoznatljivo, a u nekom segmentu uvijek drugačije. Kao spin u stolnom tenisu koji se povuče iz želuca, spontano. Međutim, ne bi valjalo zaboraviti da je on prije toga bio dugo uvježbavan...




...Ne vjerujem da učenje tehnika pisanja, ili emocionalne usredotočenosti proizvodi uniformiranu književnost ili šablonske romane. Ako se i složimo da je literatura u sve većoj mjeri šablonizirana, u što nisam siguran, onda mi se čini da razloge ne bismo trebali tražiti u sve većem broju radionica kreativnog pisanja nego u sadašnjem trenutku, statusu literature, tržištu i duhu epohe ako hoćemo. Kundera je pišući o smrti romana rekao: "Roman (kao i čitava kultura) sve je više u rukama medija; oni su zastupnici ujedinjene planetarne povijesti, šire i usmjeravaju proces redukcije; odašilju po čitavom svijetu ista pojednostavnjenja i klišeje koje će prihvatiti većina, svi, cijelo čovječanstvo." (…) "Duh romana je duh složenosti. Svaki roman govori čitatelju: 'Stvari su složenije nego što misliš'.

To je vječna istina romana, koja se, međutim, sve manje čuje od buke jednostavnih i brzih odgovora što prethode pitanju i isključuju ga. Za duh našeg doba u pravu je ili Ana ili Karenjin, a stara Cervantesova mudrost koja nam govori o teškoći spoznaje i neuhvatljivoj istini čini se napornom i beskorisnom." Optužiti za sve to radionice kreativnog pisanja bila bi ludost gora od one Don Quijotea. Štoviše, radionice kreativnog pisanja mogle bi u toj situaciji i pomoći, mogle bi možda osvijestiti i osvijetliti problem. Naravno da se protiv tržišta u ukupnosti civilizacije ništa ne može kao ni protiv vjetrenjača, ali dobro je kad čovjek barem zna. Spoznaja je supstitut za pobjedu nad onime što ne možemo pobijediti....(booksa.hr)

Link



STRAH OD LETENJA

...I eto nas sad u 2013. godini. Četrdeset godina nakon prve objave “Straha od letenja” najpopularniji literarni žanr na svijetu je erotski roman. Pišu ga žene “živopisnih” imena kao što su Erika, Samantha i Sylvia. Vjerujte mi, ne zanimaju vas prezimena. (A ako vas baš i zanimaju, guglajte sami.) Četrdeset godina nakon što je Erica Jong, danas 71-godišnjakinja, utabala put emancipaciji, “dopustila“ ženama da se ševe neobavezno kao i muškarci i, mnogo važnije, pokazala ženama da se može biti i osoba, a ne samo žena, ne samo spol - da ne napišem nešto gore - te iste žene i njihove kćeri, nakon dekade uzdisanja za vampirima koji svjetlucaju na danjem svjetlu, sada uzdišu za muškarcima - redom, gotovo arhetipski, emotivnim invalidima - koji će ih seksualno osloboditi uz pomoć bičeva, lisica i sado-mazo seksa, a nakon toga vječno voljeti....

...Usprkos tome - i literatura i stvarnost - i dalje manijakalno žvaču istu koru kruha: žena koja se ševi bez šlica je drolja, to smije eventualno samo ako se prije toga fatalno zaljubila. Masovna literatura to posebno voli: raspuštenice koje uživaju obično izvise; uplakane djevice, ili skoro pa djevice (one koje prikriju ili izmijene kontekst prijašnjih seksualnih iskustava), budu nagrađene. Za ljubav i seksa treba, naime, najprije dobro patiti, da bi sve to imalo smisla i da bi se on promijenio, a tko to može bolje izvesti od žena? Možda eventualno vampir. Ali on nam je dosadio...

Link

Vjecno pitanje, a kako nas drugi vide , dozivljavaju, itd.
Kreativnost se vidi kod covjeka, ne mora to biti uvijek samo pismeni izricaj, ima mnogo izricaja, sve
ovisi o inspiraciji, uoblicavanju i percepciji.
Koliko su nas roditelji kao djecu navodili na stvaranje .
Koliko imamo jak i bogat vokabular, nacitanost i mnostvo uvjetovanog, ima toga puno jos
Talentiranost se ne uci. Ispliva kad se jako napreze mozak u trazenju rjesenja,plus ambicija.

prosvijetli me bitte...

Ono sto ne volim kod sebe, je promjena plana u zadnji tren, iznenadim se cesto, pa makar i na stetu vlastitu.

Spoznaja je zamjena za sto? Pobjedu nad cim?

Erica je bila ocitoo odgojena u vrlo strogom duhu, no ni jedna zena ne podnosi biti u drustvu glupana, ovisno o njenoj inteligenciji Pojam glup, relativna je stvar, spoznaja.

Cibi, jako sam se pozitivno iznenadio kada sam te vidio
na TV u živo, ipak je virtuala samo jedna dimenzija osobe,
spoznaja ako nešto ne možemo promijeniti, kao npr.
karakter neke osobe, ako to ona sama ne odluči..:))

Cibi, na neki način nas definiraju prijatelji, jer
njih biramo, za razliku od rodbine...Kada netko
bira neku osobu sa 40 - 50 godina, to najviše
govori o njemu samome...:))

Da?
kaj sam previse kiborg ovdje?

Pojasni ovo sa godinama, nista nisam polovila :)

Cibi, samo sam htio naglasiti razliku
između stvarne osobe i njezine virtualne
prezentacije..U pravilu postoji korelacija
između osobe i njezine virtualne sjene..:))

hmmm, dosta ljudi me poznaje i van virtuale, i tepaju mi naveliko,
sad ne znam bas zasto, , al i stiscu me jos :P

da ako je suncano

Sunce daje blistavost ljudima
um ti se pomraci kad si .. ma depresivna je zima, brrrrrrrrrrr

talentirana ova jurika :)

pozitiva, jel vidis da ljudi mogu biti mjenjoliki?

Cibi, bio sam ovdje prije nekoliko godina,
ima nekih novih faca, ali ljudi se uglavnom
ne mjenjaju, ustvari sposobnost čovjeka
da uči i mjenja se indikator je duhovne mladosti..
Uglavnom više to sliči na svađe u vrtiću..:))

aha, proslo me to
znala sam i ja biti fajt- erica, naravno ako me se iziritiralo

milostivo cu te napustiti, nista od tvoje teme :)

Bok cibi, gledam TV..:))

I dalje ne mogu na blog, ali moram izjaviti da je bracoiseka fakat kokoš! Jebala je zornica!