TITANIUM



Ponekad zaboravim,.......koliko sao nepobjedivi kao djeca, ponekad zaboravim koliko smo ranjivi kao djeca,.....
Još i danas pokušavam sustići taj osjećaj, usporila sam ....bježi mi...živjela sam život kao nepobjediva...
Gledam svoje dijete i u jednoj teškoj situaciji vidim suze i srce mi plače.....ali ono što vidim i čemu me moje dijete uči uvijek iznova je onaj divan osjećaj besmrtnosti i energije koji ima mladi život dok se bori sa svojim mladim životom.......a koji mi po putu izgubimo ponekad............
Uvijek iznova učim da ono nije ja i da ja nisam ono, ja sam samo vodič kroz život da se ono ne izgubi i da kada se umori ima na nekog nasloniti.....
Kada mu glava pada ja ju podižem i usmjeravam u nebo.........
Nema padanja , nikad, nikad..........................padamo tek kad nas više nema.......
Osmjehujemo se i svakim danom smo jači i veči......
Zar život nije predivan?

Link

27.01.2015. u 8:56   |   Dodaj komentar

Ma nije to ništ strašno.
Bu te prošlo, ko prehlada.

Autor: maxim17   |   27.01.2015. u 9:00   |   opcije


nadam se da titanium u meni nebu nikad prošo :)

Autor: tragus   |   27.01.2015. u 9:03   |   opcije


Je. :)

Autor: ivanschchica   |   27.01.2015. u 9:17   |   opcije


titanium vs phantom https://www.youtube.com/watch?v=qMbu6QuIwWY

Autor: roman10   |   27.01.2015. u 9:21   |   opcije


Ak imadeš recimo umjetni kuk, on ti je sigurno od titaniuma i bude te nadživio za puno stoljeća.
Osim ak se ne budeš igrala terminatora.

Autor: maxim17   |   27.01.2015. u 10:08   |   opcije


Dodaj komentar