Soul searching

Jučer se vraćah kući
Potiho pjevajući.
Melodiju jednu staru
Što pristaje uz gitaru.

Dok čekah u koloni
Proletješe mi glavom baloni
Pa pogledah u špiglo
Pomislih "što se to diglo".

Tad vidjeh iza buša
par izgubljenih duša
što se riječima grebu
i jedno drugo mater (beep).

Nastavih uz misli
"Bolje da ste se stisli"
Al' kad nema ljube,
I tople riječi se izgube.

Šteta...

Link
Link

Netko tko je emocionalno nedostupna osoba, bio u vezi ili ne, može žarko željeti da uživa u svim čarima ljubavne veze. Međutim, osoba neće biti spremna, iz kojih god to razloga bilo, na odnos ljubavi, dublju emocionalnu razmenu ili pravi odnos bliskosti. Fizička strana odnosa može funkcionirati sasvim dobro, intelektualna razmjena može da postoji, čak i razmjena nježnosti, međutim, u emocionalnom odnosu neće se odnos dalje razvijati od onoga na početku. Također, postojat će izvjestan “zastoj” ne samo u emocionalnom produbljivanju odnosa, već i u mogućnosti da se veza kreće i razvija u nekom značajnijem pravcu.

Preuzeto sa:
Link


Neki od znakova emocionalne nedostupnosti:

– Već je u nekoj paralelnoj vezi, viđa se sa više osoba u isto vrijeme, ili tek što je izašao/la iz veze/braka.
– Postoji neki bolan ili traumatičan prethodni odnos, gorak razvod ili postoje nerazriješeni odnosi s partnerom iz prethodnog odnosa.
– Još uvijek se bori da krene dalje ili da jednostavno razriješi odnos s nekim prethodnim partnerom.
– Često ulazi u veze na daljinu.
– Izbjegava odgovore na osobna pitanja koja se odnose na vezu u kojoj ste.
– Postoji izvesna doza tajantsvenosti po pitanju dijeljenja informacija iz privatnog života.
– Ne voli da mu/joj se postavljaju pitanja i nikako ne želi da uđe u otvorenu raspravu ili sukob.
– Kako odnos kreće da se produbljuje, tako uzmiče nazad dok se odnos ne vrati na neko početno stanje i tako u nedogled.
– Veza onakva kakva jeste uglavnom zadovoljava sve potrebe te osobe, ali ne i partnera.
– Osoba se teško obavezuje po pitanju nekih budućih dogovora, datuma ili planova.

itd...

Koliki je postotak ovakvih ovdje? Po mojem iskustvu popriličan. Što vi mislite?

Dogodi li vam se ponekad ili često da osjetite da morate nešto napraviti, ali ne znate ni sami zašto? Osjetite poriv iznutra da je to smjer kojim morate ići. Da postoji neki razlog koji ne možete racionalno objasniti zbog kojeg osjećate da vas nešto vuče prema nečemu ili nekome.

Meni se to događa stalno. Svako malo me netko privuče jačinom orgomnog magneta, ali se nikako ne mogu samo prepustiti toj sili, nego propitkujem: kakva me sad lekcija čeka? Pa analiziram, pa testiram, pa pikam... Sve u stilu - ajmo lekcije gdje ste da vas naučim. Ali kako smo već naučili da previše analize vodi k paralizi, vrlo rijetko nešto i naučim. I onda Jovo nanovo...

Baš kao i s ovom iskricom. Odem, pa se vratim iako znam da nema kruha ovdje.

Zašto se na prste jedne ruke može nabrojati broj parova koji su uspjeli nakon upoznavanja na ovom portalu? Jer već samom činjenicom da smo ovdje, ženske, eliminiramo onaj bitan dio cijele priče da bi uopće bile zanimljive muškarcima za nešto ozbiljno, a to je da se ne postavljamo kao da nam muškarac ne treba (izuzevši blogerice, naravno).

Ispada da se baš tako trebamo postaviti jer je potreba obratna od privlačnosti.

Dakle žemske, volite sebe kakve jeste, budite sretne i bez muškaraca (ako već niste) i pokažite im da ih ne trebate.

Link

Prema nekim istraživanjima muškarci bi radije bili poštovani, nego voljeni. Zapravo, možda to neki od muškaraca i ne shvaćaju, ali svima njima je duboko ukorijenjena želja za poštovanjem.

Tako da, drage ženske, sad znate što vam je činiti. Ako želite da se vaš muškarac osjeća voljeno, pokažite da ga poštujete.

E sad, ovo dakako vrijedi za one muškarce koji zaista zaslužuju poštovanje. Oni koji to niti ne zaslužuju, ha... s njima tak i tak nemate što raditi.

Ostaje otvoreno pitanje kako uopće prepoznati muškarca vrijednog poštovanja? Jedna od indikacija da se radi o takvom muškarcu jest da postupa prema vama na isti način kako bi želio da se prema njemu postupa. Nema dvostrukih mjerila. Što vi mislite o tome?

Ako niste znali, možda bi bilo zgodno za zapamtiti da ljubavna sjedala u kinima imaju samo dva držača za piće. "Samo" je zapravo suvišno uopće za reći. U svakom redu je taman toliko držača za piće da uz svako sjedalo bude po jedno.

U zadnje vrijeme mi se često događa da mi netko doslovce otme jedan od tih držača i moram se boriti i dokazivati da taj držač dolazi uz ljubavno sjedalo. I zbog toga se osjećam totalno bezveze. Svega jednom mi se dogodilo da je jedan gospodin sam shvatio da nemam kamo staviti svoje piće i maknuo svoje.

Mislim stvarno nije big deal, ali neugodno mi je uopće tražiti pravdu u ovakvim slučajevima.

Jedan dan na redu za blagajnu već sam imala sve stvari na traci, ali budući da blagajnica nije mogla naplatiti prethodnom kupcu, poslala me na susjednu blagajnu. Ajd ok, takve stvari se događaju, pa se nisam ljutila, čak se blagajnica ponudila da mi prebaci stvari na traku susjedne blagajne. Ali gospođa u redu iza mene krenula na susjednu blagajnu i gura se ispred mene. I zamolim ju da se ne gura jer je ionako bila iza mene, a ona meni onako "imate još drugih blagajni". Blagajnica je samo slegnula ramenima, dala mi moje stvari koje je već krenula seliti na drugu blagajnu i ispričala se. Nisam se borila za pravdu, nego sam otišla na treću blagajnu.

Nažalost ovakvih primjera ima na tone i ne mogu da se ne pitam se kamo je nestala empatija... kamo je nestala želja da se i drugima pomogne? Kad se slučajno dogodi da je netko osobito ljubazan ili susretljiv o tome se piše u novinama. Sutrašnja top vijest će biti "BBBovac ustupio sjedalo starijoj gospođi u tramvaju"?

Dragi moji iskričari,

stvarno vas ima svakakvih i želim vam se svima zahvaliti za sve što sam naučila od vas.

Posebno ću se zahvaliti vama pomaknutima (da ne kažem ćaknutima) za koje je teško uopće povjerovati da hodate ovim svijetom. Priče koje pričam o vama svojim prijateljicama i kolegicama koje su u braku djeluju poprilično motivirajuće za njih u smislu da više cijene svoje mamlaze koje imaju doma pod papučom.

Zato bi svaka žena koja ima nekog mamlaza doma trebala doći ovdje i vidjeti kakvih vas sve ima, da osjeti toplinu u prsima od zahvalnosti što ipak ima tog svog mamlaza.

Jeste li se kad našli u situaciji kad kao da vam se upali neka dodatna svjećica u glavi i dok slušate drugu osobu shvatite odjednom - jbt koji luđak! I kao da vam se Freud osobno probudi u glavi i šapne na uho - bježi dok te noge nose!

Imala sam dobru namjeru pisat o umjerenosti. U svemu. Ali mi se ne da.

Op.a. slika je originalni rad nerenomirane hrvatske umjetice.

"Neki smatraju da je tretman šutnjom najteži oblik emocionalnog zlostavljanja. To je kazna koju koriste zlostavljači kako bi se žrtva osjećala nevažnom, bezvrijednom, nebitnom i potpuno odsutnom iz zlostavljačevih misli.

Koristi se kao oblik ne-fizičkog kažnjavanja i kontrole jer zlostavljači pogrešno smatraju da nisu zlostavljači s obzirom da ne nanose fizičke ozljede žrtvi.

No, ponekad na ovaj način nanesu više štete od fizičkih zlostavljača, kažu žrtve ovog vida zlostavljanja."

Razumijem da neki ljudi jednostavno ne znaju da ovako nanose bol drugima. Kako ih osvijestiti?

Možda bolje onesvijestiti toljagom po glavi uz "E vidiš, tvoja šutnja boli ovako nekako".

Ili udarit nogom u jaja (naravno ako se radi o muškarcu).

Fizičko zlostavljanje isto nije rješenje. Uskraćivanje seksa i intimnosti? Isto svojevrsna tortura.

Gdje su ljubav i poštovanje nestali? I što onda očekivati od tih mladih naraštaja da ne kažem balavaca koji se ne žele dići starijima u tramvaju. Od koga će naučit poštovanje?

Je li itko skuvao pašta šutu?

Sve je isto, a ništa isto nije. Isti ljudi, iste priče. Što ste naučili u međuvremenu?

Vec ti dugo pjesmu pisala nisam
zamjerit nemoj, ne znam sama di sam.
Jedino onda kad primis me k sebi,
osjecam se doma i da pripadam tebi.

Jedino onda sve smisao ima,
kaos u glavi strukturu poprima.
To sveto mjesto na ramenu tvome
kao da je stvoreno po obrisu mome.

I jos se uvijek svakodnevno stipam,
ne vjerujuci da bas toliko srece imam:
da tvoje slatke usne mogu ljubit
i u sjaju ociju tvojih se mogu izgubit.

Nicem se ne nadam osim jednoj stvari
da mi se jedna velika zelja ostvari:
s tobom da spoznam, pa nek i zaboli,
kako je kad se beskrajno voli.

Link

Ako ne rastes i ne ucis uz mene;

ako te ne motiviram da budes jos bolji;

ako se ne osjecas sigurno uz mene na nacin da mi se iskreno i otvoreno mozes o svemu povjeriti;

ako se bojis da necu uvijek biti uz tebe;

ako se uz mene ne osjecas postovan i cijenjen;

ako mi ne vjerujes da cu ti oprostiti sve slabosti;

ako se bojis da ces se zbog mene morat odreci dijela sebe;

ako se bojis da cu te osudjivati;

ako uz mene osjecas i tracak praznine u sebi...

...onda te ne volim.

Sjetila sam se danas sad vec davne 2001 godine kad sam ucila voziti auto. Jedan dan instruktor je moral privatno nekud na brijeg iznad Petrove, ne znam niti kako se taj kvart zove, pa sam sat voznje odvezla u tom kvartu. Bili smo u cajtnotu na povratku, trebalo se brzo vratiti do Borongaja kad je pocinjala voznja za drugog kandidata.

Spustali smo se niz brijeg i instruktor je na svojoj strani stiskao po gasu, a ja na svojoj strani po kocnici. Bilo me strah jer se jos nisam osjecala dovoljno sigurnom u voznji, a i u sred tecaja presli smo s Clia na Oktaviju. I dosli smo nekak do Borongaja ipak na vrijeme, uz muke po autu.

Palo mi je to danas na pamet jer razmisljam kako je to inace u zivotu kad jedna strana gura, a druga koci. I to bas u takvom slucaju kad je veliki sraz izmedju samopouzdanja i sigurnosti jedne osobe i nesigurnosti druge.

Iako oboje zele stici na isti cilj, samo je razlika u tome kojim putem i kako brzo. U slucaju gore se radi zapravo o strahovima - jedan se boji da se nece stici na vrijeme, a drugi da bi se u zurbi moglo nesto lose dogoditi.

Tko je sad tu u pravu? Kako se instruktor trebao postaviti, a sto sam ja mogla drugacije napraviti?

Kazu dobro rjesenje je ono koje je dobro za sve, a ne samo za pojednica u nekom odnosu.

Ako se vratimo na primjer sa satom voznje, dobro rjesenje je moglo biti da me ili pusti da odvozim rutu kak najbolje znam i mogu, pa makar i zakasnili 5 min. Ili da je on sjeo za volan i odjurio do Borongaja, a meni produzio sat voznje drugi put. Vidljivo je iz primjera da se moze stici na cilj i ako svako vuce na svoju stranu, ali koliko je to dobro za "auto".

Link

I should stop looking back
and wondering where things went wrong.
I'm getting pain in my back
the feeling of quilt is just too strong.

I can forget the backstabbing knife,
doubt that you had it too,
but I had the time of my life
and I owe it all to you...

Link
Link
Link

...not meant to be.

Link