O, kako je lijep ovaj zivot …


Dugo vremena osjecam se dobro, nemam nikakvih problema i zivim jedan harmonican zivot..
Nisam jos postala sveta una ( tako nemojte se cuditi za neke moje rijeci i postupke ovdje, sve to ide pod bloski zivot) ali na dobrom sam putu, danas sam bolja nego jucer..
Imam toleranciju za mnogo toga do neke moje granice. Nisam osoba lako uvredljiva i nemam kratak fitilj
U realnom zivotu prosla sam pakao, pravi pravcati pakao ali i raj.
Ovo ovdje na blogu dozivljavam kao jednu dodatnu zivotnu skolu.
Znam da nisam svima po volji, nije to moj problem.
Nemoguce je biti uvijek 100% u najboljem smislu, samo sam zivo bice i nista drugo, napravim greske ali trudim se neponavljati ih.
Tako je i u realnom zivotu, rijetke greske sam ponavljala.
U ovim godinama prosla sam sve i svasta.
Sjecam se prvog susreta ovdje s migracijom, kad sam odgovorila na pitanja, osoba koja je radila taj prvi intervju je rekla tumacu “da je ona sve to prosla, ne bih ni bila ovdje”. Tumac nije htjeo prevesti ali na moju traznju i rasparavu s njim ucino je to.
Pogledala sam tu zenu i pomislila, kako je neprofesionalna.
I bas je neki slabic kad bi dozvolila tome da je slomi.
Mene to nije uspjelo, samo me jos vise ojacalo.
Ta prica bila je vezana samo za moj put do Svedske i ratno vrijeme.
Da je sve znala sto sam do tada dozivjela u drugim situacijama ne bih mogla doci do sebe od cudjenja nikada, sta sve covjek moze dozivjeti i prezivjeti.
Mene je dva puta u zivotu odvezlo auto hitne pomoci pod sirenama do bolnice.
Dva puta u zivotu sam osjetila kako izgleda otici dok su lijecnici borili se za moj zivot i zivot moga tek rodjenog djeteta..I po nalazu doktor je rekao da sam trebala biti mrtva.Trebala ali ja sam prezivjela.
Pri odlasku iz rodnog grada, osjetila sam kako izgleda kad ti vojnik hoce oduzeti zivot, nije se dogodilo zahvaljuci “njegovom” covjeku koji je za dobre novce prevezao mene i dijete na sigurnije mjesto.
Znam kako izgleda dosta toga, znam kako izgleda kad se boris za ono sto zelis ostvariti. Znam jos dosta toga ali znam da ne znam sve sto se moze dogoditi.
U svemu tome sto sam prosla, znam sta mi je pomoglo da prezivim i da budem ovo sto jesam COVJEK u pravom smislu te rijeci.
Meni ovdje na blogu pomogli su ljudi koji su mi dali par savjeta kad sam tek dosla, bili su iskusniji i procitali su me odlicno. Uz moj put ovdje, meni je to pomoglo.
Kroz sve sto sam prosla moj sistem vrijednosti zivljenja postao je vrijedan i dosljedna sam mu.
Nisam sveta una, nisam savrsena i sve moje greske kad bi drugi imali ovaj svijet bio bi raj na zemlji. Nije ovo visoko misljenje o meni, ovo je objektivno i realno uz dokaze koje imam.
Volim da cujem lijepo misljenje drugih o meni ali i ono lose. Moja istina o meni i istina drugih su dva razlicita pojma. I tako je kod vecine. Ja mijenjam ono s cime nisam zadovoljna. Svaki dan nova sam osoba koja ima mogucnosti za dosta toga.
Ovdje na blogu, prestala sam se cuditi za dosta toga. Nemam ili ne zelim trositi vrijeme da citam sve i sviju, kroz objave i komentare, najcesce posmatram i kad nesto napisem, to su moje trenutne misli koje dijelim ovdje.

Ovdje sam dobila mnoge lose etikete, koje su spaljene ali dobila sam dosta lijepih rijeci i to cuvam.
Nikada, bas nikada, nisam imala zle namjere ovdje kroz komentare, nesporazumi u komunikaciji se dogadjaju, kad sam osjetila da se trebam ispricati to sam i ucinila. Imam vas dragih i simpaticnih ovdje, ostali su tu da se vidi razlika i da se zna kakvih sve osoba ima ovdje.
Svi smo sebi najbolji, tako i treba biti. S kim se moze razmijeniti rijeci dobro je s kim ne moze opet je dobro.
Dobrom covjeku se tesko prasta, dobar je bio godinama i na nekoj maloj “gresci” mnogi zaboravljaju to dobro. Znam da uvijek u svemu gledam dobro i pronadjem to, najcesce. Da nisam takva bila, zaista ne bih sve prezivjela, bila ovdje gdje jesam i oprostila ogromne greske drugih ali i neke svoje.
Meni je to dalo mir, blazeni mir dusi mojoj koja me vodila i vodi.
Moj svijet nema granica, mene se ne moze staviti u neki ram, lebdim i tu sam gdje zelim biti. Sve sto radim je moja dobra volja i iz ljubavi.
Moje strahove pobijedila sam mnogo puta. Padala sam i podizala sam se. Sada cvrsto stojim s nogama na zemlji, svjesna da je zivot nepredvidiv. Odradila sam dosta toga, sada sam u mojoj mirnoj luci.
Zahvalna na svemu jer sve je bilo potrebno da postanem osoba koja jesam. Zadovoljna sam. Volim i voljena sam. Dovoljno za jedan sretan zivot koji je najveci dar i lijep je. Prolazno je sve, pa i mi ljudi, to mi nije tesko prihvatiti kao i sve ostalo u zivotu.

Uredi zapis

23.03.2024. u 16:26   |   Editirano: 23.03.2024. u 17:00   |   Komentari: 18   |   Dodaj komentar

Slatka mala maca


Danas mi je u goste dosla ova slatka macka.Ostat ce tjedan dana kod mene dok je njen vlasnik na putovanju. Vidjam je ponekad i mogu je dobiti kao goscu kad pozelim. Ovo vrijeme dok bude kod mene ucinit ce moje dane sretnijim.. Velika je maza i osjetim da joj je lijepo kod mene, obozavam macke a ovu volim istinski :)

Uredi zapis

18.03.2024. u 21:30   |   Komentari: 25

Kap veselja i zrno pijeska imaju veliki znacaj


Naravno da znam kako izgleda zivot bez virtuale, mobilnog telefona, laptopa i svih drustvenih mreza. Zivjela sam duze taj zivot nego ovaj sa svim tim sto sam navela.
Pocela sam s Facebook, kad sam se razvela prije 13 godina pocela sam sa raznim dejting sajtovima za upoznavanje i to je bilo dopuna na realni zivot.
U ovome virtualnom svijetu su ljudi kojih ima raznih vrsta kao i u realnom zivotu.
Dosta toga dogodilo mi se za sve ovo vrijeme, Dobro i lose. Sva sreca da je dobroga puno vise i zaista me to usrecilo i obogatilo moj zivot.
Necu pisati detalje iz svoga privatnog zivota ali reci cu da imam veze koje su nastale u virtuali. To su divne price. Jednu takvu zivim skoro 15 mjeseci.
Da nisam bila na tim virtualnim mjestima to bi propustila u zivotu. Od te mase mi smo se upoznali i poceli nasu pricu.
Na fejsu imam dosta prijatelja, to su vecinom osobe koje poznajem, rodbina i ostali koje sam sretala kroz zivot. Jako malo imam onih koje nisam poznavala prije zahtjeva za prijateljstvo tamo. Divan osjecaj je to.
I ovdje na iskrici imam divno iskustvo do sada. Imam dosta onih s kojim komuniciram godinama i odlicno se razumijemo. Na blogu imam drage i simpaticne ljude.
Kao i u realnom tako i u virtualnom svijetu, ljudi dolaze i odlaze iz raznih razloga.
Nema slucajnosti, ne vjerujem u to. Sve, bas sve dogadja se s razlogom. Ja kroz komunikaciju ucim o sebi i drugima.
Dosla sam s otvorenim srcem i dogodila mi se ljubav zapoceta u virtulanom svijetu.
Nema razlike, gdje god sam, otvorena sam za druzenje, upoznavanje i sve se dogodi spontano ide s lakocom ako je to to i to uvijek osjetim, nisam do sada pogrijesila u odabiru.
Sve ima svoj rok trajnaja pa tako i prijateljstva i ljubavi, uvijek ima razlog zasto nesto prestaje. i ja zivim po tome nek traje dok traje. Nije mi problem kad se nesto zavrsi jer svjesno sagledam sve i razlog tome.
U ovim godinama zivota, dozivjela sam dosta toga, lijepog i loseg, kako u realnom zivotu, tako i u virtualnom. i meni je virtuala obogatila zivot. Sretna sam i zahvalna na tome. Oni koji su me istinski upoznali znaju kakva sam osoba i kako je druziti se samnom.
Kad sagledam sebe za sve ove godine koliko sam u virtualnom svijetu, zaista se osjecam sretnije, zadovoljnije i zahvalnije na svemu, ljudima koje sam srela i sve sto mi se dogodilo. To je jedna zivotna skola, koju bih propustila da nisam dosla u ovaj virtualni svijet.i vjerujem da je ovo sto mi se trebalo dogoditi i da nema slucajnosti ni ovdje.
Znam da nisam ovisna o ovome mjestu, odlazila sam na duze vremena i mogla bih sada otici ali necu jos, zabavno je i neka traje. Ali sam manje vremenski tu jer kako sam ranije napisala kad nisam tu, ima me negdje drugo, gdje mi je ljepse i koje je vaznije, nista lose time ne zelim reci za ovo ovdje koje je jedno malo zrno pjeska u mome zivotu ali vrijedno moga vremena.
Zivot mi je poslozen tako da imam veliku slobodu i ne osjecam da nesto moram. Imam moju svakodnevnicu i zivot s uzivanjem koliko je moguce, sve, bas sve radim s voljom i velikom ljubavi, zbog sebe i ljudi koji su mi bliski, u realnom zivotu i virtualnom..
Nije bitno gdje sam sebe uvijek ponesem i dobijem ono sto je za mene najbolje.
Pozitivno ili negativno, moje je i to ja poslozim kako znam da mi odgovara i bude najbolje za mene i osobe koje su uz mene.
Problemi su da se rjesavaju. Ako se ne mogu rijesiti prihvate se. Tako je s dosta u zivotu. Kako kreiramo tako ce i biti, nije uvijek lako naci sklad s okolinom i drugim ljudima ali dogodi se i to kad se odgovarajuce energije sretnu.
Na mjestima kao sto je blog, moze se vjezbati komunikacija s ostalima uz sve druge mogucnosti.
Ja sam dobila puno vise nego sto sam mogla i zamisliti u svojoj masti, koja je jako razvijena ili sto je ispravnije ja sam privukla to u svoj zivot. Univerzum cuje sve. Ja mu vjerujem i zahvalna na svemu sto mi je dao i znam da je sve s razlogom tako kakvo je, nije uvijek lako sve razumjeti ali trudim se.
Kroz zivot prosla sam put koji je bio mracan i nikada ne bih to mogla da nebo nije upalilo sve svoje zvijezde koje su osvjetlile moj put. Naucila sam da budem svjetlost sebi i onima koji su samnom.
Ne znam sta ce mi godine donijeti i koliko imam vremena zato ga koristim na najbolji nacin kad dodje vrijeme da odem znam kakav cu trag ostaviti onima koji me poznaju i vole i ja njih. Do tada uzivam u svakom danu s velikom zahvalnoscu na svim blagoslovima koje sam dobila.

Uredi zapis

16.03.2024. u 19:59   |   Editirano: 17.03.2024. u 21:31   |   Komentari: 40

Sretna i zahvalna na svemu u ovoj virtualnoj vjetrometini

Ja sam osoba koja ima jedostavan nacin izrazavanja. Sve napisano je iskreno, otvoreno, direktno i jasno i nije tesko razumjeti. Samo citaj kako pise i nista vise. Svi oni koji traze u rijecima nesto drugo zeznuli su se. I to ne kaze nista o meni.Nije mi nikada bio problem reci moje misljenje, nebitno o cemu je rijec. I to je tada samo moje misljenje o tekstu, temi i tako komentiram. Uvjerila sam se bezbroj puta da postoje oni koji ne znaju procitati me, izmisljaju neke svoje price iz tih rijeci i odgovaraju napadom na mene kao osobu, opet nekim svojim izmisljenim i njacesce bolesnim rijecima. Tada imam izbor, odgovoriti istom mjerom ili sutiti.
Najcesce biram kako mislim da trebam i osjecam u tome trenutku.
Ja sam svjesna da ovdje sve sto se napise, podlozeno je kritici. Svi imamo svoje pravo na misljenje o temi i potsupcima svakoga ovdje. Lijepo je kad se stvori zdrava rasparava i vodi se dijalog u vezi teme ali na veliku zalost mnogi to ne znaju.Tako komentare shvacaju kao neki napad na njih i svasta toga umisle u svojoj glavi.
Nisam osoba koja ima zlu namjeru u komentiranju. To radim dobronamjerno i malim dijelom ocekujem da cemo raspravljati o temi. Ako moje rijeci ne razumijes, pitaj me sta hocu da kazem ali za bloga miloga nemoj citati ono cega nema u mojim rijecima i na osnovu toga nemoj na mene kao osobu. Tada mogu da biram, hocu li pokupit se i usutiti ili cu uzvratiti.
Radim kako mislim da trebam.
Svjesna sam da me svi razlicito dozivljavaju i na osnovu toga kako shvate moje rijeci.
Ponavlajm moj prvi komentar je uvijek dobro namjeran, moje misljenje na koje imam pravo.
kako ce biti dalje ovisi od obje strane.
Svi oni koji su ovdje, pisu i objavljuju trebaju biti spremni na kritiku. Ima pozitivna i negativna.
Ako se ne slazemo u vezi necega, ostanimo na temi, nemoj na osobu i tu je vleika razlika izmedju nas ovdje.
Zasto neki komentare dozivljavaju kao napad na njih, gdje nema traga od toga i zasto reagiraju napadom na osobu a ne procitaju sta ta osoba kaze je odgoovr koji trebaju samo sebi dati.
Ni jedno slovo nisam napisala da mi samo prodje vrijeme. Pisala sam najvise o sebi i pricama iz moga zivota. Svaka slika i citat na njoj, link, ima neku moju pricu, i kad nije napisana. Vjerojatno je tako i kod objava drugih.
Problemi u komunikaciji nastaju, sasvim normalno. Mislim da se dvoje ljudi moze dogovoriti u vezi svega. I istinska ljudska komunikacija nije mi teska i znam je odlicno. Znam da su ovdje samo rijeci zato i postoji realni zivot gdje svaki od nas je takav kakav je.
Neka svako odgovara za svoje postupke i to radi, ali za bloga miloga kad dajes sebi sva prava, za pisati i komentirati nemoj to drugome uskracivati. Naravno da postoje takvi licemjeri koji vide trun u oku drugoga a sto je balvan u njihovom to neme veze.
Meni ovdje na blogu nije potrebno nicije odobravanje za moje rijeci, to je moje pravo, sta drugi kazu mogu da prihvatim i znam da nisam savrsena, misljenja drugih o meni kao osobi mogu procitati i drago mi je ako je pozitivno ali isto tako znam da ima onih koji imaju negativno misljenje, zapitala bih se da nije tako.
Sta sam htjela reci ???
Moje misli o ovome i znam da svako ce procitati kako zna i shvatiit ce na svoj nacin.
Blog za mene je moj mali hobi, gdje ja trosim moje vrijeme, dobrovoljno sam tu i nemam ocekivanja nikakva, dobila sam ovdje nesto dobro sto nema cijenu i nemam namjeru ici iznad toga.
Isto tako dobila sam uvrede i negativne rijeci kao nigdje u zivotu. U pocetku sam se cudila ali vremenom naucila sam da je to tako gdje nas ima razlicitih s razlicitim iskustvima i svaki od nas nosi to u sebi i reagira najcesce na osnovu toga.
Meni nije tesko nikada naci zdrav dijalog s drugima, slusam, ako ne razumijem pitam
Prva ne vrijedjam ali znam uzvratiti, zasto se neki cude tome, to je njihovo.
O tome kakva sam kaze moj zivot i moje price. Oni koji su me upoznali ovdje, znaju tko sam i nemam namjeru biti netko drugi ovdje nego sam ta koja jesam
Odgojena sam kao jaka individua i svugdje sam takva. Svoje misljenje i stav govorila sam gdje je bilo od vece vaznosti nego ovdje na blogu. I zato mi nije problem biti to sto jesam tu.
Meni ne mogu se reci rijeci koje ce me uvrijediti ovdje, ako se kazu neka se svako pita zasto to radi, a ja znam zasto svaku rijec napisem ali ako nekome nije jasan moj jednostavni nacin pisanja, neka pita.
Posmatrajuci situaciju u zadnje vrijeme na blogu, zahvalna sam na svemu u realnom zivotu ali i ovdje u ovome virtualnom, i osjecam se jos sretnije jer ovo je samo virtuala a da pojedinci imaju moc kao sto je nemaju spremni bi bili uraditi svasta, kad na jedan komenatar reagiraju kako rade, sta bi tek uradili da mogu vise uticaja i nedaj bloze da je neka veca vaznost ovo mjesto ovdje.
Ja nisam ovdje da se ponasam kako drugi ocekuju od mene, ja sam tu iz svojih razloga i svjesna da svi su to. Moj blog je moje mjesto gdje pisem i objavljujem sto hocu. Komentari drugima je moje misljenje i pravo. Koga smeta nemam nista s tim.
Kad nesto napisem drago mi je na pozitivnim komentarima ali i na drugim. Sve je to bloski zivot. Moze se pokrenuti tema sta je nesto negativno, mozda drugi put, ako mi se bude dalo.Mislim da sam malo rekal i tome, citaj kako pise, iz rijeci se moze osjetiti, znam da svi dozivljavamo na svoj nacin, pitaj se zasto radis tako.
Ja svakom komuniciranju prilazim kao necemu iz cega mogu se nesto nauciti. Negativne rijeci ne doticu me, kad uzvratim to je samo zato sto necu da sutim jer to im i je cilj, prvo da sutis, pa ce te ako moze protjerati odavde svojim ponasanjem, vec vidjeno tu.
Mada mislim da svaki odlazi i dolazi iz svojih razloga ali da ima pokusaja onih da otjeraju pojedince ima. Pokusali su i mene ali nije im uspjelo.
Dok sam tu dajem svima za pravo da rade kako hoce i za ima bloga miloga neka mi ne pokusavaju uskratiti to pravo ovdje. Svaki od nas odgovoran je za svoje postupke. A da postoje oni koji drugima bi rekli sve i svasta, druge osdujuju kad to ucine i najcesce kad im se kaze kmece i traze ovdje podrsku od slicnih njima i u toj svojo grupici udaraju na “svoje protivnike”.
Oni koji kazu da imam dugacke tekstove, neka ne citaju. Nisam toliko mocna a i da jesam ne bih nikoga prislila na to.
Kad nesto procitam, kad mislim da trebam komentirat cu, ljubazno, kao i do sada. Na moj blog tko dodje dobro dosao je i raduju me komentari ali ako ih nema, nisam tuzna, jer pisem iz svojih razloga i zaista osjecam se sretno, zadovoljno i imam toleranciju za dosta toga.
Iskreno, direktno i jasno, a kako drugacije ?
Ovaj dan je poceo prelijepo, Univerzum je cuo moju zelju koja se manifestirala u najkracem mogucem vremneu. Vikend ce biti vise nego odlican, ispunjen ljubavlju i druzenjem s dragim ljudima. S ove strane je jedna jednostavna, sretna, zadovoljna i zahvalna zena, koja i u njavecoj negativi trazi nesto pozitivno, u relnom zivotu mi uspjeva.
A ovdje na blogu ? Ostavljam dio sebe, kako drugi osjete vjerojatno je tako :))

Uzivajte u zivotu, jer je prekratak. Nije dobro odmah na zadnje noge ako nam se ne svidja komentar, s dobrom voljom, bez obzira koliko smo razliciti mozemo ako nista drugo pokusati se razumjeti, tako ja mislim, a vi radite kako mislite da trebate.

Ja sam prilagodljiva i lako se transformisem po mojoj odluci i situaciji.

Uredi zapis

16.03.2024. u 12:21   |   Komentari: 7

❤️❤️


(Fotografija preuzeta s interneta)
LinkDjordje Balasevic - Crni labud -

Uredi zapis

13.03.2024. u 21:03   |   Komentari: 30

❤️❤️


LinkCeline Dion - My Heart Will Go On

Uredi zapis

09.03.2024. u 13:34   |   Komentari: 17

❤️❤️


LinkCrvena jabuka-Nekako s proljeća
LinkKemal Monteno-Vratio sam se živote

Uredi zapis

01.03.2024. u 17:52   |   Komentari: 20

**


LinkOliver Dragojević - Reci mi to

Uredi zapis

13.02.2024. u 17:33   |   Komentari: 6

**


LinkMarko Perković Thompson-Neću izdat ja
LinkM.P Thompson-Put u raj

Uredi zapis

08.02.2024. u 18:49   |   Komentari: 22

**


LinkOliver Dragojević i Zorica Kondža - Ti si moj san
LinkDino Merlin - Da sutis

Uredi zapis

29.01.2024. u 14:26   |   Komentari: 10

**


LinkOliver Dragojevic - U mom zagrljaju
LinkDino Merlin - Otkrit ću ti tajnu

Uredi zapis

26.01.2024. u 14:42   |   Komentari: 2

Ljubav, ja i ti


Lijepo je biti izlijecen od proslosti, ne vracati se tamo. Biti u miru sa samom sobom daje mi ogromno zadovoljstvo. Zahvalna sam na svemu, dobrom i losem, sve je to bilo potrebno za mene.Biram da budem sretna i nasmijana. Zivim u sadasnjem trenutku, svjesna da se zivot moze promijeniti za sekundu.

Ovdje na iskrici sam dugo i drago mi je da sam dosla. Dobila sam nesto sto nema cijenu. Kad sve skupim u zivotu, sretna sam zena.Nikada se ne poredim s drugima, samo sama sa sobom, prosla sam sve i svasta i ovo sto imam znam cijeniti.

Mir i ljubav neka vlada nasim srcima, za nase dobro i dobro cijelog svijeta ❤️


LinkToše Proeski - Volim osmijeh tvoj
LinkPedja Jovanovic-Ljubav, ja i ti

Uredi zapis

20.01.2024. u 13:40   |   Editirano: 20.01.2024. u 13:41   |   Komentari: 11

Moja mala razmišljanja

Kad ljubavi dodje kraj i osjetim da smo jedno drugom dali, sto smo imali, poklonit cu ti se i reci hvala, pozeljecu ti od srca iskreno sve najbolje jer nikada ono sto sam zvala ljubavi necu pretvoriti u svadju i mrznju. Ostat cu ona zena koju si nekad zavolio i ja tebe, svjesna razloga zbog kojih ne mozemo zajedno dalje.
Od mene neces nikada cuti nista lose i osjecat cu veliku zahvalnost na svemu sto sam dobila od tebe. Ono sto sam dala necu prigovoriti jer to nije ljubav. Ovo je moj nacin razmisljanja kad ljubavi dodje kraj.
Cesto dvoje se najbolje upoznaju kad ljubavi dodje kraj. Nastanu takve svadje i vrijedjanja da pri tome zaborave na ljubav i trenutke koje su imali.
Bezbroj puta cula sam takve price. Jedno je pricati sto je bilo, drugo je tu osobu nazivati najruznijim imenima i nabrajati do sudnjeg dana sve greske i lose osobine.
Moje iskustvo je takvo da sam mogla ostati u prijateljskom odnosu s bivsim ljubavima. Takav odnos imam s bivsim muzem. Poznajemo se 35 godina, zivjeli smo zajedno 22 godine, kad je dosao kraj ljubavi razisli smo se kao zreli ljudi i dogovorili se u svemu. I mogu sa sigurnoscu reci da je on najbolji prijatelj kojeg sam ikada imala u zivotu. Razlog naseg razvoda je duga, duga prica, koju nikada ne bih nikome pricala iz dosta razloga a jedan je sto ne zelim pisati o sebi i njemu u toj prici.
To je u dubini duse i tamo ce ostati. To je moje i njegovo. Mi znamo a ostali to ne moraju.
Ove veze poslije razvoda bile su puno krace nego brak i zavrsila sam ih na najbolji nacin. Nisu to bili savrseni muskarci, imali su svoje dobre i lose osobine, kao i ja. Uvijek je postojao razlog zasto sam iz svake veze odlazila, iskreno sam rekla i objasnila, nisu uvijek lako prihvacali to i bilo je pokusaja nagovaranja da ostanemo zajedno, nakon mog prekida i odlaska htjeli su da pokusamo ponovo, davala sam takve sanse ali opet bi dosli na isto. Nije mi bilo zao zbog toga, dalo mi je odgovor da sam s razlogom otisla i da nije doslo do cuda da ostanemo zajedno.
Rastanci bole zato sto se zavrsava nesto sto je bilo lijepo. Ne podnose svi isto to. Ovisi od osobe kakva je. Mene je bolio razvod braka kao nista u zivotu.
Bolio me odlazak jer sebe sam krivila zasto nisam mogla nastaviti zivjeti zajedno.
Trebalo mi je dosta vremena da prebolim i prihvatim sebe novu koja nije htjela zivjeti takvim zivotom i koja je ostavila sve sto smo zajedno stvorili.
Taj proces odradila sam na najbolji nacin, zaronila sam duboko u sebe i pronasla sve odgovore na svako zasto postojalo je zato. To mi je pomoglo i sada nakon 13 godina vidim da nisam pogrijesila sto sam otisla.Kad sve sagledam, osjetim veliku zahvalnost i srecu da sam prozivjela sve sto jesam. Znam da mi je sve to bilo potrebno da postanem osoba koja jesam.
Do sada imala sam veliku srecu s muskarcima u mome zivotu. Svi su razliciti u svemu ali svaki od njih pruzio mi je paznju, postovanje i respekt.Nije bilo vrijedjanja ni nesto vise od toga. i kad moj bivsi i dan danas kaze da sam dobra zena, majka njegove djece i to se postuje, osjecam se dobro i zahvalno, uzvratim jer to zasluzuje bez obzira na to sto nismo ostali zajedno.
Treba biti covjek u svakoj situaciji. Ali u sadasnje vrijeme svako tu rijec tumaci na svoj nacin a odlicno se zna sta je biti covjek.
Moji kriteriji su visoki u svemu. Imam moj sistem vrijednosti i ne idem ispod toga.
Bolje biti sama do vjecnosti -nego s losim muskarcem u vezi. I opet se dodje na isto i to lose, svi tumacimo na svoj nacin. Ja znam svoj i toga se pridrzavam. I vjerojatno me zato nikad ljubav nije bolia, bolio me nedostatak ljubavi jer tada se dogadja sve ono sto nije dobro. Ima izreka da se ni haljina ne valja krpiti a pogotovo ljubav.
Kad dodje ljubavi kraj, odlazim jer je ne zelim pretvarati u nesto drugo.
Mir i zadovoljstvo u srcu i dusi ne dam nikome. I zato ne bih mogla biti s problematicnim muskarcima koji se opijaju, drogiraju, koji su nasilni, koji me vrijedjanju, takve ne pustam u moj svijet. I vjerujem u “kako zracis, tako privlacis”.
Ima dosta toga i do nas samih nije sve u drugoj strani. Kad se nadjemo u situaciji koja nije dobra treba izaci iz nje na vrijeme.Potpuno razumijem da su svi razliciti i da ima nesretnih ljudi koji su u bolesnim vezama ali vjerojatno i zato postoji razlog.Neki procjene lose, neki se prikrivaju a ne kaze se uzalud ljubav je slijepa.
Zivot u destruktivnim vezama moze nas kostati puno toga, najcesce ode zdravlje a sa tim ulogom se ne ide nigdje, ulazem ono bez cega mogu da ostanem. Tako je bilo i bit ce. Od druge strane ocekujem da ako zeli biti samnom, ponasa se ljudski i tada nema toga sto ne mozemo zajedno rijesiti ako oboje zelimo.
Ljubav za mene je pozitivna enrgija s kojom se sve negativno da rijesiti. Ako se zeli, ako ne, svako sebi i sretni nam nasi putevi. I opet se vracam na pocetak, tada sam zahvalna sto imam tako iskustvo koje je obogatilo moje bice, naucilo me nesto i taj kraj i neuspjeh te veze napravilo je prostor necemu novom kad za to dodje vrijeme.
Ako mu dozvolim da udje u moj svijet i zivot to je zato sto sam procijenila da je vrijedan toga i sto me osvojio kvalitetama koje cijenim a ljubav se dogodi ili ne.Ja je lako prepoznam i znam da volim. Nisam rodjena za mrvu ljubavi, hocu cijelu tortu. I nek taje dok traje, samo nek je u ljubavi. Kad volim danas nadam se da ce to biti i sutra.

LinkCrvena Jabuka - Vjetar se vezat ne može



Uredi zapis

08.01.2024. u 16:10   |   Editirano: 10.01.2024. u 17:56   |   Komentari: 4

Ima li prazan stan ovdje na blogu? Htjela bih se useliti i konačno početi živjeti svoj život. Ova koja je do sada to radila neka se malo odmori. Poslat ću je na zimovanje. Snijega ima kao u priči



Kako je pocelo, probat cu se i ja doseliti ovdje na blog, poceti konacno zivjeti svoj zivot jer sve ovo do sada je odradila tamo neka.
Ni jedne sekunde ne bih zivjela kad bi mi trebali savjeti ovdje na blogu za zivjeti moj zivot. I nisam primjetila da nas ima takvih, koji trazimo i trebamo savjete od samoprozvanih strucnjaka
Svi mi zivimo svoje realne zivote a i ove bloske. Samo sto su neki umisljeni i smatraju se uspjesnijim i boljim i upiru prstom u druge.
Da, bas jesu
U ljudskoj prirodi je da imamo osjecaj da smo na pravom putu, rijetki priznaju sebi da to nije jedini pravi put.Postoje oni koji bi nestali ali ne bih priznali svoje greske.
I dalje su u svemu naj, naj, neka su
Rijeci i djela su jedno ali dokazi su sasvim drugo.
Meni je dvolicno isticati se da zivim svoj zivot i prozivati druge da to ne cine i pri tome dijeliti im savjete.
Kroz sve ove godine realni zivot odradila sam za desetku a i ovaj bloski.
Bila bi naivka kad bi vjerovala da je to u svacijim ocima dobro i da ocekujem neku pohvalu ili sto vec.
Zaboli me sta drugi misle o meni i mojim tekstovima ovdje.
Pisem najvise o sebi to sto hocu, komentiram napisano kad imam sto reci
Direktno, otvoreno i jasno
Mislim da svaki covjek ima svoje blagoslove i svoj zivot kako ga kreira.
Znam da se s nekima sudbina poigrala lose ali tako je.
Ni mene nije zivot uvijek mazio, na cemu sam sada zahvalna
Nista me nije moglo slomiti.
Moj zivot je samo moj i iskreno sta me briga sta druge rade od svoga.
Ovdje na blogu svi oni koji ne mogu podnijeti komentiranje teksta koji napisu, mislim da su zalutali.
Za sve ove godine sto nisam zivjela moj zivot, ispricavam se tamo nekoj sto je sve odradila umjesto mene.
Pa, kako nije mogla bolje, pitam se ?
Ocito je gledala i slusala sta drugi misle i kazu.
Smijesno
Uvijek je bilo onih koji su na nekom vrhu ali i onih koji su u… da ne kazem cemu
Bitan je osjecaj koji imamo i rezultati a manje vise svi zivimo svoje zivote ako hocemo da smo zivi.
Sve dok je meni dobro, zivim moje blagoslove, osjecam se sretno i zadovoljno tada mi nije vazno sta drugi misle o meni i mome zivotu i jos manje sta drugi rade u svome
Blog je mjesto gdje pisemo iz svojih razloga i misliti da je neciji veci i bolji od drugog je dno dna.
Ovdje nema svetih krava, svojom pojavom i pisanjem izlozeni smo svi komentarima.
Fora su mi ove mirovne snage sto u svoju zastitu uzimaju neke a zaborave pri tome da su bas oni razvlacili ih ovdje ne jednom nego bezbroj puta i da svako malo nekoga drugog ako ne i sve razvlace ovdje.
Zreli ljudi, bas tako…
Mogu da ispisem km teksta o sebi i kakva sam u realnom zivotu. Cemu to.
Pisala sam to sto sam htjela
Ovdje svi me dozivljavaju na svoj nacin i nemam nista protiv
A zaista trebam da se upitam kako sam uspjela u svemu bez bloskih savjeta samoprozvanih strucnjaka.
E, blago nama, nase je kraljevstvo blosko ! :))

Uredi zapis

05.01.2024. u 16:56   |   Editirano: 05.01.2024. u 17:17   |   Komentari: 5